Umjesto štrikanja

Da se, zahvaljujući djelovanju raznih LGBTT udruga i aktivista, situacija u hrvatskom društvu polako mijenja u korist LGBTT zajednice potvrđuje sve više relativno tolerantnih priloga u hrvatskim medijima.
Jutarnji, Večernji i Novi list već neko vrijeme prilično redovito izvještavaju o događanjima vezanim za rad LGBTT udruga. Sve je više autora koji u svojim kolumnama kritiziraju diskriminaciju na osnovu spolnog opredjeljenja, te pozivaju na toleranciju i uvažavanje različitosti.

Sjetimo se samo briljantnog poteza Aleksandra Stankovića, kojim je zaobišao rigidnu zabranu glavne urednice HRT-a Jasne Ulage-Valić, te spontano u udarnom terminu "Nedjeljom u 2" emitirao spot "Ljubav je ljubav".
U istom smislu moglo bi se definirati i lipanjsko izdanje vjerske internet stranice Križ Života, koje na jedan tolerantan i, unutar vjerskih krugova do sada nezamisliv način, obrađuje temu "Homoseksualnost & Katolička Crkva".
Već prilikom čitanja prvoga članka jasno se nazire nastojanje urednika i suradnika da argumentiranom obradom navedene teme približi, do sada nepomirljive, stavove Katoličke Crkve i LGBTT zajednice.
Za nas nekolicinu, koji smo oko dvije godine na Forumu "Katolici na internetu" vodili neku vrstu križarskog rata, trudeći se korisnicima toga foruma predočiti kakva je slika sa naše strane obale, i doživljavajući pri tome svu silu uvreda, pregledavanje ove stranice pravi je ugodni doživljaj.

Dolaskom na tu stranicu očekivala sam stavove koje sam toliko puta susrela na vjerskim stranicama: "Homoseksualnost je bolest, pedere i lezbače treba liječiti, to je nenormalno, perverzno, zlo u najgorem obliku", i da vam budem iskrena prilično naoštrena da, ukoliko imaju forum, opet užarim tastaturu.
Stoga, nije za čuđenje moje ugodno iznenađenje kada sam u članku Karla Damjanovića "Kako da Crkva priđe osobama koje osjećaju sklonost vlastitom spolu?" pročitala slijedeće:
"Ljudi koji osjećaju privlačnost istom spolu su među nama. Siguran sam da ne postoji nitko, a da se nije osobno susreo s takvim ljudima. Ako već niste znali, vrijeme je da saznate: nisu to nikakvi perverzni monstrumi koji napastuju djecu (takove nazivamo drugačije), niti svi izgledaju kao sa neke gej parade. Iako si nerijetko vole laskati, nisu ni pametniji niti zgodniji od ostatka populacije. To su obični ljudi (ma što god taj izraz značio u ovom neobičnom svijetu).
Ne kažem da bi trebali „sumnjičiti” svaku (neudatu) tetu, ili susjeda koji drži do svoje frizure ali siguran sam da ste u prošlih par dana ugodno popričali sa jednom osobom, koju privlači vlastiti spol.
Toliko za početak. Poanta je jasna; to su normalne, „ulaz do mog” osobe. Tek toliko da skinemo sa repertoara fraze tipa: bolesnici, grešnici, poremećeni, sodomaigomora, perverznjaci... "

Osim navedenog članka, na stranici se nalazi još nekoliko članaka od kojih je jedan "Pastoralna poruka roditeljima homoseksualne djece i savjeti za svećenike" - prijevod teksta Biskupske komisije o braku i obitelji Biskupske konferencije SAD-a iz 1997 godine, u kojem se nalaze veoma konkretne preporuke na koji način se roditelji i svećeniti trebaju ponašati prema homoseksualnom djetetu.

Koliko god sam se trudila na toj stranici pronaći bar jedan od onih uvriježenih i meni toliko neprihvatljivih stavova, taj trud je ostao bez uspjeha.
No, nemojte baš očekivati da su stavovi na toj stranici potpuno isti kao na LGBTT stranicama koje posjećujete. Nekima od vas će možda zasmetati ideja da se pomoću vjere pomogne homoseksualnim osobama u suzdržavanju od grijeha (kojim se smatra isljučivo seksualni čin). Jer trebamo biti svjesni da je prema vjerskom učenju grijeh svaki seksualni čin koji koji nije ostvaren u svrhu začeća, kako homoseksualni tako i heteroseksualni.

U svakom slučaju, ovo je stranica koju bez  razmišljanja možete preporučiti svojoj obitelji (osobito ako su vjernici), u svrhu njihove pripreme ukoliko namjeravate napraviti coming out. Jer, te iste riječi mogu polučiti daleko veći učinak kada ih vaša obitelj pročita na vjerskoj stranici.