Hvalospjev lezbijskom umijeću ljubavi - VIII dio
"Zato jer smo obje žene ona mora znati što želim, to joj ne moram reći!" - legendarna rečenica iz zbirke lezbijskih ljubavnih "mudrosti" koja nas toliko često dovodi u zabludu.
Kao velika zagovornica otvorenih razgovora, kakvom se rado držim, bilo mi je užasno neugodno kad sam shvatila da sam joj i ja nasjela.
Još mi je neugodnije postalo kad sam shvatila koliko dugo mi je trebalo da to shvatim.
Znamo mnogo o sexu i ljubavi ili barem mislimo da znamo, ali nismo nikad naučile uistinu otvoreno govoriti o svojim najintimnijim željama i potrebama, fantazijama, kao i o strahovima koji ponekad nama ovladaju (nijesam li već u Prvom Textu pisala o Stidu i Jeziku?! - sve mi je neugodnije - roknula sam već na ispitu za početnice!). Nije li Ljubav mjesto na kojem bi trebalo biti prostora za sve? Za Nas, za Mene, za Nju, za naš Weltall, za moj Svemir i njen Kozmos?
Gordiski čvorOdlučih izgubiti se na neko vrijeme, bukiram spontano (Ona bi rekla potajno - toliko o različitosti uglova iz kojih dvije, inače jedna drugoj vrlo bliske, osobe mogu vidjeti istu stvar!) povratni let samo za jednu osobu, nisam bila pretjerano sigurna u to što radim, ali instinkt mi je govorio da je to OK, da je to jedino što je u tom trenutku sigurno OK. A na svoj instinkt sam se oduvijek mogla osloniti, a to je ipak nekakva garancija. I bila je par dana Tiha Misa pred Zidom Šutnje, nakon što sam obznanila da: da, putujem sama i da, želim putovati sama i da, treba mi mira da se posložim i ne, ne želim nikakvu aferu.
I, da, trebala sam Ju ipak pitati (naravno, prije nego što sam rezervirala kartu) da li želi putovati sa mnom. Moj bijedni pokušaj izvlačenja iz nezgodne situacije:
„Ali... pa... ti ionako ne bi htjela ići sa mnom...“
„Pa, ne bih, ali ja bih tebe ipak pitala...“ - ona zna kaj je red.
Ja očito ne...
Ima nenadjebiv način pokazati mi prstom u moje pogreške u koracima.
Moram priznati da me satjerala u ćošak i nemilosrdno natjerala da se uopće izjasnim. Ja nisam imala petlje ni za što, a kamoli za bilo kakvu vrstu konfrontacije.
Zapravo, ja sam tokom cijele veze pokazala vrlo malo petlje, ali sam zato dokazala da imam nadnaravni talenat za zapetljat situaciju.
Svakako se iz tog dvotjednog time-outa razvila distanca koja nam omogućava da konačno malo bolje vidimo jedna drugu.
Kada se ljubavni odnos zakomplicira, najbolje je da se kao prvo ode na barem prostornu distancu i da se ta distanca ozbiljno uzme. Postavite zajednički nekoliko pravila igre i držite ih se, ma koliko će vam biti teško da se odreknete kontrole nad Divnom Jednom. Najviše će vas možda pogoditi osjećaj nemoći u cijeloj situaciji. Ali, vi imate svakako moć i kontrolu nad samom sobom, i gledajte na to jednostavno kao zajednički pokušaj da na razdvojenim kolosijecima riješite zajedničke probleme.
Ostavite otvorenim nekoliko komunikacijskih kanala. Nema potrebe ni smisla da ne komunicirate. Ali, ako i dalje telefonirate 3 puta dnevno, distancu nećete uspostaviti i ostat ćete sa svojom Dragom u ćorsokaku borbi za moć i kontrolu. Uzmite si to vrijeme i taj prostor, jer ga uistinu krvavo trebate. Ipak ste još uvijek u procesu, čak i ako taj proces završi definitivnim razlazom. Ali, još uvijek imate šanse da taj odnos uredno dovedete do kraja. Bez emocionalnog krvoprolića.
Klonite se laži. Ako je veza do tada bila stabilna i iskrena, imate dobre predispozicije da ne stvorite atmosferu međusobnog nepovjerenja i otuđenosti. Ako steknete osjećaj da joj više ne možete vjerovati, porazgovarajte o tome, dajte joj šansu da rasprši vaše sumnje. Ako se postavila u toj priči na sličan način, bit će i Njoj beskrajno važno da imate povjerenja u Nju. Ne dozvolite da vam neosnovane sumnje pomute zdrav razum u toj vrlo osjetljivoj fazi vašeg odnosa. Ako su sumnje osnovane, što je, dakako, potpuno sranje, saznat ćete to na manje ili više ružan način. Vjerujte, ali budite spremne na sve i čuvajte se same. Ona vas više ne može čuvati. A ni vi Nju. Potrudite se da jedna prema drugoj ostanete poštene, što nije sasvim jednostavno ako se odlazak na distancu pretvori u isključivi ego-trip.
Vrijeme, koje sad imate samo za sebe, iskoristite da razmislite o tome što želite, što ne želite. Slobodno pročačkajte vezu i pokušajte se definirati u njoj sada. Nema smisla maltretirati se razmišljanjima što i koliko ste mogle učiniti drugačije. Neke stvari su apsolutno nepromjenjive. Razmislite o tome što možete i želite učiniti sada i u budućnosti. Razmislite o tome što vam nedostaje u toj vezi, što od toga možete povratiti sebi sama, a što od toga uistinu možete dobiti jedino od te Žene. Odvagnite, to je prirodno. Do kakvog god zaključka došle, ostanite iskrena. I ne očekujte manje od Nje. Toliko ste dužne jedna drugoj.
Ali, ne zaboravite na sebe i nemojte se prestati zabavljati u životu. Ta veza nije jedina stvar za koju smijete živjeti. Sklone smo zaboraviti na sebe u ime nekakve Idealne Ljubavi, ponekad tako dugo dok nam ne ponestane zraka i dok nas sve to zajedno ne počne gušiti. A tada je najčešće prekasno da bi se išta moglo promijeniti.
Uzgred: gordijski čvorovi se ne raspetljavaju.
Još mi je neugodnije postalo kad sam shvatila koliko dugo mi je trebalo da to shvatim.
Znamo mnogo o sexu i ljubavi ili barem mislimo da znamo, ali nismo nikad naučile uistinu otvoreno govoriti o svojim najintimnijim željama i potrebama, fantazijama, kao i o strahovima koji ponekad nama ovladaju (nijesam li već u Prvom Textu pisala o Stidu i Jeziku?! - sve mi je neugodnije - roknula sam već na ispitu za početnice!). Nije li Ljubav mjesto na kojem bi trebalo biti prostora za sve? Za Nas, za Mene, za Nju, za naš Weltall, za moj Svemir i njen Kozmos?
Gordiski čvorOdlučih izgubiti se na neko vrijeme, bukiram spontano (Ona bi rekla potajno - toliko o različitosti uglova iz kojih dvije, inače jedna drugoj vrlo bliske, osobe mogu vidjeti istu stvar!) povratni let samo za jednu osobu, nisam bila pretjerano sigurna u to što radim, ali instinkt mi je govorio da je to OK, da je to jedino što je u tom trenutku sigurno OK. A na svoj instinkt sam se oduvijek mogla osloniti, a to je ipak nekakva garancija. I bila je par dana Tiha Misa pred Zidom Šutnje, nakon što sam obznanila da: da, putujem sama i da, želim putovati sama i da, treba mi mira da se posložim i ne, ne želim nikakvu aferu.
I, da, trebala sam Ju ipak pitati (naravno, prije nego što sam rezervirala kartu) da li želi putovati sa mnom. Moj bijedni pokušaj izvlačenja iz nezgodne situacije:
„Ali... pa... ti ionako ne bi htjela ići sa mnom...“
„Pa, ne bih, ali ja bih tebe ipak pitala...“ - ona zna kaj je red.
Ja očito ne...
Ima nenadjebiv način pokazati mi prstom u moje pogreške u koracima.
Moram priznati da me satjerala u ćošak i nemilosrdno natjerala da se uopće izjasnim. Ja nisam imala petlje ni za što, a kamoli za bilo kakvu vrstu konfrontacije.
Zapravo, ja sam tokom cijele veze pokazala vrlo malo petlje, ali sam zato dokazala da imam nadnaravni talenat za zapetljat situaciju.
Svakako se iz tog dvotjednog time-outa razvila distanca koja nam omogućava da konačno malo bolje vidimo jedna drugu.
Kada se ljubavni odnos zakomplicira, najbolje je da se kao prvo ode na barem prostornu distancu i da se ta distanca ozbiljno uzme. Postavite zajednički nekoliko pravila igre i držite ih se, ma koliko će vam biti teško da se odreknete kontrole nad Divnom Jednom. Najviše će vas možda pogoditi osjećaj nemoći u cijeloj situaciji. Ali, vi imate svakako moć i kontrolu nad samom sobom, i gledajte na to jednostavno kao zajednički pokušaj da na razdvojenim kolosijecima riješite zajedničke probleme.
Ostavite otvorenim nekoliko komunikacijskih kanala. Nema potrebe ni smisla da ne komunicirate. Ali, ako i dalje telefonirate 3 puta dnevno, distancu nećete uspostaviti i ostat ćete sa svojom Dragom u ćorsokaku borbi za moć i kontrolu. Uzmite si to vrijeme i taj prostor, jer ga uistinu krvavo trebate. Ipak ste još uvijek u procesu, čak i ako taj proces završi definitivnim razlazom. Ali, još uvijek imate šanse da taj odnos uredno dovedete do kraja. Bez emocionalnog krvoprolića.
Klonite se laži. Ako je veza do tada bila stabilna i iskrena, imate dobre predispozicije da ne stvorite atmosferu međusobnog nepovjerenja i otuđenosti. Ako steknete osjećaj da joj više ne možete vjerovati, porazgovarajte o tome, dajte joj šansu da rasprši vaše sumnje. Ako se postavila u toj priči na sličan način, bit će i Njoj beskrajno važno da imate povjerenja u Nju. Ne dozvolite da vam neosnovane sumnje pomute zdrav razum u toj vrlo osjetljivoj fazi vašeg odnosa. Ako su sumnje osnovane, što je, dakako, potpuno sranje, saznat ćete to na manje ili više ružan način. Vjerujte, ali budite spremne na sve i čuvajte se same. Ona vas više ne može čuvati. A ni vi Nju. Potrudite se da jedna prema drugoj ostanete poštene, što nije sasvim jednostavno ako se odlazak na distancu pretvori u isključivi ego-trip.
Vrijeme, koje sad imate samo za sebe, iskoristite da razmislite o tome što želite, što ne želite. Slobodno pročačkajte vezu i pokušajte se definirati u njoj sada. Nema smisla maltretirati se razmišljanjima što i koliko ste mogle učiniti drugačije. Neke stvari su apsolutno nepromjenjive. Razmislite o tome što možete i želite učiniti sada i u budućnosti. Razmislite o tome što vam nedostaje u toj vezi, što od toga možete povratiti sebi sama, a što od toga uistinu možete dobiti jedino od te Žene. Odvagnite, to je prirodno. Do kakvog god zaključka došle, ostanite iskrena. I ne očekujte manje od Nje. Toliko ste dužne jedna drugoj.
Ali, ne zaboravite na sebe i nemojte se prestati zabavljati u životu. Ta veza nije jedina stvar za koju smijete živjeti. Sklone smo zaboraviti na sebe u ime nekakve Idealne Ljubavi, ponekad tako dugo dok nam ne ponestane zraka i dok nas sve to zajedno ne počne gušiti. A tada je najčešće prekasno da bi se išta moglo promijeniti.
Uzgred: gordijski čvorovi se ne raspetljavaju.