Umjesto štrikanja

Zamislite slijedeću situaciju: našli ste se u knjižari (ok što nedostaje da malo maštamo?). Pregledavate nova izdanja, i ona stara koja zbog nedostatka novca još uvijek niste uspjeli kupiti. Gledate po policama -  obično vas privuče naslov. Ili autor. Uzmete knjigu, otvorite je i pročitate dio predgovora, uvoda ili bilješku o piscu. Zatim prelistate nekoliko desetaka stranica pa opet pročitate nekoliko redaka. I tako redom, knjigu po knjigu.

Za pojedine knjige imate predodžbu što bi mogle sadržavati. Neke su, opet, pisali autori čije knjige bi ste rado vidjeli u svojim policama. A nađe se i onih koje nakon par pročitanih redaka odlažete nazad na policu, potpuno sigurni da za nju ne bi dali niti desetak kuna (dinara/tolara/KMaraka ili čega god), čak i da ste opunomoćenik kreditne kartice Bill-a Gatesa.

Odjednom vas, iz filma "maštanje u knjižari", prene prodoran glas:
-"Molim Vos dodajte mi onu što ima one bež korice. Ne, ne tu! Onu pored nje! Sa smeđom crtom pri vrhu." - izgovori osoba (spol odaberite sami), nagnuvši se preko pulta pokazujući rukom u pravcu željene knjige. Prodavačica (ovo je moja predrasuda - bolje se osjećam u knjižarama u kojima rade žene) dohvati knjigu, i okrenuvši je da se vidi naslovnica, pruži preko pulta.
-"O ne! Kakvo je to glupo drvo na koricama. Ne, neću tu! Imate možda neku, iste boje a da je na naslovnici suton na moru? Ili akt, al da se ne vidi jasno. Ova mi se neće uklopiti sa ostalima."- reče osoba pružajući knjigu nazad prodavačici. Prodavačica iznenađeno podigne obrve i reče:
-"Lakše bih vam pomogla kada bi ste rekli kojeg autora želite. Ili možda koji Vas žanr zanima".
-"Nevažno"- reče osoba - "važno je samo da se uklopi sa policom i ostalim knjigama koje su na njoj. Polica je od tamnog stakla sa nosačima od sjajnog metala. Ne ne, nikako na nju ne ide drvo".

Dobro dobro, znam da svatko za svoje novce ima pravo kupovati što god hoće, no hajde budite iskreni: kakvo bi mišljenje imali o osobi koja se za kupovinu knjige odlučuje isključivo birajući omot? Dakle formu.
Nije li ipak sadržaj ono što stvarima i pojavama određuje nekakvu vrijednost? A forma je samo tu da taj sadržaj na neki način upotpuni. Koliko ste puta osjetili ushićenje čitajući predivnu knjigu iz knjižnice pohabanih korica?

U proteklih mjesec dana provela sam dosta vremena na internet stranicama gay i lezbijskih udruga sa ovih naših balkanskih prostora. Malo se svađala, malo pisala i većinom čitala sadržaje na stranicama i diskusije u Forumima o aktivizmu. I iznenadilo me me je koliko pojedini aktivisti troše energije da bi dokazali koliko seksizma ima u jezuku (jezicima), koji je izraz: lezbejka ili lezbijka, književni a koji kolokvijalni i da li tekstove, radi političke korektnosti, moramo pisati jednorodno ili dvorodno.
Kao da smo upravo riješili sve probleme koje LGBTT zajednice na ovim prostorima imaju, pa je eto ostalo još malo kozmetike - te sada sređujemo jezik. Kao da se upravo čekaju samo naše sugestije pa će se pustiti u tisak LGBTT politički korektni pravopisi i gramatike. I na koncu, kao da će nam upravo jezična politička korektnost omogućiti da se bez problema outamo u sredinama u kojima živimo, da mladi izlaze bez da razmišljaju o tome da li će ih netko na povratku kući, zaskočiti s leđa i pretući, te da će roditelji koji diskriminiraju svoju djecu zbog njihovog spolnog usmjerenja momentalno to prestati raditi, zahvaljujući politički korektnoj terminologiji.

Prema nereprezentativnom uzorku ankete koju još uvijek možete vidjeti na BaLConn-u, čak je 4 osobe od 30 anketiranih odabralo opciju da za njihovo spolno usmjerenje ne zna nitko. Iako je broj anketiranih premalen za neke ozbiljnije analize, iz ankete se ipak mogu isčitati neki pokazatelji. Izraženo u postotku 13,33 % od ukupnog broja anketiranih je potpuno closeted. Ako uzmemo u obzir da je internet bitno utjecao na razvoj spolnog identiteta onih LGBTT osoba koje se njime služe, kao i to da internet ipak koristi manji broj pripadnika LGBTT zajednice, nije teško pretpostaviti da je taj postotak vjerojatno  daleko veći među onima koji nemaju pristup internetu.
Među onima koji jesu out samo je 20 % onih koji su to potpuno. Ostatak pripada onima koji su se selektivno  outali obitelji, prijateljima ili osobama za koje znaju da bi ih mogle razumjeti.
Cini mi se da bi bilo daleko svrsishodnije usmjeriti energiju sa teorije prema tim osobama, osobito onima iz naših sredina koji na gay & lesbian stranice uopće ne dolaze, jer ćemo tako, pomažući njima u prihvaćanju njihovog spolnog identiteta povećati vidljivi dio zajednice i samim tim postati relevantniji sugovornik u borbi za prava koja nam pripadaju.