In Medias Sex

Hvalospjev lezbijskom umijeću ljubavi - X dio

The show must go on!
Nakon ne tako davnog vrlo dramatičnog razlaza sa mojom sada Bivšom bila sam prisiljena suočiti se sa naoko bezizlaznom situacijom Napuštene Žene. Stropovi stana koji smo do tada dijelile spustili su se 2 metra niže

, posteljina je još mirisala na nju, ali ona više nije bila tu. Jednostavno je digla sidro, razvila jedra i, iskoristivši prvi povoljni vjetar, odjedrila u Novi Život!


Jedan dio prihvaćanja činjeničnog stanja odradila sam, između ostalog, i u nekoliko posljednjih Hvalospjeva. Ugledala sam se u Amy Winehouse koja se proslavila pišući i pjevajući najbolje pjesme upravo kad je u badu.

Nakon što je prošlo tih prvih nekoliko tjedana potpunog emocionalnog kaosa i osjećaja bespomoćnosti (kaj mislite, zakaj sam bila tak velikodušna u dijeljenju savjeta kojih se, uzgred, nisam uspjela svih pridržati? - vlastito iskustvo je oduvijek moja najveća inspiracija!), prisilih se da razmislim o tome što bih mogla učiniti e da mi bude stvarno bolje i kako da izađem iz te bezvoljnosti i pasivnosti koja je prijetila baciti me u depresiju, dati svemu patološke crte i "nemilom događaju", kako je tu - meni osobno - najveću emocionalnu katastrofu Bivša definirala, klinički okvir. Ipak, nisam depresivan tip, na sreću.

I tako se sjetih moje stare poznanice, berlinskim lezbama poznate kao vlasnica legendarnih "Sexclusivitäten". Kao: "Hajde, Mudra, daj tom razlazu prvu uistinu tvoju i prvu uistinu pozitivnu notu!". Odoh na njenu web-stranicu s izgovorom da zapravo želim kupiti novi dildo i još neke sitnice, koje će me razveseliti. Pogled na nove igračke je u tom trenutku bio pogled u moju novu blještavu lezbijsku, sexom ispunjenu, Budućnost. S ponosnim, samozadovoljnim i pomalo zluradim (ovo posljednje, naravno, jedino prema Bivšoj - ta, i ja sam samo povrijeđena žena!) osmijehom na usnama pošaljem mailom narudžbu i slijedeći dan mi stiže odgovor: "Trebam tvoje mjere. Za pojas." Aha. Ok. Fuck, čime da se izmjerim??? Dakle, nazovem Lauru i dogovorimo da ipak svratim osobno slijedećih dana, da mi ona uzme mjeru. A i bolje i praktičnije je ako sve isprobam na licu mjesta.

I tako odem jednog petka na uzimanje mjere. Petkom poslije podne Laura održava u ugodnoj i toploj atmosferi svog stana (Laura nema dućan - jedna od 3 sobe je prodajni prostor!) svoje famozne sjedeljke na kojima se uz obavezne kolačiće i male sendviče ćaska o koječemu, diskutira o sexu i najnovijim trendovima u queer krugovima, dijele savjeti o sexualnim praktikama, razmjenjuju iskustva, predstavljaju i demonstriraju novi proizvodi, gledaju lezbijski pornići etc. Laura je vrlo strpljiva u sexualnom prosvjetljivanju i vidljivo uživa u ulozi savršene domaćice koja zna kako da ugodi svojim gošćama.

Btw. te večeri sam prvi put vidjela vibrator na ručni pogon! Taj ima na kraju ručkicu (k'o na onim minijaturnim verglecima s jednom pjesmicom!) koju vrtite i onda to pokreće mehanizam smješten unutar dilda, koji na taj način "oživi" u vašim rukama. Fascinirajuće! Razveselila sam se kao malo dijete tom vrlo praktičnom i zadovoljavajućem rješenju, kad vam riknu baterije ili nestane struje, a vi se nameračile baš na vibrator. Prvi put mi je, nakon nekoliko godina, Bivša netragom isparila i iz glave! Shvatih: ipak nisam izgubila oduševljenost za sex i nipošto nisam za staro željezo. S ruksakom punim novih zezalica, odem sretna doma, naoružana i spremna za raniji ili kasniji, ali svakako izvjesni i veliki odlazak u Blještavilo.

No, ono što mi je tog petka privuklo pažnju (i više nije dalo mira) dok sam, šetajuci Laurinim stanom i pomalo odsutno vrteći ručkicu pomenutog Vibratora Vulgaris Manual, razgledavala najnoviju ponudu su bile različite intimne masaže koje Laura također nudi u svojoj širokoj paleti proizvoda i usluga:

vulva-masaža po Annie Sprinkle,
analna masaža po Jo Kramer,
masaža G-spota po Deborah Sundahl,
masaža cijelog tijela.

Trebalo mi je nekoliko dana da si svoje namjere posložim u glavi, da se riješim predrasuda tipa: "Ja nikome nikada ne bih platila za sex! To rade samo muškarci i - možda - nedojebane nesretnice!". No, za konačno izlječenje mojih potisnutih frustracija bio mi je neophodan ventil baš sexualne prirode. I jesam, nedojebana sam nesretnica, i: ne, nisam spremna, a nemam ni vremena ni volje, upustiti se u startanje neke nove priče ili ganjanje nekakvih nezadovoljavajućih One Night Standova. Žene su za takve stvari jednostavno prekomplicirane, a i masturbacije mi je bilo više preko glave. Osim toga, čarobna riječ "masaža" zvuči sasvim nedužno i, u prvom redu, zdravo. Prava stvar za sexualno frustriranu, prezaposlenu, emocionalno sjebanu (kako god okrenemo, ja to ipak, u tom trenutku silom prilika, jesam!), ali slobodnu i financijski nezavisnu ženu koja se sprema zagaziti u četrdesete. Zaključila sam da bi, u ime mog vlastitog zdravlja, bilo najbolje da se Velika Majstorica osobno pobrine za moj Centralni Organ.

Ergo, nakon dva-tri dana gruntanja posegnuh za telefonskom slušalicom:

"Haj, ovdje Mudra, imam nekoliko pitanja!" - trudim se zvučati suvereno, ali osjećam kako mi se krv penje uz obraze...

"Heeeej, lijepo da si nazvala. O čemu se radi?" - njoj se očito niš ne penje, ona je profesionalka...

"Pa, znaš, ovoga... Ehm, dakle... Kako to funkcionira s tim masažama koje nudiš? Ne mogu se odlučiti između Sprinkle i Sundahl"! - uh, uspjela sam!, ali mi se i krv skroz popela i cijelo tijelo mi počinje reagirati, ruka u kojoj držim slušalicu se zgrčila... Da li sam spomenula da Laura ima čaroban glas?

"Oh, to je sasvim jednostavno: kaži mi što želiš kad se odlučiš - uostalom, zašto ne oboje? - dogovorimo termin, ti dođeš i ja ti ispunim želju. Kao zlatna ribica. Samo što ja primam EC-karticu ili cash... Btw. kod tebe ili kod mene?" - osjećam da se njoj stvarno niš ne penje i njena duhovitost, direktnost, profesionalni šarm, osmijeh na licu (isto tako profesionalan, ali u tom trenutku samo zato tu da bi mene opustio, ne mogu ga vidjeti, ali ga osjećam) i nekompliciranost me smiruju...

"Hoću sve... Kod tebe... Veselim se..." - rekoh potpuno raspamećena i, kaj da vam lažem!, već tada popaljena do besvijesti.

"To je lijepo... Vidimo se... Budi toliko ljubazna i nazovi me, ako dođe do promjena."

"Naravno... Tschüss!" - nema šanse da dođe do promjena!

Ispostavilo se da je to za mene bilo vrlo ispunjavajuće i oslobađajuće iskustvo. Nakon toga sam imala osjećaj da ne postoji nijedan razlog da se ikada više osjećam loše! Između ostalog i zbog toga što, zbog poslovne prirode te epizode, postoji apsolutna distanca: pošteno i dobro plaćam i dobivam izvrsnu uslugu za svoju teško zarađenu lovu. To me ispunilo božanstvenim osjećajem neovisnosti i emancipacije i svakako je djelovalo pozitivno na moje ruinirano samopouzdanje.