Marin je sjedio za kompom i marljivo tipkao kada je Tatjana ušla u njegovu sobu. Zalupila je vrata za sobom i strovalila se na njegov krevet. Naviknut na takve ulete nije se obazirao na nju sve dok nije čuo prigušen urlik. Odjednom zainteresiran pogledao je prema njoj. Zanimljiv prizor, Tanja leži na krevetu lica pokrivenog jastukom.
- Skidaj te smrdljive tenisice sa mog kreveta! – lažno ljutim glasom joj se obrati pa se uvali do nje.
- Nemoj me sad još i ti... – odgovori mu Tanja vrhovima prstiju skidajući tenisice a onda ga pogleda u lice – Maja me ostavila! Čula je za Natašu.
- Nije dobro. Kolika je šteta?
- Totalka. Nema nazad.
- Au. Hoćeš pivu?
- Aha.
Marin ode do kuhinje i uskoro se vrati natovaren pivama. Znao je, ovu noć neće biti spavanja.
- Znaš, Marin, sve si kontam, nisam ti ja za to. Te veze. Krokodila mu, bile smo idealan par, i šta mi je trebalo...ma, znam, poslje jebanja nema kajanja, ali Nataša nije nikad bila tako bitna, to je bila samo čista strast! Kako Maja to nije mogla razumjeti?... Nisam ti ja za to, za te emocije. Vidiš, da sam samo brijala sa ženama ne bih se sad ovdje žderala, i ne bih idućih par mjeseci kukala i plakala...Ali, ne! Nikad više! Nikad! Od sada samo one night standovi, samo seks, bez emocija. Znaš šta je rješenje? Harem. Trebalo bi imati harem. Imati kuću sa deset soba i deset žena. Ne, soba mora biti jedanaest, jedna za mene, kad ne želim ni jednu. Pažljivo bi izabrala žene, jedna bi bila plava, druga crna, treća smeđa. Crvenokosu ne bi imala jer mi se ne sviđaju crvenokose. Jedna bi bila mršava, druga debela, jedna visoka, druga niska. Neke bi imale veliko dupe, druge sise. Ni po čemu ne bi bile slične. Onda karakteri. Jedna bi bila sjetna, druga divlja, treća zaigrana, četvrta nezainteresirana... I onda bi si svaki dan izabrala jednu sa kojom bi se taj dan družila. Znaš šta mislim? Danas mi se mazi, uzet ću maznu, taj tip. Naravno vremenom bi shvatila da me neke interesiraju manje nego ostale. Te bih otpustila iz harema. Na kraju bi ih ostalo samo tri ili četri, pa dvije...i na kraju bi ostala samo jedna. Neka posebna. Onda bih znala, ona je žena za mene. Žena poslije koje se ne traže druge. Voljela bih ju svim srcem i ona bi bila zaluđena sa mnom, jer, znaš, bila bi prema njoj savršeno dobra. Obišle bi svijet, onako, rukom u ruci...i na jednom od tih putovanja srele bi neku curu, koja bi ...preokrenula sve. Svidjela bi se ili meni ili njoj. I opet bih bila gdje sam sad! Znaš, nema pomoći meni! Prokleto je kad ne možeš odoljeti iskušenju. Daj mi još jednu pivu...
Tatjana nagne iz boce ispod oka gledajući Marina koji je, kako je već često imao običaj, u ruci držao ugljen i skicirao ju.
- Ej, Marin, a jel' imaš ti nekog frenda koji bi možda bio zainteresiran za, tak', jednu curu, kakva sam ja? Možda je to riješenje, muškarci. Jer ovo sa ženama mi definitivno ne ide. Kužiš? Muškarci su jednostavni, frajer me nikad ne bi skužio, njima je lako smuljati. Znaš šta mislim?
- Razočarat ću te Tanja, nije stvar u spolu. Imala ti muškarca ili ženu uvijek ćeš isto završiti. Jadna i sama. A znaš zašto? Jer ih ne poštuješ. Svaka tvoja veza završi tako da ti zezneš stvar i onda, kad te ostave, sliniš tu meni na krevetu...
- Jebi se, idiote!...šta si ti misliš, tko si ti?!? –zaurla Tatjana na njega pa izjuri iz sobe.
Marin popije još gutljaj pive pa potraži cigarete ispod hrpe papira na stolu. Uvijek ista priča.