Priče iz klozeta

Ona je uvijek znala pridobiti ljudsko povjerenje. Ne znam kako, u sve četiri godine poznanstva, pa čak i intenzivnijeg prijateljstva, nisam shvatila kako joj to polazi za rukom. Valjda je znala slušati, i davati ljudima do znanja da ih razumije, pa su oni, oslobođeni od prvobitnog straha od nerazumijevanja nastavljali dalje sa povjerenjem u nju i priznanjima koja bi servirali njoj prije svih ostalih. Mislim da jedina stvar koju sam ja od svega toga prepoznala jest ta da na prvi mah, barem dok si u njenom okruženju, nikada nije imala predrasude, što te činilo sposobnim da joj otvoriš srce i kažeš sve, jer si znao da ti neće niti propovijedati ništa niti objašnjavati ništa. Ona je samo slušala.

Ona te znala navesti da zabiješ prste u sebe i izvadiš sve ono što si godinama skrivao, kao na ispovijedi, i nikad nisam shvatila kako to može, kad sam znala da uopće nije takva. Nikada nije znala stvari čuvati za sebe... Ali uvijek si se, dok si dolazio u napast da joj kažeš nešto svoje, nadao da će eto, baš tvoju tajnu čuvati za sebe. Da tebe eto, nekim čudom, neće izdati... Zašto bi?

Srela sam je neki dan, nakon dugo vremena. Začuđujuće kako sa ljudima s kojima si nekad mogao pričati danima, nakon izvjesnog vremena teško da uspiješ razviti bilo kakvu konverzaciju, koja se, i kad je stvoriš, svede na ispitivanje o ljudima iz srednje, tko je gdje i što. S priče na priču, spominje mi i našeg prijatelja iz razreda, koji je nakon srednje otišao iz grada. Kao i većina nas. Ona je ostala kod kuće. Uz par mojih podpitanja kako mu je u Austriji na studiju, podsmješljivo mi odgovara da je nedavno dolazio kući i da su ga pretukli, pa uz erupciju smijeha zaključuje da je bolje da nikako i ne dođe kući ponovno.

„Pa on je peder!“, odgovara mi sa glupim osmijehom, kao zaključak mog pitanja zašto je premlaćen, ako u gradu nikada nisu postojali takvi problemi. Kao da je sasvim normalno što su ga pretukli jer, zašto ne, kad je on... peder! Kao da je to svakodnevna pojava koja se ne tiče nikog, niti njega niti nas jer ipak on je... peder!

Oduvijek sam znala za njega, od prvog dana kad došao u naš razred i kad je sjeo u prvu klupu, te cijele te tri godine gimnazijskih druženja, nikada nisam posumnjala u moju pomisao, samo, znala sam da je on isuviše kompliciran za priznati nešto takvo sam sebi prvestveno. Ali posumnjala nikada nisam niti sekunde, čak niti onda kada je našao curu na maturalcu, i kada je pričao o nekim djevojkama koje nitko od nas nikada nije vidio niti upoznao, od kojih su sve, slučajno živjele ili bile negdje u inozemstvu. Sad su moje sumnje samo dobile oficijelnu potvrdu. I nije mi značilo baš ništa novo.

„I otkud ti to znaš?“, pitam je, pomalo iziritirana njenim glupim kreveljenjem pri svakom spomenu riječi „peder“, kao da prije otprilike dvije godine nije bio naš prijatelj, kao da nismo zajedno markirali i zajedno pili na maturalcu. Kao da ga to „peder“ čini čovjekom i svim onim što on jest, kao da mu je to prvobitna oznaka i glavna barikada koja ga sad odvaja od onog pojma „naš prijatelj iz srednje“.
„Pa meni je prvoj to i rekao! Ja sam jedina to i znala!“, odgovara mi ponosno, kao da mi želi nabiti na nos što je, eto, baš njoj priznao prvoj.
„I ti jednostavno nisi mogla držati jezik za zubima, čak ni sad kad već dvije godine nije uopće u našem gradu?“, odgovaram joj sa retoričkim pitanjem, pomalo ljuta i pomalo razočarana.
„Pa ionako nije u gradu!“, odgovara hladnokrvno.
Pozdravljamo se s drugom pričom, i odlazimo svaka na svoju stranu.

I mislim kako sam često u srednjoj školi i ja znala pasti pod utjecaj njenog namještenog povjerenja, kako sam umalo i ja napravila istu grešku kao i on. Kako je ona savršeno znala biti prijatelj ljudima onda kada bi trebalo pokupiti nešto iz njihove dubine ali to je sve. Nikada neću shvatiti zašto ljudima toliko znači poznavati tuđe tajne, ako im ne znače čak niti toliko da ih samo zadrže za sebe. Zbog čega? Zbog jednog običnog, sočnog trača koji će prošiti malim gradom i ubiti svoju dosadu na kavi sa ostalih par ljudi, koji će sutradan prepričavati ljudi i koji ga poznaju i koji ga ne poznaju jer eto... on je peder! Kao da je uz to sve izgubio i svoje ime i svoju ličnost i sve ono što smo znali o njemu jer, sad kad je peder, on je samo peder, ništa više. Zašto se sjetiti zajedničkog maturalca? Zašto se sjetiti svakog puta kad je dobacio papirić na testu? Zašto mu napisati mail, kad je on sad peder! I na slikama, kad ga sad vidimo, treba samo ubosti prstom na njegov lik na fotografiji i prokomentirati ono “peder”, ništa više. I što je dobila s tim? Je li vrijedilo uopće, ijedna riječ vezana za njega, svih tih njegovih batina koje je pokupio čim se ponovno pojavio u gradu!? I zar smo toliko zatucani, da njegova slomljena ruka može biti najbolje što će on ponijeti sa sobom natrag u Austriju?!

I mislim, Bože, što da sam to bila ja? Što da se sad moje ime provlačilo ispod suncobrana na proljetnom suncu, po ustima dokonih studenata u malom gradu gdje komentiraš i pse na cesti jer ti je dosadno!!? I to onih studenata koji me ne poznaju, koji nikad i nisu, ali, koji neće propustiti priliku da mi kažu nešto ružno ili mi udare etiketu na čelo samo kad me vide idući put...
“Ma znaš, ona... ma ona iz d-odjeljenja... ma ne ta, ona što je sjedila u zadnjoj klupi... e ta, baš ta...”
I to bi bilo sve. Preskupo bih platila i to malo povjerenja koje bi pokazali svi ti dragi prijatelji, koje uz to sve čak i nije bilo stvarno već lažno.. odglumljeno... malograđanski... Samo onako kako to ljudi znaju...

... nakon povratka u Zagreb, danas ga srećem na messengeru. Pažljivo biram riječi, u nastojanju da mu objasnim da, iako sada znaju svi, kod mene neće naletiti na izgrađenu ogradu i barikade.
Objašnjava da sporo tipka jer je slomio ruku. Odgovaram mu da znam sve. Baš SVE.
I dugo mi ne piše ništa. A ja mu dalje tipkam da mi je samo žao što nije znao procijeniti kome otvoriti svoje srce, ali da mu čestitam na hrabrosti. Nije imao hrabrosti za izaći iz ormara skroz, ali je u taj ormar pustio pogrešnu osobu. Ali i to su ljudi.

“ Ja te i dalje ne gledam drugačije, zašto bih, ja sam to ionako oduvijek znala.”
„ Kako si znala? „
„ Previše često si se farbao“, odgovaram mu ja u šali.
„ Znao sam i ja za tebe“, pojavljuju mi se slova na ekranu kao hladan šamar.
„ Što ti imaš znat o meni?“
“ SVE “, odgovara mi i stavlja prikladnog smajlija.
“Kako si znao?”, pitam, već shvaćajući da nema smisla poricati.
“ Vidiš, ti se nisi farbala nikad. Eto kako!“, dolazi mi odgovor.

Smijemo se.
Kao dva utopljenika koja su pronašla svoju dasku u oceanu pa se za nju drže grčevito, plutajući negdje u nepoznatom smjeru, ali nadajući se kopnu, palmama i dobroćudnim domorodcima. Njemu su slomili ruku. Meni su slomili povjerenje u prijatelje, makar i ono malo vjere u ljude što je ostalo u meni nakon odlaska iz srednje škole.
Ljudska dosada je najveći neprijatelj svim ljudskim odnosima, jer iz dosade idemo da povrijedimo druge da bismo zabavili sebe. Iz dosade se igramo tuđim životima i iznosimo sa zlobnom nasladom i takvom lakoćom sve one tajne koje su njihovi pravi vlasnici tako teško, tako prestrašeno i s toliko mnogo truda uspjeli iznijeti samo nama. Tražeći tek malo vremena za slušanje i tek malo razumijevanja. Ali, i to su ljudi. Taj “peder” više neće biti dobar prijatelj nekima, samo zbog te obične riječi, obične imenice koja nije niti malo promijenila njegovu osobnost. Taj peder će sad poslužiti kao glavna priča ljudima koja će trajati tri dana i nestati... dok se on opet ne pojavi u gradu. A njegova priča o ljudima, istini koju je rekao ljudima i za koju je platio visoku cijenu iako njima nije vrijedila nimalo, njegove spoznaje da neki od nas nikad neće biti spremni izaći iz ograda predrasuda i bezrazložne ljudske zlobe koja mora biti usmjerena nekamo – ta priča će još dugo trajati u njemu.
Smijemo se. I žalim ga.
Jadni moj prijatelju, poštujem tvoju hrabrost ali zato ćeš iskusiti modernu ljudsku pakost.
Posvećujem ti ovaj text.

Film

Projekcija filma "Fine mrtve djevojke"
fine mrtve djevojke
05 Lipanj 2014 1687
Povodom pride tjedna, sljedeći utorak (10.06.) u LGBT Centru Zagreb prikazat će se film Fine mrtve djevojke, a u četvrtak (12.06.) LGBT centar ugostiti će glumice iz istoimene predstave dramskog k...
Robert de Niro: Moj život sa gej ocem
Robert de Niro
29 Svibanj 2014 1330
Čuveni holivudski glumac Robert de Niro otvorio je dušu i za magazin “Aut” govorio o svom pokojnom ocu o kome je snimio i dokumentarni film.
Prikazivanje dokumentarnog filma o LGBT obiteljima u klubu MaMa - nedjelja 22.12.
Prikazivanje dokumentarnog filma o LGBT obiteljima u klubu MaMa - nedjelja 22.12.
19 Prosinac 2013 1685
U nedjelju 22.12.2013. u 18h će se u klubu MaMa (Preradovićeva 18) prikazivati dokumentarni film Right2Love koji prikazuje život LGBT obitelji u šest država Europske unije. U filmu LGBT roditelji...

LEZdarije

10 stvari koje nikada ne biste trebali reći lezbijki
Vrišt
19 Svibanj 2010 5973
10. Sve lezbijke samo žele biti muškarci Ne žele! Mi smo žene koje žele biti sa ženama. Ko je rekao išta o muškarcima? Muškarci imaju penis, pa što? Nije da se ne mogu prošetati par stanica...
45 načina da se rešite sastanka na slepo.
maca
05 Kolovoz 2009 3907
1. Tokom večere, štitite svoj tanjir nožem i viljuškom tako da odajete utisak da ćete ubosti svakog ko posegne za vašim tanjirom, pa makar to bio i konobar.2. Pokupite sve slanike sa okolnih sto...
Ako ste buč, u vezi sa famicom i želite da potraje:
Ako ste buč, u vezi sa famicom i želite da potraje:
15 Srpanj 2009 4024
1. Nazivajte je.2. Ne lažite.3. Ako će vam izlazak biti zabavan, pozovite i nju.4. Ukoliko će vaš izlazak uključiti i striptizete, ne zaboravite pravilo sa bazena "Bez dodirivanja".5. Tačan odgo...

Oni o nama

Budući politolozi/ginje su nedovoljno upućeni
politolozi
07 Svibanj 2015 1019
u problematiku ljudskih prava Tražeći informaciju više, kao budući saradnik portala Lgbt.ba, o položaju LGBT osoba u Bosni i Hercegovini, najčešći termini koji se pojavljuju u izvještajima, m...
Željka Markić nakon dobivene bitke izgubila rat
Markić
06 Kolovoz 2014 1509
Ni danas nije potpuno jasno zašto je Željka Markić odlučila postati dio javnoga života u Hrvatskoj te najznačajnija vjernica za Katoličku crkvu od devedesetih godina naovamo upravo zahvaljujuć...
Tolerancijom prema gay pravima odlikuju se razvijene sredine
Petrić
23 Siječanj 2014 1604
One sredine koje su na nedavnom referendumu o braku glasale "protiv" (Istra, Rijeka,Varaždin...) su razvijenije, naspram sredina koje su glasale "za". Sve to ide u prilog teoriji poveznice društveno...

Za žene 50+

Nekad i sad
lesbian party
04 Lipanj 2010 5347
Sad: U noćnom klubu gužva. U obilju žena raznih dobnih skupina muškarci se mjere promilima, a prisutni su isključivo u svojstvu osoblja. Na ulazu plakat s naznakom Ladies Only. A ženeeeeee. Ima...
Generacija u procjepu
Starije lezbijke
20 Svibanj 2010 2552
Zašto baš 50+?Površno gledano moguće zato jer jedna 50+ lezba ima veliki utjecaj na ovoj stranici pa joj se eto prohtjelo pisati i objavljivati tekstove o svojoj generaciji.
Možete li izbeći upadanje u "anti-aging" zamku?
aging
13 Srpanj 2009 3435
Nemam nameru pokušavati da se 65 izgledam kao da mi je 25.
FacebookTwitterDeliciousStumbleuponGoogle BookmarksLinkedin

Pogled s BaLConn-a