Zmajkini monolozi

Sa trijema njegove kuće vidjela se drvena ograda, malo nakrivljena, voćnjak – u daljini, i mjesto gdje se zemlja spaja sa nebom. Ravnica je čudna stvar. Ili ju voliš ili ti je zastrašujuća. Marko ju je predobro poznavao da bi ga plašila. Za njega je ravnica bila kulisa za dramu u koju je upao. Izašao je na dvorište i krenuo prema štali. Posao je odavno obavljen, još rano jutros, ali nije mu se ostajalo u kući a nije mu se išlo ni do sela. Čekao je da mu se Nikola javi, danas će otići do šumarka tamo kod rijeke i njihovog malog skloništa, jedinog mjesta u blizini na kojem su sigurni od svijeta, gdje ih nitko ne može vidjeti i gdje se mogu prepustiti poljupcima i tihim dogovorima i zaklinjanjima da će jednog dana otići negdje daleko i biti sretni. Biti sretni zajedno. Nasmješi se sam sebi.

Nije prošlo ni sat vremena i njih su dvojica već odlučno gazili prema rijeci. Štapovi za pecanje bili su rekviziti i alibi. Idu pecati, ako netko nešto pita. Nikad im dosta pecanja.
A njihovo ih je mjesto čekalo. Zaklonjeno od pogleda, sakriveno, tajno. Sigurno kao što je sigurno da se vole. Kako su mu se približavali ubrzavali su korake. Nikola se prvi bacio na slamnatu podlogu a Marko se zvali pored njega i nježno ga poljubi u desnu obrvu. Zažmirkao je na taj poljubac Nikola i ponudio pune usne da i one dobiju jedan. Marko se nije dao nagovarati. Ljubili su se u tišini. Šuštanje lišća i pucketanje grančica su vječna glazbena podloga njihovim susretima. Nisu primjetili da su ovaj puta zvukovi glasniji niti su primjetili kako im se zvuk približava. Oči zatvorene užitkom nisu vidjele Nikolinog oca koji je svom snagom zamahnuo rukom i nadlanicom udario Marka.
Marko je odskočio.
- Pederi, prokleti! Pederčine smrdljive, jebem li vam mater pedersku da vam jebem! – zaurlao je Otac dok su se ruke dizale i spuštale na Nikolu
- Nemojte Stipa, nije on... – zaurla Marko pa se baci da tijelom zaštiti Nikolu, zgrčenog na podu koji je uz jecaje primao udarce.
- Šta nije on, kopile jedno pedersko?! Šta nije on?! Miči mi se i ti sa očiju da te ne ubijem tu. Miči mi se. A ti, govno jedno, ustaj! Ti ćeš sa mnom kući.
Očeva ruka još se par puta grubo spusti na Nikolu a onda se, začudnom brzinom za njegove godine, Otac okrenu i stisnutom pesti svom snagom udari Marka u trbuh. Marko ostane bez daha. Spusti se na koljena, presavije tijelo prema zemlji. Borio se za dah dok je gledao za Nikolom.
A kod kuće je Majka kuhala ručak i nije slutila ništa. Ona je znala ono što je željela znati - Nikola je dobar sin, završio školu, radi u polju, pomaže oko blaga, nedjeljom ju prati u crkvu. Nikad ne pije, nikad se nije potukao. Sin kakvog majka može poželjeti. Za muža nije mogla tvrditi isto. Teško je radio da bi im priskrbio sve što imaju i iako je znala da ne bi trebala, tolerirala je poneki šamar i česte grube riječi. Ali, šta da radi? Iz ove se kože ne može. Njenih više nema, da se vrati kući, a i bilo bi sramota. Stipa je na glasu kao dobar domaćin i vrijedan čovjek. Zbilja je takav; možda bi i prema njoj bio bolji da se ona malo više potrudi?
Tresak vrata je preplaši i ona ispusti kuhaču. Sagne se da ju dohvati i pogleda prema vratima.
Uspravi se brzo.
Stipino lice crveno od ljutnje prepadne ju. Pogleda prema Nikoli, uplakanom i preplašenom, pa primjeti da ga Stipa drži za košulju, malo lijevo od vrata i kao mačića voda i polu-nosi prema sobi.
- Ulazi, jebem ti mater pedersku! A ti, kurvo, šta si zinula. Eto ti tvoj odgoj i tvoje maženje. Pedera si napravila od njega. U šupak se jebe. Tvoj sin!
- Tata... – zaječi Nikola ali mu Otac začepi usta šamarom.
- Šuti!...Ana, rakiju!
Majka pojuri u drugu sobu po rakiju, saplete se malo, pa posrne. Brzo se ispravi pa pokuša smirenije izvršiti zadatak. Rakija je već bila na stolu kada je Stipa počeo govoriti.
- Od sada ide drugačije. Nema izlazaka iz dvorišta osim ako te ja vodim nekud. Nema telefona. Nema druženja. Od kad se ustaneš pa dok ne ideš spavati raditi ćeš. Ja ću ti dat posla. Sutra ćeš nacijepati sva drva iz male šupe. Jel' to jasno?
Nikola kimnu glavom i pogleda prema Majci. Ona je stajala ispred peći i gužvala kuhinjsku krpu u rukama. Nije znala što bi rekla. Lice je bilo nepomično. Samo su se suze slijevale.
- Daj mi mobitel.
Čim se mobitel našao na stolu Otac ga dograbi desicom i zavitla u zid. Mobitel se raspe na desetke komada a na zidu ostane rupa. Majka zajeca i sagnese skupiti komadiće.
- Ostavi to. On će to pokupiti i baciti. Danas ćeš srediti ovaj zid. Da se ne vidi da je išta bilo. Jel' to jasno? A vidim li ono govno negdje u blizini kuće ubit ću ga. A onda i tebe.
Otac trgne još jednu rakiju pa ustane. Stolac zaškripi po podu. Vrta udare za Ocem.
- Nikola, sine, šta je to bilo?
- Ništa, majko – odgovori joj tiho Nikola
- Reci majci, znam da nije tako kako Otac priča. Nisi ti peder, to su njemu zli jezici pričali pa je povjerovao. Reci ti majci svojoj, a ja ću onda Ocu objasniti da si ti normalan i da su ti ljudi lagali.
- Nisu mu lagali, majko. Uhvatio me sa Markom kako se ljubimo. Volim Marka već godinama. I neću biti bez njega. Radije mrtav. – zajeca Nikola
- Ne govori tako! Ako i voliš Marka proći će. Nije to normalno, muškarac da muškarca voli. Naći ćemo mi tebi neku dobru curu pa da vidiš...glavno da selo nije doznalo, da na te ne pokazuju prstom. Onda nikad nećeš poštenu curu naći. A i rugali bi nam se. Više u crkvu ne bih mogla ući od stida i sramote.
- Ali mama ja neću curu ja volim Marka. Mi ćemo otići u grad. Kad on završi školu, na proljeće.
- Ajd, Nikola, ne budali. Bolje popravi ovaj zid, dok ti se otac ne vrati. Gips je u šupi.


Marko se polako vraćao kući. Po glavi je premetao misli; šta će sada biti, kako dalje. Nikola je uvijek govorio da se ne smije saznati jer je onda sve gotovo. Sad se pitao, šta je gotovo? Njihova veza? Valjda nije na to mislio. Markova je ljubav bila tolika da nije želio (a ni mogao) zamisliti život bez Nikole. I još je samo par mjeseci ostalo pa da završi školu a onda je svijet njihov. Mogu odseliti. O mami će se brinuti Mišo, njegov najstariji brat. Od kad je tata poginuo ionako je sve na Mišinim ramenima. Hipnotiziran mislima ušao je u kuću a da nije čuo majku kako plače. Iznenadile ga njene suze, nije plakala od kad joj javili za oca zaboravi na svoje probleme pa pojuri do nje i zagrli je oko ramena:
- Majo, što je bilo?
- Ne diraj me, ti izrode!
- Mama!
- Ne diraj me i ne zovi majkom, ti izrode, ti nestvore! ...Sramoto moja!....bio je Stipa ovdje, Nikolin otac...rekao mi je kako vas je vidio da se jebete kod rijeke. Ubit će te, rekao je. I nek te ubije, da me ne sramotiš. Da ti je otac živ....
I opet brizne u plač. Marko uzmakne od nje. Okrene se i krene u svoju sobu. Zatvori vrata pa se baci u krevet. Odmah ustane pa zaključa vrata. Nikad se ne zna.
Ako je Nikolin otac već bio tu znači da nije kod kuće. Pokuša ga nazvati, provjeriti da li je dobro. Nedostupan. Marko se zabrine još jače.
 
Dobar glas daleko se čuje ali loš se glas čuje dalje i putuje brže. Koliko god roditelji htjeli sakriti (za njih) sramotnu istinu od svijeta glas o događaju se proširio njihovim selom neizmjerivom brzinom trača. Već drugi dan svi su znali i svi su šaputali i svi su bili spremni suditi i okrivljavati. Muškarci su govorili da batina liječi takve kao što su oni a žene su plašile djecu njima. Kada su njihove majke išle do dućana svi su se sklanjali sa puta, ne znajući da li pozdraviti i priupitati (i tako nabaviti nov materijal za tračanje) ili se napraviti da ništa nije bilo. Zlobniji su namicali zavjese kada su one prolazile ulicom. Mišo, Markov brat je doznao od svoje cure da mu se brat ljubio sa Nikolom i nije joj vjerovao. Tek kada mu je objasnila da joj mama brani da se sa njim viđa jer mu je brat peder on ode do Marka da pita  da li je istina šta se govori. Marko je priznao, Mišo poludio. Rekao mu neka skupi stvari, neka ide kuda hoće i kuda zna – njihova je kuća uvijek bila poštena i u njoj nema mjesta za perverznjake kao što je on. Neka ide što prije.
A Nikolinog oca nitko ništa nije pitao nit' mu je netko nešto govorio. On je u jedinoj seoskoj birtiji pio sam. Svima se žurilo kada se on pojavio. Kao da je kuga homoseksualnosti i njega dohvatila, mislio je turobno.

- Psss...Nikola!...ej, Nikola.... – šapatom je dozivao Marko kada je vidio Nikolu kako u boja voćke na najudaljenijem dijelu voćnjaka od kuće.
Nikola ga spazi pa protrne. Od sreće, jer tjedan je dana prošlo od kad se nisu vidjeli ali i od straha, jer nije mogao ni zamisliti što bi Otac napravio da primjeti Marka.
- Idi tamo, idi tamo iza čardaka. Sad ću ja.
Marko se sakrije i čeka. Čekao je dugo i već je pomislio da Nikola neće doći kada se ovaj pojavio. Vidio je njegove tople smeđe oči i zaboravio na sve probleme koji su ih pritisli. Ni Nikola nije ostao hladan, uhvatio je Markove ruke svojima i zagledao se u njegovo voljeno lice.
- Marko...
Poljubili su se jedom, brzo – nisu mogli odoljeti a onda Nikola upozori Marka da će ga Otac ubiti ako ih nađe zajedno. Marko mu uzvrati pričom da on mora bježati iz sela. Brat je rekao svoje.
- Nikola, idemo zajedno? To je samo par mjeseci ranije od planiranog. Volimo se, snaći ćemo se. Jel' da?
Ali Nikola nije bio tako siguran. Drugo su riječi u sigurnosti njihovog zaklona a drugo je kada moraš riječi pretvoriti u djela. Htio je otići sa Markom, volio ga je i nije vidio perspektivu ako ostane tu, u selu. Znao je da, sa Markom, ili bez njega, njegova budućnost ovdje ne izgleda blistavo. Sve je on to znao. Ali znao je i da će za sve njegove grijehe ispaštati Majka, ako se usudi da ode. Nije mogao to napraviti a nije ju mogao povesti sa sobom. Ona ne bi ni krenula za njim.
- Ne mogu sad, Marko, dok se malo sve ne smiri. Ubit' će mi majku.
- A kada onda? Kuda ću ja sam?
- Čekaj malo, smislit ću nešto...ajde idi sad, da te ne vide. I dodji sutra tamo kod velikog brijesta, oko 4, tad mi Otac legne. Do onda ću smisliti nešto.
Tu noć ni jedan od njih nije spavao. Marko je maštao o životu u velikom gradu gdje ljude nije briga koga voliš. Maštao je o ugodnim večerima u dvoje i novim prijateljima. Maštao je kako će obojica naći posao i razmišljao da je ova tragedija možda samo katalizator. Sada će se pokrenuti. Pretvoriti život od jedva podnošljivog u njihov mali, privatni raj.
A Nikola nije mogao odlučiti. On je na odlazak gledao kao na bijeg od odgovornosti. Iako mu srce puca zbog Marka, kako da iznevjeri majku? Otac će se iskaljivati na njoj a cijelo će joj se selo rugati i izbjegavati ju. Sin joj pobjegao sa drugim muškarcem u grad. Nemoguće. Nemoguće je i pustiti Marka, to klupko emocija, da se sam snalazi u nepoznatom kraju. A Marko ovdje ne može ostati. Do jutra je odlučio. Ponuditi će Marku zajedničku smrt umjesto zajedničkog života.
Kao magla Nikola se provlačio kroz dan i čekao popodevne sate da se sretne sa Markom. Pripremio je uže. Pripremio je sebe.
Nikola je već sjedio ispod brijesta, koljena privučenih prema prsima, kada je Marko došao. Poluosmjehnu mu se i potapše mjesto do sebe.
- Sjedni.
Marko se strušti na pod. Skupi tamne oke i zaškilji prema Nikoli.
- Ja sam spreman. Nema se šta razmišljati. Nazvao sam tetku Mariju i pitao da li mi može naći kakav posao. Rekla je da će se raspitati i ponudila mi da ostanem kod nje dok se ne smjestim. Pitao sam može li i moj prijatelj. Rekla je da može, da je i onako sama. Eto, imamo smještaj. bar za prvu ruku.
- Marko...
- Tetka Marija ne zna. Neće ni znati ako joj mi ne kažemo, od kad je otišla iz sela nije se nikom javila. Od koga bi saznala? Vidiš, nije sve tako crno. Posao ćemo naći. Vidjet ćeš.
- Marko, čekaj...
- A već nakon prvih plaća iznajmit' ćemo stan...
- Marko, ne mogu otići.
Marko se trgne. Pogled mu se ukruti, okrene glavu, zagleda se u ravnicu.
- Ne mogu ostaviti mamu. Ubit će je.
- Ovako ubijaš nas. – odgovori mu Marko pa ne gledajući u Nikolu ustane i krene.
Hodao je polako prema svojoj kući. U glavi tisuću misli, sve zbrkane, presložene, pomješane. Kako sada? Sam? Svi njegovi snovi bazirali su se na Nikoli. Ne može sam. Ne želi sam. Možda bi Nikola došao kasnije? Kada on sredi stan. Možda bi mogao i majku odvesti od oca. Možda se još sve može srediti. Okrene se i požuri natrag. Nikola sigurno još nije otišao.
Već izdaleka vidio je čudnu sjenu. Sjenu. Ništa drugo to nije moglo biti. Ipak požuri. Disanje mu se ubrza a svaki udisaj zabolio je ukočeno tijelo. Znao je, gotovo je, iako je i dalje ponavljao „sjena, to je samo sjena!“. Ako je to sjena ja ću napraviti sve, sve, sve...
Nema dogovora sa činjenicama.
Nikola se blago njihao viseći sa najdeblje grane. Glava mu je bila nakrivljena. Uže zarezano u vrat. Grana je škripala u ritmu njihanja.
Marko nije ni pokušao skinuti Nikolu. Bilo je očito da je prekasno. Ako i nije bilo, Nikola je odlučio. I imao je pravo. Marko se ponovo zaputi prema svojoj kući, ovog puta koraci su mu bili čvrsti i odlučni. Nije bilo pitanja u njima.
Uže je pronašao u štali.
- Marko...kuda? – upita ga majka a kao da i nije.
Nije ju želio čuti. Ona je bila kriva i Mišo je bio kriv, i Nikolini su krivi i selo je krivo i ljudi su krivi. I Nikola je kriv. I on sam se kriv, jer je dozvolio sebi da voli, a znao je da ne smije, znao je da to nije u redu. I cijeli svijet je kriv i on ne želi znati ništa.
Brijest je još jače škripao dok se Marko penjao na njega.
A onda, u trenu, Marko više ništa nije čuo.

Film

Projekcija filma "Fine mrtve djevojke"
fine mrtve djevojke
05 Lipanj 2014 1714
Povodom pride tjedna, sljedeći utorak (10.06.) u LGBT Centru Zagreb prikazat će se film Fine mrtve djevojke, a u četvrtak (12.06.) LGBT centar ugostiti će glumice iz istoimene predstave dramskog k...
Robert de Niro: Moj život sa gej ocem
Robert de Niro
29 Svibanj 2014 1348
Čuveni holivudski glumac Robert de Niro otvorio je dušu i za magazin “Aut” govorio o svom pokojnom ocu o kome je snimio i dokumentarni film.
Prikazivanje dokumentarnog filma o LGBT obiteljima u klubu MaMa - nedjelja 22.12.
Prikazivanje dokumentarnog filma o LGBT obiteljima u klubu MaMa - nedjelja 22.12.
19 Prosinac 2013 1704
U nedjelju 22.12.2013. u 18h će se u klubu MaMa (Preradovićeva 18) prikazivati dokumentarni film Right2Love koji prikazuje život LGBT obitelji u šest država Europske unije. U filmu LGBT roditelji...

LEZdarije

10 stvari koje nikada ne biste trebali reći lezbijki
Vrišt
19 Svibanj 2010 5993
10. Sve lezbijke samo žele biti muškarci Ne žele! Mi smo žene koje žele biti sa ženama. Ko je rekao išta o muškarcima? Muškarci imaju penis, pa što? Nije da se ne mogu prošetati par stanica...
45 načina da se rešite sastanka na slepo.
maca
05 Kolovoz 2009 3928
1. Tokom večere, štitite svoj tanjir nožem i viljuškom tako da odajete utisak da ćete ubosti svakog ko posegne za vašim tanjirom, pa makar to bio i konobar.2. Pokupite sve slanike sa okolnih sto...
Ako ste buč, u vezi sa famicom i želite da potraje:
Ako ste buč, u vezi sa famicom i želite da potraje:
15 Srpanj 2009 4041
1. Nazivajte je.2. Ne lažite.3. Ako će vam izlazak biti zabavan, pozovite i nju.4. Ukoliko će vaš izlazak uključiti i striptizete, ne zaboravite pravilo sa bazena "Bez dodirivanja".5. Tačan odgo...

Oni o nama

Budući politolozi/ginje su nedovoljno upućeni
politolozi
07 Svibanj 2015 1029
u problematiku ljudskih prava Tražeći informaciju više, kao budući saradnik portala Lgbt.ba, o položaju LGBT osoba u Bosni i Hercegovini, najčešći termini koji se pojavljuju u izvještajima, m...
Željka Markić nakon dobivene bitke izgubila rat
Markić
06 Kolovoz 2014 1522
Ni danas nije potpuno jasno zašto je Željka Markić odlučila postati dio javnoga života u Hrvatskoj te najznačajnija vjernica za Katoličku crkvu od devedesetih godina naovamo upravo zahvaljujuć...
Tolerancijom prema gay pravima odlikuju se razvijene sredine
Petrić
23 Siječanj 2014 1619
One sredine koje su na nedavnom referendumu o braku glasale "protiv" (Istra, Rijeka,Varaždin...) su razvijenije, naspram sredina koje su glasale "za". Sve to ide u prilog teoriji poveznice društveno...

Za žene 50+

Nekad i sad
lesbian party
04 Lipanj 2010 5369
Sad: U noćnom klubu gužva. U obilju žena raznih dobnih skupina muškarci se mjere promilima, a prisutni su isključivo u svojstvu osoblja. Na ulazu plakat s naznakom Ladies Only. A ženeeeeee. Ima...
Generacija u procjepu
Starije lezbijke
20 Svibanj 2010 2567
Zašto baš 50+?Površno gledano moguće zato jer jedna 50+ lezba ima veliki utjecaj na ovoj stranici pa joj se eto prohtjelo pisati i objavljivati tekstove o svojoj generaciji.
Možete li izbeći upadanje u "anti-aging" zamku?
aging
13 Srpanj 2009 3452
Nemam nameru pokušavati da se 65 izgledam kao da mi je 25.
FacebookTwitterDeliciousStumbleuponGoogle BookmarksLinkedin

Pogled s BaLConn-a