Mislim na tebe
osećam te dahom vetra
iako si tako nedostupna
mom svetu snova
Zapletena sam u mrežu
gde ljuljanje mi prija
ali nema izlaza
da me vine da letim
Kako da prekinem
tu nit koja nas spaja
bilo bi suviše bolno
a ne volim bol
Mislim na tebe
upijam te zrakom duge
dok napolju kiši
A ćutim
jer reči me zamaraju
kao što i život to čini
Ne mogu da volim te stvarno
jer u istoj bajci nismo
ti princa čekaš
Zato samo osećam
i puštam da prođe
dok jesenje kiše miluju te