Kad se svijet počne okretati oko bijele točke i 20 nogu koje jure za njom...
pa dobiješ coca-colu u crveno-bijelim kockama...
pa dobiješ coca-colu u crveno-bijelim kockama...
pa dobiješ kockaste papuče...
i muški prijatelji traže privilegije na ispitnim rokovima jer.. "ne smije se propustit"...
i postoji "navijački" chips koji se bojiš otvorit jer može bit "kariran"...
Pa kad vijest dana postane tvrdoća stolice nekog "vatrenog"...
...i tad stvari postanu jako vatrene...
pa se sa iščekivanjem čeka ishod njihove večere i reakciju probavnog trakta...
I kad je udarna informacija broj žuljeva na stopalu Ronalda...
i kad češće vidiš njegove nožne prste nego svoje...
...pomisliš da se više nije čekalo ni javljanje Neila Armstronga...
pomisliš kako više dramiš oko zvižduka pomoćnog suca nego oko poziva Županijskog suda...
pomisliš kako si alien i nedostojan života jer nemaš crveno-bijeli dres...
Pomisliš kako bi se dao sastavit riječnik psovki dostojan Klaićevih "izvedenica" kad "je dosudio zaleđe"...
Pa ti cijeli svijet postane jednostavna trodioba na "naše", "njihove" i "ničije; i slušaš Brazilce kako pjevaju na hrvatskom, Kineze kako traže karlovačko...
i vidiš da zajebeš svu EU i šire jer karlovačko je taj tko radi integracije
(pa imaš samo jednu narodnost - i to pretjeranih pivopija)
pomisliš kako se život i sva nuklearna oružja, Saddami, bin Ladeni, Haagovi, svode na ono:
"ja dižem zastava!"
I doista pomisliš kako bi svijet bio jedno veliko igralište
da je pustit muškarcima da se po njemu rastrče
i bacit veliki okrugli komet među njih...
i muški prijatelji traže privilegije na ispitnim rokovima jer.. "ne smije se propustit"...
i postoji "navijački" chips koji se bojiš otvorit jer može bit "kariran"...
Pa kad vijest dana postane tvrdoća stolice nekog "vatrenog"...
...i tad stvari postanu jako vatrene...
pa se sa iščekivanjem čeka ishod njihove večere i reakciju probavnog trakta...
I kad je udarna informacija broj žuljeva na stopalu Ronalda...
i kad češće vidiš njegove nožne prste nego svoje...
...pomisliš da se više nije čekalo ni javljanje Neila Armstronga...
pomisliš kako više dramiš oko zvižduka pomoćnog suca nego oko poziva Županijskog suda...
pomisliš kako si alien i nedostojan života jer nemaš crveno-bijeli dres...
Pomisliš kako bi se dao sastavit riječnik psovki dostojan Klaićevih "izvedenica" kad "je dosudio zaleđe"...
Pa ti cijeli svijet postane jednostavna trodioba na "naše", "njihove" i "ničije; i slušaš Brazilce kako pjevaju na hrvatskom, Kineze kako traže karlovačko...
i vidiš da zajebeš svu EU i šire jer karlovačko je taj tko radi integracije
(pa imaš samo jednu narodnost - i to pretjeranih pivopija)
pomisliš kako se život i sva nuklearna oružja, Saddami, bin Ladeni, Haagovi, svode na ono:
"ja dižem zastava!"
I doista pomisliš kako bi svijet bio jedno veliko igralište
da je pustit muškarcima da se po njemu rastrče
i bacit veliki okrugli komet među njih...
