Među mnogobrojnim reakcijama nakon eskalacije nasilja u Splitu koje se ovih dana mogu vidjeti u medijima, nalaze se i one u kojima se, nakon deklarativne osude nasilja nalazi ono neizostavno ALI, kojim se to isto nasilje opravdava prebacivanjem odgovornosti sa nasilnika na žrtvu.
Gradonačelniku grada u kojem je razularena rulja skoro linčovala 200-tinjak učesnika Povorke ponosa, Željku Kerumu, neupitno je poštivanje volje "naroda". Pri tome je potpuno nevažna činjenica što je taj "narod" eksplicitno i pred televizijskim kamerama kršio Ustav i mnoge zakone za čije je dosljedno provođenje odgovoran i sam gradonačelnik.
Siniša Kuhar iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika (SDLSN), svojim priopćenjem sugerira kako Ustav i zakone Republike Hrvatske ne treba primjenjivati jednako i dosljedno na cijelom teritoriju suverene nam domovine, već građani čija se prava tim zakonima reguliraju trebaju ostvarivanje istih tražiti u sredinama koje imaju dobru volju da im ta prava i omoguće.
Suvišno je naglašavati kako je osnovna svrha postojanja državnih službenika i namještenika dosljedno provođenje Ustava i zakona na cijelom teritoriju države čiji ih porezni obveznici financiraju. Sve drugo je izravno ugrožavanje suvereniteta i intergiteta Republike Hrvatske.
Očekivano, slične reakcije na subotnje divljanje u Splitu došle su i iz crkvenih krugova. Dok je fra Jozo Ćirko sretan što slike s Rive u kojima on "nije vidio nasilje", obilaze svijet, "ugledni" teolog Adalbert Rebić odlazi korak dalje izjavljujući kako su učesnici padrade "dobili što su tražili". Kao da nikada nije čuo ni pročitao ono što je Isus rekao svojim učenicima 7. nedjelje kroz godinu.
Dok je u subotu 11.06 prije održavanja Pride-a bio spreman "sve gayeve staviti na jedan otok i zapaliti" nekoliko dana kasnije na ispitivanju u policiji pravdao se kako je krivo interpretiran i kako on takvo što nikada nije izjavio.
Indikativno je kako se Grdović sjetio demantirati svoje prvobitne izjave tek kada je, uslijed pritiska javnosti, priveden na ispitivanje u zadarsku policiju kako bi se istražilo postojanje elemenata njegove krivične odgovornosti za govor mržnje.
Kako se prije privođenja nije imao potrebu očitovati o toj navodnoj krivoj interpretaciji izjave koju su osim Slobodne Dalmacije objavili i svi dnevni mediji i portali, očito mu ona prije privođenja uopće nije ni smetala.
Čak i da je odista došlo do krive interpretacije, što je prilično teško povjerovati, Grdoviću je na dan održavanja Split Pride-a odgovarala uloga glasnogovrnika Kerumovog "naroda" čija je zadaća u medijima artikulirati sveopće stanje duha svjetine koja je u tom trenutku pakirala kamenice i topovske udare u ruksake i džepove.
I to je trajalo sve dok se nije pojavila mogućnost da za svoj govor mržnje snosi i odgovarajuće zakonske posljedice. Tek tada se Grdović sjetio demantirati izjavu koja je pored izjava njegovih istomišljenika i grafitne ikonografije koja još uvijek krasi "cvijet Mediterana", bila pokretačko gorivo u motoru svjetine.
A sličnih izjava od raznih javnih osoba prije spiltske Povorke ponosa bilo je u izobilju.
I da citiram stih iz pjesme legendarnog spliće Dine Dvornika, koji se i sam baš nije uklapao u prepoznatljivu sliku pripadnika Kerumovog "naroda" - Pa ko je onda "zva vraga?"
Odgovor je vrlo jasan: državne intitucije - policija, državno odvjetništvo pa nakon njih i pravosuđe.
U tim institucijama još uvijek nisu svjesni kako je javni govor mržnje osnovna pokretačka snaga koja stvara uvjete za eskalaciju nasilja.
Tek kada institucije počnu procesuirati svaku izjavu koja sadrži elemente govora mržnje možemo očekivati da neće svatko u medijima laprdati što mu padne na pamet bez obzira da li će njegove riječi pokrenuti nečiju ruku s kamenom prema glavama ostatka naroda.
