Oni koji najbolje umeju da govore, prema pravilu obično ćute. Kažu da se božanstvo po tome poznaje: niti govori, niti ćuti, samo znake daje. Ćute i kada govore. Ispuštaju odsutne reči koje otvaraju vrata za moguće, za neizvesno. Zbog čega? Fascinacije? Narcizma? Nemosti? Dijalog je ono što bi tek trebalo da usledi. Ali za dijalog je potrebna razlika, i bar dva sveta. Čašica razgovora dođe mu kao jutarnja rakija na prazan stomak, za dug život i dobro zdravlje! Žesticu koju Cajka i ja tek treba da ispijemo.
Kada vam se zgodi ljubavna havarija, kakva se desila Cajki, jedino što se ne smete poduzeti je sve četiri u krevet. Pa šta ćemo sad, i raskid je deo veze, ne?! Iako nije osoba koja preterano voli da izlazi van, ovo je jedan od perioda kada se Cajka nije savijala kući.
Postoje devojke, a Cajka je tak’a, koje veze prekidaju sa jednom nogom u drugoj. Dupla doza. Sudar emocija koje prate prekid i ushićenja koje donosi nešto novo i drugačije... Leptirići poju opelo. A tek bućkuriš u glavi i grudima... Za to treba imati želudac. But no pain no gain.
Teško je započeti razgovor. Save my breath, draga.
Ok, pričale smo, ali je svaki vid uspostavljanja komunikacije bio miljama daleko od nas. Desi se neki kratak spoj i posle da ga je... ne može da se dovede u stanje „ispravnog“ odašiljanja i primanja poruka. To je prvi znak (posle ili pre seksa) da ste se uvalili u „nešto“. Ovi kvarovi javljaju se obično na početku ili pri samom isteku roka trajanja „nečega“. To vam je garancija da će onaj period između odlično šljakati. Najgore je kad vam nešto rikne usred posla. Uh, ne klepećite nanulama, čitajte uputstva!
Svašta smo pričale a ništa nismo rekle jedna drugoj. Standard. Ali ako nam se rečnici baš nisu poklapali, tela jesu, i to je na kraju „razgovora“ bilo ono oko čega se složismo. Postoje u nama dva jezika, jedan od njih uvek vam može ponuditi istinu, samo treba umeti pažljivo slušati. I uostalom šta tu ima da se priča kada je seks nesvodiv na reč, on je bio jedina izvesna između Cajke i mene.
Od onoga što je Cajka izgovorila a što sam pohvatala mada ne i složila u neki smislen niz, izdvojila bih nekoliko puta negiranu moju konstataciju da je nesigurna (a tri puta ponovljeno NE prvi je simptom potvrde), da želi slobodu, da je zabole ona stvar šta drugi zbore i koga dvore sve dok je njoj lepo. Sloboda... kako strašna reč. Cajka je skinula prašinu sa nje, ali ne rabi mi se nešto. Možda neki drugi put o njoj.
U svakom slučaju, ono što je trebalo da bude Cajkina poenta „razgovora“ jeste da ona ovog puta želi „nešto“ sama da napravi. Želi da bude single lady, jer kad vrati film u nazad više od deceniju vuče se po vezama, i to monogamnim, strašni sud, zaista. Sada želi da bude sama i slobodna... hm, opšta a nedostižna mesta sudbine. Kod mene je nešto drugačije, moje opšte mesto, takođe prilično nedostižno, jeste: spremna, jer biti spremna to je sve, ne?
Ali, čudne se okosnice njine samoće...
{youtubejw}jaCGk-xCt8c{/youtubejw}
Članci iste autorice: