Zmajkini monolozi

Pretpostavka da ćemo sljedeće jutro prespavati i probuditi se, kao sav normalan svijet koji se igrom slučaja nalazi na godišnjem odmoru, negdje u rano poslijepodne, bila je sasvim pogrešna. Naime u pola osam vec smo bile budne. Hm.
Ok u pola osam poluotvorila sam oko i pogledala u njenom smjeru. I ona je imala poluotvoreno oko i gledala u mene. Ohrabrena pogledom otvorila sam i drugo.
Idemo na kavu.

Prvo se zaletimo do recepcije. Čist račun duga ljubav. Prvo posao pa onda zadovoljstvo. Jarca. Otišle smo platiti da bi znale koliko nam je novaca ostalo i koliko se možemo bahatiti. Ispalo je da novaca imamo daleko više nego što smo mislile i da se možemo bahatiti do mile volje.

Dok mi je žena obavljala financijske transakcije na tečnom talijansko-engleskom jeziku ja sam, ne budi lijena, pobrala sve prospekte koje sam našla na recepciji. Imalo ih je preko nekoliko. Pun k***c i šesto. Pobrala sam ih sve.

Raširile smo svoja pozamašna dupenceta i svoje prospekte po stolu izmedju kava, sokova i jedne usamljene pepeljare pa eliminirale neke od totalno neprivlačnih destinacija. Onda smo napravile uži izbor u koji su ušle sve atrakcije osim onih eliminiranim zbog neprivlačnosti.
Danas idemo u Parco Natura Viva. Narodskim jezikom, zoološki vrt. I safari u sklopu njega.

Prvo smo se pogubile.
Naime, dragi nam talijanski susjedi imaju vrlo zbunjujuć način putokaziranja. Putokaz, ta toliko potrebna smjernica, nalazi se tek nakon skretanja. A ponekad ga čak i nema. No kako mi savršeno baratamo talijanskim jezikom - destra i sinistra, uspjele smo se snaći i naći željeni cilj.

Kako je za safari bila velika gužva odlučile smo prvo prosetati po zoološkom. Vizualizacija je nemoguća dok se taj park ne vidi vlastitim očima jer…to nije zoološki vrt na kakve smo navikle. To je…prava mala oaza za svaku od tih životinja. Da zatvorena je, no to shvatiš tek nakon pomnog promatranja. Kako su sve njihove životinje rođene u zatočeništvu i kako je u svakoj nastambi flora baš onakva kakva je u prirodnom staništu te vrste, čisto sumnjam da one znaju da nisu na slobodi. Možda ih podcjenjujem, ali nikako ne preuveličavam veličanstvenost Parca natura Viva. Vidjele smo deve i bebu devu, oposume i majmune, medvjede i srne. I tyranosaurus-rexa i velociraptora i…da, taj park ima i dinosaurski dio. Veći i stvarniji od života, dinosauri su pozirali uz nas i napunili nam foto album nekim genijalnim fotkama.
Nakon što smo nahranile koze, hranom za koze - koju sam otvorila tako da sam zubima stisnula plastičnu kutijicu nalik na pakovanje igracke kinder jajeta i sasula sebi u usta trećinu ( Da, draga, sad me sa punim pravom možeš zvati kozom. ) krenule smo potrošiti brdo para na suvenire. Majice. Najljepše majice od kad je svijeta i vijeka.

I onda safari.
Zatvorite prozore, kaže pravilo. Kako su pravila tu da bi ih kršili, nismo zatvorile prozore. Gledale smo žirafe ispred svog auta ( mah, mah, draga Fabio ), raznorazne papkare, od kojih nas se najvise dojmila Llama ( i Llami se svidjela Ixia za što, kao dokaz imam fotografiju ). Jedna nam se opaka zvijerka ( neki sob, što li ) nije htjela maknuti sa puta pa smo imale mali zastoj. A onda lavovi ( prozori pritvoreni ). Ležali su na cesti po kojoj smo se vozile i bili su udaljeni manje od dva metra od nas. To je neopisiv događaj koji ćemo pamtiti do kraja života. Bas kao i susret sa tigrom.

Tigrovi su bili daleko od ceste pa sam otvorila prozor, da slika ispadne, ostrija, bolja, ljepša…bla. Tigar krene prema nama i ja mahnito slikam. Iznad auta se nalazi poluporušeno, osušeno drvo. Tigar prilazi, skokom, dva penje se na drvo ( dok ja histerično zatvaram prozor a draga mi urla od smijeha). Pogleda nas, oblizne se…
Idemo dalje. Dolazimo do prometnog znaka "patke na putu" pa pogledamo hrpetinu ptica i nekoliko nosoroga. Jedu i nije im baš stalo do nas. Nosorozima. A nama su se oni baš svidjeli.

Oduševljenje nam nije dozvolilo opustanje. Adrenalin i glad natjerali su nas u potragu za restoranom koji ce nam ponuditi šarolik izbor talijanskih sprecijaliteta.
Brus!
Svi talijanski restorani, barem oni na jezeru Garda, ne rade između 2 i 6. Poklopasmo hamburger ili dva na plaži u kampu pa odlučimo začiniti dan jos jednim posjetom Gardalandu.
Opet zabava, opet užitak, opet adrenalin tura kroz svijet detaljima doveden do savršenstva.
Luftmadrac u nasem šatoru prihvatio nas je na svoju meku površinu tek oko jedan sat u noći.
A onda…cenzura.