Zmajkini monolozi

Bila je bijesna. Pokretima prebrzim da ih oko prati zagladila je kosu i svezala je u čvrst, visok rep. Jedna duboka, okomita bora dijelila je čelo na dva dijela i pokazivala put prema vrelim plavim očima. Kao u vještičjem kotlu vrelo je u njima.
Prasnula je.

“Ti…!!! Za sve si samo ti kriva, glupačo i kravo, samo ti i niko drugi. Pogledaj se samo, miss perfect, sva divna i bajna! O da!
Razmaženi, patetični izgovoru za ženu, zbog tebe sam sve izgubila!

Tko je kriv ako ne ti što otišla jedina žena koju sam ikad voljela? Samo ti i tvoje glupo ponašanje… I samo zbog tvog predugog jezika, kojeg ne znaš ukrotiti ne pričam sa starim. Uh, kako te mrzim, gusko glupa! Ali, baš tebe briga, glavno je da je tvoj ego nahranjen…
Ne pravi se da ne znaš, ti si kriva što sam medicinska sestra, što nisam liječnica. Ti si ta kojoj je bilo važnije tulumariti svaku noć nego sjesti uz knjigu. Aaaaaaaaaaaaaaaargh…kako te mrzim!!

Zbog tebe sam u istom danu izgubila prsten, koji mi je tako mnogo značio , i najboljeg prijatelja. Jer si ti, gaduro, optužila njega za nestanak prstena. A sve zato jer nisi mogla priznati da si kriva!
I zbog tebe nisam vidjela Indiju!! Joj, kako te mrzim zbog toga. Ti i tvoje premišljanje, bi – ne bi, sve dok nije bilo kasno. Kad ću opet imati priliku tamo ići. Nikad! Eto kad.
A sjećaš se stambene štednje? Da nije bilo tvoje pohlepe za krpicama do sada sam već mogla dići kredit i imati svoj stan.
Sve si uništila.

Nemaš pojma kako mi je drago što ti konačno sve to mogu reći u lice. Vratiti ti natrag sva sranja koja si mi servirala sve ove godine. Voljela bih da te više nikada ne vidim. Nikada. Bez tvojih hirova moj bi život bio med i mlijeko. Sa čokoladom!”
Sklopila je oči pokušavajući se smiriti. Pronaći mir u sebi. Duboko. Ali nema ga. Još ljuća otvorila je oči i zagledala se u jednako ljut lik ispred sebe.

“ Šta je? Ne slažeš se sa mnom? Možda nisam u pravu? Ti, ponovo, nisi kriva ni za šta? Sve su drugi namjestili da tako bude, sve je samo splet nesretnih okolnosti? Ma, daj, odrasti!!! Samo ti si kriva. Samo ti! Gusko!”
Suze bijesa počele su joj se skupljati u očima.
“Gusko!” procjedi još jednom a onda se okrene od ogledala i izađe iz sobe.