Netom prohujala afera "gay imenik-a" koja je temeljito protresla hrvatsku gay javnost, neminovno nameće pitanje: koliko smo doista odgovorni prema informacijama i saznanjima koja, posredstvom svojih privatnih kontakata, vremenom skupimo o osobama gay populacije?
Svatko od nas ima nekakve informacije o drugim osobama, svatko vjerojatno ima i pozamašan broj osobnih podataka, brojeva telefona, adresa, fotografija i t.d. osoba s kojima smo u nekakvim razdobljima ostvarili nekakav kontakt, bilo da se radi samo o druženju, prijateljstvu, organiziranom susretu ili vezi.
Do sada nismo niti razmišljali o mogućnosti da bi se, pod nekim izvanrednim okolnostima, sve te informacije ili barem neke od njih mogle "izmigoljiti" sa naših računala na net i stvoriti, možda nerješive probleme osobama koje su nam, davanjem tih podataka, na neki način ukazale povjerenje.
Neću sada ovdje previše lamentirati o načinima na koje podaci mogu otići "van", no nije na odmet navesti nekoliko banalnih mogucnosti:
Dovoljno je možda samo malo neopreza da nekome umjesto "recepta" pošaljete sasvim drugi sadržaj koji nije njemu namjenjen.
Ili na trenutak dopustiti nekoj znatiželjnoj i nedobronamjernoj osobi, kod koje bi mogao postojati i dodatni motiv (zavist, ljubomora, nekakav prizemni interes i t.d.), da ostane sama za vašim kompom na par minuta.
Pa čak i kada kod te osobe ne možete prepoznati sve te atribute, uvijek postoji mogućnost da povodom nekih nerasčišćenih računa, ta osoba iskoristi vaš neoprez, te u trenutku nekakvog afekta ukrade podatke, što zahvaljujući ogromnim mogućnostima koje internet pruža, može veoma brzo poprimiti ogromne razmjere, te nanijeti štetu cijeloj zajednici a u većini slučajeva i vama samima.
Ukoliko vaše računalo koristi više članova obitelji, ili, ukoliko se radi o računalu na poslu, nikada ne možete biti sigurni da sadržaji vaših datoteka neće stići pred neželjene oći.
Stoga se svi moramo potruditi, te u svoje dosadašnje navike unijeti dozu opreza, zahvaljujući kojem bi na neki način zaštitili podatke drugih, ako nam već nije stalo do toga da zaštitimo naše.
Evo nekoliko prijedloga:
- Za početak, nemojte stvarati nikakve posebne lezbijske baze, imenike i slično. Sve one informacije koje o curama imate ionako znate napamet. Brojeve telefona nemojte izdvajati u posebne imenike, jer popis u kojem bi se nalaze samo žene indikativno otkriva da bi se moglo raditi o popisu lezbijki. Imenik u kojem se, osim lezbijki nalaze i drugi vaši poznanici i prijatelji, te poslovni suradnici ni na koji način ne može imati kompromitirajuće posljedice, te stoga nikome neće biti interesantan.
- Brojeve telefona koje čuvate u mobitelu nastojte spremati u memoriju kartice. U slučaju krađe mobitela, kradljivci ne zadržavaju karticu, već samo aparat. Nerijetko odmah nakon krađe, gase aparat da neki iznenadni poziv ne bi otkrio samo krađu, te im je kasnije, ako prije toga niste isključili pin, nemoguće mobitel ponovo upaliti sa vašom karticom. Na taj način brojevi koji se nalaze u memoriji kartice postaju za njih nedostupni, dok su im oni koji se nalaze u memoriji aparata dostupni sa svakom drugom karticom.
- Nemojte čuvati infiormacije o osobama sa kojima više niste i ne želite biti u kontaktu. Ako je nešto prošla priča, očistite i svoja spremišta podataka. Podatke o toj osobi, ionako veoma lako možete ponovo pribaviti bilo putem T-Com imenika, ili od zajedničkih poznanika ili na bilo koji drugi način.
-Fotografije koje bi na bilo koji način bilo koga mogle komromitirati nemojte držati na računalu. Sigurnije je spremiti ih na CD i negdje gdje ste sigurni da ih nitko neće naći. Ukoliko živite samostalno nije potreban baš toliki oprez. Dovoljno je samo da po omotu i nazivu CD-a nitko ne može zaključiti o kakvom se sadržaju radi.
I na kraju za one koji smartaju da opreza nikad nije previše - postoje programi koji mogu zaštititi vaše file-ove i foldere od upada onih koji bi sadržaje mogli zloupotrijebiti.
Neki od njih su Folder Guard i My Secret Folder uz čiju pomoć šifrom možete zaštititi određene direktorije od neovlaštenog pregledavanja.
