Hvalospjev lezbijskom umijeću ljubavi - XIII dio
Kako momentalno imam mnogo prostora (nažalost, mnogo više nego vremena!) za različite emocionalno-sexualne susrete, koristim tu priliku da bih isprobala i iskušala što je sve moguće u okviru spontanih, iznenadnih i, nadasve, neočekivanih erotskih susreta među ženama.
Što bi se reklo, (s)nalazim se ponovno u fazi svjesnog eksperimentiranja. Ta, svakako s jedne strane nova, neizbježnim starenjem i iskustvima uzrokovana, svijest je osnovna razlika između toga što sada radim i onog što sam prije nekoliko godina silom prilika, no svakako dobrovoljno, živjela.
Uživam krećući se ponovno na poznatom, dragom i sigurnom mi terenu mnogoženstva. Uživam u neobaveznosti i neprisutnosti suvišnih očekivanja, stressa, ljubomore i inih nepoželjnih popratnih pojava monogamne veze.
Na pragu 40-tih, nakon posljednjeg neuspjelog i na kraju izuzetno frustrirajućeg pokušaja realizacije trajnijeg ljubavnog projekta, nemam više volju ni namjeru upuštati se u nepromišljene intenzivne priče. Nisam pretjerano opterećena vlastitim godinama, ali sam ih svjesna, uglavnom u pozitivnom smislu. Ulazila sam u toku proteklih godina u različite kompromise, ali sada želim fakat biti ja i jedino ja ta koja odlučuje dokle i kako ćemo. Kako rekoh: nemam dovoljno ni volje, ni želje ni vremena za gubljenje. Nema više kompromisa. Monogamija mi uistinu ne leži i ne smjeram više tražiti Ženu Mog Života. Želim uživati u ženama i želim da žene - koje me oduševljavaju, koje mi oduzimaju dah i robe razum - uživaju u meni.
Jedna od najerotičnijih aktualnih priča se odvija uglavnom za stolovima u kafićima u kojima je još dozvoljeno pušenje (strastvena sam ovisnica o nikotinu!, Ona mi, kao tolerantna nepušačica, izlazi u susret...) ili u mom stanu, rano uveče nakon posla, povremeno, uz butelju dobrog francuskog crnjaka. Ona je divna, pametna, obrazovana i načitana žena, povjesničarka prepuna zanimljivih priča i povijesnih detalja. Ništa me ne pali više nego ženski intelekt i povijest. Kao obožavateljica zagrebačke povijesti i hobby-sakupljačica neobičnih detalja iz prošlih vremena rodnog mi grada, naravno da u svemu tome tražim paralele između dobrog starog Agrama i pruske prijestolnice. I naravno da, s naročitim zadovoljstvom, tražim one uzbudljive paralele između Našeg odnosa i ljubavnih odnosa među ženama prije 200-tinjak godina.
Ona izuzetno slikovito i duhovito pripovijeda svoje priče i detaljno opisuje pikantne situacije iz budoara pruskih (ženskih, naravno da je svjesna činjenice da me one druge ne zanimaju!) okrunjenih glava. Kad bi mogla, vjerojatno bi živjela u arhivi Njemačke Državne Biblioteke. Obje guštamo te razgovore, kao što guštamo vino kojim nas poslužuju konobari i konobarice. U međuvremenu nas prepoznaju, pozdravljaju prijateljskim smiješkom i pune nam čaše još prije nego što smo sjele za stol. I guštat ćemo se svakako do trenutka kad nam se ukaže prva prava prilika da u postelji uistinu kolidiramo. Slutim vatromet u skoroj budućnosti i uživam u osjećaju uzbudljive neizvjesnosti kojim je ispunjena sadašnjost.
Pripovijeda isto tako izuzetno ugodnim glasom o tadašnjem noćnom životu svog grada. Neumorno i sa zanesenošću svojstvenom znanstvenicima koji vole svoj posao opisuje svakidašnjicu prostitutki koje uveče čekaju mušterije na uglovima. Istovremeno, moj mozak, opijen testosteronima - oh, da, i žene ih produciraju, osobno sam njima okupana već pri rođenju! - marljivo sudjeluje u projiciranju slika iz tog vremena na mom vlastitom imaginarnom filmskom platnu. Miješam ih sa slikama Našeg vlastitog, još uvijek tjelesno nerealiziranog i svakako čisto intelektualno-erotskog susreta. I, da, koliko god bih ja htjela da dođe do tog našeg bliskog susreta isključivo sexualne prirode, isto tako se bojim da će realizacija tog sna biti kraj mog malog kućnog sex-kina u čijim projekcijama često uveče, prije nego što zaspim, neizmjerno uživam.
Ona je porno u mojoj glavi i kao takvu želim je zadržati u svojoj mašti koju cijelo vrijeme marljivo hrani. Ponekad besprimjerno bludna i pogubljena, ali do sada nikad sasvim izgubljena u sladostrašću, kojeg mi moguću eksploziju nagovještava svojim poljupcima, pogledima i svakim dodirom. S druge strane, ponekad ne želim ništa više nego u realnosti dodirnuti jagodicama svojih prstiju njenu kožu i po istoj prosuti tisuće nježnih poljubaca, laganih kao dah. I tako, do sada uz - ni više ni manje - red zanimljivih razgovora, red strastvenih poljubaca, red nježnih dodira, red crnog vina, red trave - moja mašta počinje živjeti svoj vlastiti život. I Ona očito uživa u buđenju iste.
I dok se gubim u Njenim modrim očima i Njenim pričama, Ona mi nježno dodiruje zapešće, skrećući dodatno moju pažnju na svoj svijet knjiga i povijesnih dokumenata. Zapravo, isključivo na sebe. Nisam ni slutila da postoji nešto što bih nazvala "erotikom povijesti". Lažem, jesam! Samo sam trebala odgovarajuću sugovornicu. I ne mogu i ne želim se othrvati tome. Jer: to je tako prokleto ugodno, i toliko meni slično, to bjesomučno skupljanje skurilnih povijesnih podataka, kojim se Ona profesionalno bavi. Iako znam da još to isto veče mora kući, ta naoko porazna činjenica samo povećava moju sexualnu glad i erotski apetit do nezamislivih razmjera.
Da, ona je vezana... no, ja...
... namirisah krv i željela bih da i poteče!
No, Ona: "Liebes, stara njemačka poslovica kaže: kad je najljepše, treba prekinuti!"
Poslušah je, naravno... Ne poslovicu, nego isključivo Nju, jer je beskrajno erotična u tom trenutku privremenog odgađanja onog Konačnog. Jer je to dio Igre. I jer je to cimanje s njene strane pošteno i ima jedino funkciju raspirivanja moje i njene mašte. I jer je odlična i fair igračica. Jer čeka pravi trenutak. I jer divno ljubi.
Otpratih je do stanice metroa, znajući da to nije Kraj.
Ladies, gdje je uopće Kraj???
Nekako nas uvijek najviše uzbuđuje ono što ne možemo imati iste sekunde i u potpunosti! Ergo, produžujem tu slatku muku do daljnjega, gasim svjetla i uključujem svoj imaginarni projektor.
Želim vam ugodno veče i laku noć...