Priče iz klozeta

Ja i ti, jedna nasuprot druge, kao i uvijek, žive suprotnosti. Ponekad i ne znam kako smo i uspjele ostati zajedno pored tolikih suprotnosti kakve jesmo i kakve živimo. A eto, kažu da se suprotnosti uvijek privlače, pa je to valjda i slučaj sa nama. Ukoliko vjeruješ u fraze... I kako je samo smiješno, kako se u sekundi pretvorimo u dvije različite zvijeri sa samo jednom zajedničkom stvari - istim ciljem. Sa ciljem dokazati da je u pravu, i ti i ja! I gotovo nevjerojatno kako u samo nekoliko tih prelaznih trenutaka steknemo sposobnost zariti jedna drugoj kandže u utrobu i zgrabiti za vrat.

Ne volim kad smo takve... Ne volim kad si takva! Tad se osjećam kao slabašna životinjica koja se surovošću prirode, suočila sa opasnom zvijeri, svjesna konačnog ishoda tog susreta a ipak osuđena da tu stoji i da se bori... i valjda.. nada nečemu! Ah, zar nam treba da odemo tako daleko?! Zar čak dotle seže cijela ljudska glupost i ova moja i tvoja tvrdoglavost, koja i kad bismo je pokušale vrednovati, ne bi vrijedila koliko ni taj pokušaj.
 
Ti i ja, izbacujući na površinu svaka svoje argumente i bezvrijedne razloge, uvjerene svaka u ispravnost svoje misli, koja na kraju priče vise nije ni bitna. I svaki sam puta gledala kad ces me zdrobiti riječima, kad ces me progutati pogledom ili pretvoriti u pepeo iskrama iz tvojih očiju. Zaboga, ponekad te se tako plašim... Kao kraljica zvijeri, koja je bijesna jer su one taknule nešto sto nisu trebale, i sada ih ide opomenuti jednom zauvijek, jer sam ja taknula tvoja uvjerenja i vjerovanja, jer sam ustala protiv njih i usudila se taknuti ih. Tada jedna u drugoj vise ne vidimo sebe, tada ja u tebi ne vidim onu koju volim, već nešto nepoznato, neka dva druga stranca koja su tu da si pobiju argumente i dokazu da su u pravu, da nahrane svoj ego i vjeruju da ce time nešto promijeniti. Tada znam da mi u lice bacaš sve ono sto mi možda i ne bi zamjerala da to namjerno nisi raspirivala kao plamen samo da ipak imaš nešto, i tada znam da ti vraćam istom mjerom, ne gledajući u tebe kao nekog čije su me ruke još jučer grlile, već nekog čije ce me ruke izbrisati ako to dozvolim i govoreći ti stvari koje ti djelomično i ne zamjeram, ali ih namjerno govorim da ti imam cime vratiti. Ne znam sto je to prokleto u meni da ti uvijek moram sve vratiti. I cak se u predahu znam i zapitati čemu sve ovo kada na kraju nećemo ni razmišljati o tom kako smo ipak u pravu nego o tom kako smo ipak otišle previše. U tebi nepokolebljivo tražim ono nešto poznato i strepim nakon svake rijeci koju kažem, kao da nam iznad glave visi planina, koja ce se sručiti bas na mene, ako pogriješim, sto je pitanje vremena. Sakupljam sve svoje cestice hrabrosti i napinjem glas iz petnih žila, da progutam knedle koje mi se nakupljaju u grlu i bole me, jer one zahtijevaju da se isperu, i znam da ce poteci bujica rijeci i priznanja i suza kojima ću pokušati sve samo da prestanemo. To je ipak glas moga
ega, kog još nisam naučila gutati bez osjećaja odvratnosti. Za to ce, ipak, trebati još neko vrijeme... Psujem žestoko, iako mrzim, jer tim jedino i mogu nadoknaditi sve one šupljine u riječima i njihovu beznačajnost i besmislenost. Gdje ce završiti ova igra mačke i miša, i
tko je tko u njoj? Možda dok se ne umorimo, možda dok ne odustanemo obje ili pak jedna od nas? Sigurno ja... Gledaš me prodornim pogledom koji me boli, koji mi stvara gotovo vise od osjećaja boli i pitaš u čemu je problem, kao da je to najbitnije sada, i kao da bih ja zaista i znala reći odgovor na to pitanje.
Pogrešan je ovo moment za tvoj izraz neporemećene mirnoće i pogrešna sam ja osoba za to pitanje. Posmatram te dok mi hladnokrvno odmahuješ glavom sa upitnim pogledom i ja ne znam hoćeš li još vise pobjesnjeti nakon sto ja progovorim, ili ces samo umuknuti, i onda ćemo obje lutati sobom vadeći rijeci koje se ne daju pronaći, a još manje izgovoriti. Ljudi su, tako, prokleti... Zar bas moramo biti kao oni? I
pitam se koliko već uopće stojim tako, dok me bespoštedno samaraš riječima, cak u tolikoj mjeri, da se uopće nalazim pred pitanjem tko sam ti ja, i sto li to, ako uopće nešto osjećaš prema meni. Čudno, ne mlataraš rukama po zraku i ne mrstiš obrve dok ja upijam svaki tvoj
pokret, svaki veliki udisaj i izdisaj koji te odaje i govori mi da si uzrujana no cak gotovo i ne podižeš glasa, a svejedno me nastavljaš i dalje, gotovo ironično, pitati u čemu je problem, kao da se time želiš sama ograditi od ikakve mogućnosti da i ti sa njim imaš neke veze. A svaka tvoja riječ me boli vise nego samar, i pitam se zašto to radiš ako to znaš. A ako ne znaš, zašto je to tako teško znati!?
Nešto čudno mi se nakuplja negdje u grlu, nešto jako gorko i ne dozvoljava mi da prozborim čak ni ono što bih eventualno mogla, i njišem se na tankoj niti između želje da se ovog istog momenta okrenem i otrčim negdje, nije ni bitno gdje, samo u suprotnom smjeru od tebe. Ili, da ti objesim ruke oko vrata i privučem te k sebi, znajući da ces se na kraju, navodno, malo opirati, a onda opet kapitulirati i u
idućoj minuti-dvije, obje ćemo vjerojatno prasnuti u smijeh. Najradije bih se odlučila za ovo drugo, i rekla ti kako nema potrebe da rušimo nas svijet, i kako mu je ovo možda samo malo poljuljalo zidine ali ne i temelje. Tako bih ti rado rekla da si mi sve sto imam, i da nema potrebe da me lišavaš sebe, a onda samo zatvorila oči jer sam tako umorna i nemam nimalo snage za još bilo kakav pothvat na tvoje srce. A opet, stojim ovako ispred tebe, misleći koliko par minuta začinjeno sa par riječi, može uništiti mjesece i mjesece onog sto gradiš i rukama i srcem. Stojim tu i mislim koliko te volim i koliko mi riječi nedostaje kad ih najviše trebam. Ili to, pak, nedostaje moja hrabrost... Tko bi ga znao... Mislim previše, a na kraju ću se okrenuti i otići no nastojat ću da to ne učinim isuviše naglo, da ne pomisliš da tako oštro zaista i mislim.
 
Zatvorit ću vrata ali ću paziti da ih slučajno ne lupim jače, da ne pomisliš kako sam ljuta i kako sam ti zalupila vratima. Dirnuti u tvoj ponos, znam, imalo bi kobne posljedice po moje srce... Odšetat ću u suprotnom smjeru od tebe (da, ja i ti-zauvijek suprotnosti), ali ću nastojati da to ne učinim prebrzo, da ne pomisliš kako sam te željela sto prije ostaviti i pobjeći od tebe. Učinit ću to sve najnježnije što znam, i čekati sutra, da nakupim nešto vise zaliha hrabrosti, obavijem ti ruke oko struka i sapnem da smo tako blesave i da te volim. I oni svi
razlozi i onaj tako “bitni” problem ce nestati, kao odnesen vjetrom. Dovoljno je “samo”, da ga platim sa nekoliko uzdaha i malo vise suza, i nekoliko samara po srcu... I nismo li, mi ljudi, samo robovi svoga ponosa i ega? Nismo li, tako, glupi... Da nam je srce, nekim slučajem veće, koliko bi tek onda samara moralo da primi...

Film

Projekcija filma "Fine mrtve djevojke"
fine mrtve djevojke
05 Lipanj 2014 1715
Povodom pride tjedna, sljedeći utorak (10.06.) u LGBT Centru Zagreb prikazat će se film Fine mrtve djevojke, a u četvrtak (12.06.) LGBT centar ugostiti će glumice iz istoimene predstave dramskog k...
Robert de Niro: Moj život sa gej ocem
Robert de Niro
29 Svibanj 2014 1348
Čuveni holivudski glumac Robert de Niro otvorio je dušu i za magazin “Aut” govorio o svom pokojnom ocu o kome je snimio i dokumentarni film.
Prikazivanje dokumentarnog filma o LGBT obiteljima u klubu MaMa - nedjelja 22.12.
Prikazivanje dokumentarnog filma o LGBT obiteljima u klubu MaMa - nedjelja 22.12.
19 Prosinac 2013 1704
U nedjelju 22.12.2013. u 18h će se u klubu MaMa (Preradovićeva 18) prikazivati dokumentarni film Right2Love koji prikazuje život LGBT obitelji u šest država Europske unije. U filmu LGBT roditelji...

LEZdarije

10 stvari koje nikada ne biste trebali reći lezbijki
Vrišt
19 Svibanj 2010 5993
10. Sve lezbijke samo žele biti muškarci Ne žele! Mi smo žene koje žele biti sa ženama. Ko je rekao išta o muškarcima? Muškarci imaju penis, pa što? Nije da se ne mogu prošetati par stanica...
45 načina da se rešite sastanka na slepo.
maca
05 Kolovoz 2009 3928
1. Tokom večere, štitite svoj tanjir nožem i viljuškom tako da odajete utisak da ćete ubosti svakog ko posegne za vašim tanjirom, pa makar to bio i konobar.2. Pokupite sve slanike sa okolnih sto...
Ako ste buč, u vezi sa famicom i želite da potraje:
Ako ste buč, u vezi sa famicom i želite da potraje:
15 Srpanj 2009 4041
1. Nazivajte je.2. Ne lažite.3. Ako će vam izlazak biti zabavan, pozovite i nju.4. Ukoliko će vaš izlazak uključiti i striptizete, ne zaboravite pravilo sa bazena "Bez dodirivanja".5. Tačan odgo...

Oni o nama

Budući politolozi/ginje su nedovoljno upućeni
politolozi
07 Svibanj 2015 1029
u problematiku ljudskih prava Tražeći informaciju više, kao budući saradnik portala Lgbt.ba, o položaju LGBT osoba u Bosni i Hercegovini, najčešći termini koji se pojavljuju u izvještajima, m...
Željka Markić nakon dobivene bitke izgubila rat
Markić
06 Kolovoz 2014 1522
Ni danas nije potpuno jasno zašto je Željka Markić odlučila postati dio javnoga života u Hrvatskoj te najznačajnija vjernica za Katoličku crkvu od devedesetih godina naovamo upravo zahvaljujuć...
Tolerancijom prema gay pravima odlikuju se razvijene sredine
Petrić
23 Siječanj 2014 1619
One sredine koje su na nedavnom referendumu o braku glasale "protiv" (Istra, Rijeka,Varaždin...) su razvijenije, naspram sredina koje su glasale "za". Sve to ide u prilog teoriji poveznice društveno...

Za žene 50+

Nekad i sad
lesbian party
04 Lipanj 2010 5369
Sad: U noćnom klubu gužva. U obilju žena raznih dobnih skupina muškarci se mjere promilima, a prisutni su isključivo u svojstvu osoblja. Na ulazu plakat s naznakom Ladies Only. A ženeeeeee. Ima...
Generacija u procjepu
Starije lezbijke
20 Svibanj 2010 2567
Zašto baš 50+?Površno gledano moguće zato jer jedna 50+ lezba ima veliki utjecaj na ovoj stranici pa joj se eto prohtjelo pisati i objavljivati tekstove o svojoj generaciji.
Možete li izbeći upadanje u "anti-aging" zamku?
aging
13 Srpanj 2009 3453
Nemam nameru pokušavati da se 65 izgledam kao da mi je 25.
FacebookTwitterDeliciousStumbleuponGoogle BookmarksLinkedin

Pogled s BaLConn-a