Ponekad doista imam osjećaj da živim u klozetu.
U kojem svako opet gleda svoju guzicu, i kako god se trudiš da se poštediš sranja, uvijek nešto ostane zasrano.
Okružena parazitima koji jedva čekaju da mi se objese na vrat
i krenu mi piti krv i hraniti se njome, kao da vide domaćina u meni.
Okupirana od strane govana koja me zovu kad im treba nešto, i koja
onda samo nestanu kao vodom odnesena.
Okružena smradom ljudske zagađene psihe koja zaudara na troličnost,
okružena razno-raznim mirisima osvježivača koji zapravo samo prikriju
već postojeći smrad.
Okružena bakterijama koje ne znaju ništa drugo nego biti destruktivne,
razarati i trovati sve, i nema tog Glade-a, Domestosa, Cilit-a ili Arfa
koji bi ih uspjeli potamaniti sve.
Okupana bezbroj puta hladnim tuševima.
Uzaludno tražeći nekog Mr.Muscolo-a pa da zavoli poslove koje ja mrzim i
da odvodi prodišu.
Evo vam priča iz klozeta.
Ne zaboravite povući vodu...
