Sjedila sam za noćnim stolićem i u ogledalu gledala u Klaudiju. U jednoj mi ruci puder a u drugoj pripadajuća mu spužvica. O, ne, ne larfam se, samo malo prikrivam crvenilo...sunce mi nije sklono. Ili ja nisam njemu. Kako se to već kaže. Ja sam vam više kao Olivia Newton John, više padam na ljetne noći nego na sunce. I, ako me razumijete, lakše padam u mraku.
Eto, baš smo sinoć upoznale dva tipa, Francuzi. Dečki su se zaputili biciklom, pazi BICIKLOM, u Grčku. Iz Francuske. U Grčku. Biciklom. Naprtili oni ruksake, one za kampiranje, na leđa i „voziiiiii Miškoooo“. Dopedalirali do tu, zasjeli u neki birc i pokupili nas k'o pijan govno, sve onako, blago klizeći. Najbolje da ne bi pale. Stoposto sigurno da je samo ljetna avantura tako da ne moramo sutra piljiti u mobitel i kontat' zašto se ne javlja, da li sad misli da sam laka, da li da se ja njemu javim; nema ništa od toga. Ljetni one night stand. Šta ćeš bolje. A kako izgledaju! Jebotepatak! Jean-Paul, taj je, kao, moj, ima dugu, blago valovitu kosu, visok je preko metardevedeset, zelene oči, a trepaliceeeeee...i šta ti je život, da takve savršene trepavice ima muškarac. I ima noge k'o...a šta mislite kakve noge mogu biti ako je dopedalario, dopedalao, dopedalirao...a jel' a kako se to točno veli? Do-bi-ci-kli-ra-o do tu, a još garant ima toliko do Grčke! A onaj Klaudijin, Philippe, on ima facu kao onaj tip koji se oženio sa onom iz Spajsica. Beckam. Robert, kako li? Al ima bolje tijelo, nogometaši imaju krive noge. I kratke. Valjda im se istoše od silnog trčanja.
„Tako ti je to, Klado moja, sve ti je u samopouzdanju“ objašnjavala sam Klaudiji.
„ Jesi ikad vidjela nekoga da se odlučio biciklom ili, ne znam, autostopom putovati Europom, ili dalje, a da nije izrazito zgodan, lijep? Nisi. Normalno da nisi. Jer znaš, da se odlučiš na tako nešto moraš imati pun klinac samopouzdanja. Ne kažem ja sad tu da ružni ili, onak' prosječni, ljudi nemaju samopouzdanja, nije da generaliziram ali onak' gledalo u globalu....no, ako si lijep, i ok, samo mi reci da sam plitka i površna, no, da ako si lijep onda su ti sve mogućnosti otvorene i lakše dolaziš do nekih stvari, kao recimo; seks. „
„Aha, znači da bi proputovala svijetom sve što ti treba je dobar izgled da što više toga povališ.“
„Ne, nisam to rekla. Ali gledaj ovako.Oni su tu već jedan dan i još ne znaju da li dalje idu sutra ili kad. Dečkima se ne žuri a smještaj imaju, evo čim su došli našli su dvije koke da im se uvale. Sad ti meni reci, da su izgledali kao štreberi iz omladinskih komedija dal' bi spavale sa njima? Dal' bi im pružile smještaj na par dana? I još ih poticale da ostanu još jedan dan? Bi klinac. A nije to samo to. Vremenom naučiš da uz svoj izgled, nešto pameti i malo šarma možeš dobiti sve što poželiš. Onda probaš mali zalogaj avanture, ne znam, odu se penjat na neku planinu, a onda im svijet postane premali i hopla! na bicikl, i ajmo do Grčke. To ti je to, Klado. A osrednji ljudi imaju osrednje samopouzdanje i osrednje se provode. Njima ne pada napamet bicilom po Europi. Oni maštaju da se uvale rođacima ili prijateljima negdje na obali, ili ostaju doma za vrijeme godišnjeg da pokreče stan. Ili odluče živjeti opasno pa uplate na Diners na sedamsto rata sedam dana u Crikvenici. Slobodno reci da su to moje vječne teorije, ali osrednji ljudi koji se ni po čemu ne ističu žele polupansion. Najedeš se ujutro i nahraniš se naveče prije spavanja ali ti si divlja duša, ti si otpadnik, ne želiš se vezati punim pansionom, ti želiš slobodu. Šta ako ti puhne da se zaletiš do susjednog mjesta na kupanje? A moraš se vratiti na ručak...“
Završila sam sa Maskarom. Okrenem se prema Klaudiji.
„Ti si gotova? Da? Idemo onda“
I krenemo.
Naša polupansionska večera nas čeka.