Sjela je pred kompjuter i položila ruke na tipkovnicu. Malkice je nakrivila glavu i zatvorila oči. U mislima pustila je dobro poznati film koji je večeras naumila završiti. I pokrenuti novi, kakav god bio.
Točno je trideset i osam dana prošlo od kad ju je prvi puta kliknula Galadriel. Galadriel…o kojoj mašta i u snu i na javi. Osjećala je, nakon svih ovih cjelonoćnih razgovora, da Galadriel poznaje kao samu sebe. Sigurna u kompatibilnost i nesigurna u sebe, morala je napraviti korak prema…kamo?…naprijed ili natrag? Što će se dogoditi kada joj predloži sastanak?
Ma što da se desi sigurno je jedno – ovako dalje ne ide. Ne može biti zaljubljena u cyber lik.
A u njoj bura i neprirodna smirenost vode borbu. Prsti sami rade svoje po tipkicama i po mišu i gle, na netu je. Još trenutak, dva…i spaja se na chat kao Luce. Tog davnog prvog dana posudila je ime najbolje prijateljice, nadajući se da ce joj donijeti sreću. Da li je sreća ili nesreća…?
Galadriel je vec tu.
G: "Kasniš"
L: "Oprosti, trema."
G: "Trema???"
L: "Necu okolišati, želim da se nađemo. Danas. Sad."
G: "Ti si luda. Kako da se nađem sa tobom kada sam ti toliko toga rekla? Ženo pa imale smo cyber, odala sam ti najskrivenije želje, potrebe. Ne pada mi na pamet da se viđam sa tobom."
L: "Kako želiš. Ali ovo nam je zadnji chat ovako. Ili ćemo se naći i vidjeti kuda sve to vodi – ili ja više neću dolaziti. Ne mogu više ovako, luda sam."
G: "A što ako ti se ne svidim? Što ako se ti meni ne svidiš?"
L: "Ništa. Bit će mi žao, ali ovako više ne mogu. Ubija me ovo."
G: "Ok. Gdje?"
L: "Neko neutralno mjesto…Spunk? Rekla si da tamo ponekad odeš."
G: "Sada?…mislim za sat vremena, koliko ti već treba do tamo?"
L: "Da…krećem."
G: "Vidimo se. Pusa."
L: "Pusa."
Vozila je brzo, riskirajući nekoliko tisuća kaznenih bodova. Željela je tamo stići prva i vidjeti Galadriel kada uđe. Uspjela je.
"Spunk" je bio gotovo prazan. Naručila je kavu, sa nezaobilaznom čašom vode i izabrala stol.
Misli su se rojile u njenoj glavi. Kako će ju prepoznati? Nikad nisu govorile o izgledu, nikad se nisu razmjenile fotografije. Ne zna joj ime, ne zna joj broj telefona. Trenutak panike, kada joj je palo na pamet da se možda dogovorila za susret sa nekom skinjarom…no odbacila je tu pomisao. Ona Galadiel tako dobro poznaje…
Sranje, sranje, sranje, sranje! Eno Lukrecija, njena Luce, njena najbolja prijateljica ulazi. Prošara pogledom po "Spunku" pa spazivši ju pomalo okljevajući priđe njenom stolu.
- "Ej, otkud ti tu…mogla si mi reći da ćeš dolaziti…mislim, pozvati me na kavu."
- "Ma samo sam u prolazu svratila, neću dugo. "Matilda, nickom Luce, zašuti na tren; "sjedi."
- "Budem, ali samo malo. Imam neki dogovor."
Matilda se počne nervozno igrati sa upaljačem. Šta ako Galadriel sada dodje, dok je Luce tu? Luce, koja ima frajera, koja je stropostotna heteroseksualka i koja nema blage veze o njenim sklonostima. Homofobna Luce (!) - sjetila se njenog komenatara na dvije žene koje su se ljubile u onom filmu…kako li se zvao? Popije gutljaj kave, sprži si jezik. Sranje.
- "Šta ima kod tebe? Nisam te vidjela već tjedan dana." – reče Luce nesvjesna Matildine nervoze.
- "Ništa, šta bi bilo…ej, baš sam se nesto sjetila. Moram bježati. Već kasnim."
- "Šta je tebi…ok, ok, bježi…ionako moram pričekati, imam dogovor…"
Matilda odjuri do auta. Pred njim stoji, prekopava ruksak tražeći ključeve. Nema ih. Možda bi ih lakše pronašla da pogledaš u ruksak. Ne zvjernjaj okolo, Galdariel ionako ne možeš prepoznati po izgledu, rekla je sama sebi.
Ključevi su pronadjeni, glava umorno naslonjena na volan. Sranje, sranje, sranje…
Te večeri Galadriel nije bilo na netu. Niti druge.
Treće večeri srele su se. Matilda klikne mišem poznati nick, no Galadriel odmah prekine privat. Matilda klikne ponovo.
G: "Što sad hoćeš? Nisi se pojavila, čekala sam tamo skoro dva sata."
L: "Bila sam. Morala sam otići"
G: "Kako to misliš - bila si?"
L: "Bila sam. Ali došla mi je prijateljica tamo. Sjela k meni za stol. Nisam joj mogla reći. Njoj se nikako ne mogu autati. Pokušaj me razumjeti."
G: "Matilda? Luce je."
Ma što da se desi sigurno je jedno – ovako dalje ne ide. Ne može biti zaljubljena u cyber lik.
A u njoj bura i neprirodna smirenost vode borbu. Prsti sami rade svoje po tipkicama i po mišu i gle, na netu je. Još trenutak, dva…i spaja se na chat kao Luce. Tog davnog prvog dana posudila je ime najbolje prijateljice, nadajući se da ce joj donijeti sreću. Da li je sreća ili nesreća…?
Galadriel je vec tu.
G: "Kasniš"
L: "Oprosti, trema."
G: "Trema???"
L: "Necu okolišati, želim da se nađemo. Danas. Sad."
G: "Ti si luda. Kako da se nađem sa tobom kada sam ti toliko toga rekla? Ženo pa imale smo cyber, odala sam ti najskrivenije želje, potrebe. Ne pada mi na pamet da se viđam sa tobom."
L: "Kako želiš. Ali ovo nam je zadnji chat ovako. Ili ćemo se naći i vidjeti kuda sve to vodi – ili ja više neću dolaziti. Ne mogu više ovako, luda sam."
G: "A što ako ti se ne svidim? Što ako se ti meni ne svidiš?"
L: "Ništa. Bit će mi žao, ali ovako više ne mogu. Ubija me ovo."
G: "Ok. Gdje?"
L: "Neko neutralno mjesto…Spunk? Rekla si da tamo ponekad odeš."
G: "Sada?…mislim za sat vremena, koliko ti već treba do tamo?"
L: "Da…krećem."
G: "Vidimo se. Pusa."
L: "Pusa."
Vozila je brzo, riskirajući nekoliko tisuća kaznenih bodova. Željela je tamo stići prva i vidjeti Galadriel kada uđe. Uspjela je.
"Spunk" je bio gotovo prazan. Naručila je kavu, sa nezaobilaznom čašom vode i izabrala stol.
Misli su se rojile u njenoj glavi. Kako će ju prepoznati? Nikad nisu govorile o izgledu, nikad se nisu razmjenile fotografije. Ne zna joj ime, ne zna joj broj telefona. Trenutak panike, kada joj je palo na pamet da se možda dogovorila za susret sa nekom skinjarom…no odbacila je tu pomisao. Ona Galadiel tako dobro poznaje…
Sranje, sranje, sranje, sranje! Eno Lukrecija, njena Luce, njena najbolja prijateljica ulazi. Prošara pogledom po "Spunku" pa spazivši ju pomalo okljevajući priđe njenom stolu.
- "Ej, otkud ti tu…mogla si mi reći da ćeš dolaziti…mislim, pozvati me na kavu."
- "Ma samo sam u prolazu svratila, neću dugo. "Matilda, nickom Luce, zašuti na tren; "sjedi."
- "Budem, ali samo malo. Imam neki dogovor."
Matilda se počne nervozno igrati sa upaljačem. Šta ako Galadriel sada dodje, dok je Luce tu? Luce, koja ima frajera, koja je stropostotna heteroseksualka i koja nema blage veze o njenim sklonostima. Homofobna Luce (!) - sjetila se njenog komenatara na dvije žene koje su se ljubile u onom filmu…kako li se zvao? Popije gutljaj kave, sprži si jezik. Sranje.
- "Šta ima kod tebe? Nisam te vidjela već tjedan dana." – reče Luce nesvjesna Matildine nervoze.
- "Ništa, šta bi bilo…ej, baš sam se nesto sjetila. Moram bježati. Već kasnim."
- "Šta je tebi…ok, ok, bježi…ionako moram pričekati, imam dogovor…"
Matilda odjuri do auta. Pred njim stoji, prekopava ruksak tražeći ključeve. Nema ih. Možda bi ih lakše pronašla da pogledaš u ruksak. Ne zvjernjaj okolo, Galdariel ionako ne možeš prepoznati po izgledu, rekla je sama sebi.
Ključevi su pronadjeni, glava umorno naslonjena na volan. Sranje, sranje, sranje…
Te večeri Galadriel nije bilo na netu. Niti druge.
Treće večeri srele su se. Matilda klikne mišem poznati nick, no Galadriel odmah prekine privat. Matilda klikne ponovo.
G: "Što sad hoćeš? Nisi se pojavila, čekala sam tamo skoro dva sata."
L: "Bila sam. Morala sam otići"
G: "Kako to misliš - bila si?"
L: "Bila sam. Ali došla mi je prijateljica tamo. Sjela k meni za stol. Nisam joj mogla reći. Njoj se nikako ne mogu autati. Pokušaj me razumjeti."
G: "Matilda? Luce je."
