In Medias Sex

Hvalospjev lezbijskom umijeću ljubavi - VI dio
Frend: “Čujte, cure, a šta je to Pičkin Dim?”
Moja žena: “Ništa!”
Prasnuh u neobuzdan smijeh, ali kad sam si o tome malo bolje razmislila (ja si inače često moram malo bolje razmisliti, prije nego kaj mi se upali žaruljica...), shvatila sam da bi to mogla biti spontana decentna aluzija moje vlastite žene na oseku ženskih ejakulacija u našem zajedničkom krevetu.

Kako god bilo, ja sam to sejvala na svom hardu kao naslov za jedan novi Hvalospjev.

Taj kratki dijalog me naveo da razmislim o tome kako je možda ipak došlo vrijeme da se vratim pisanju Hvalospjeva. Starija sam, bogatija za jedno divno monogamno iskustvo, horizont mi se proširio za još nekoliko desetaka stupnjeva koji su mi svakako nedostajali u mom emocionalnom svjetonazoru.

Taj kratki dijalog me naveo na to da razmislim o vlastitom seksualnom životu, o ohlađenoj postelji, o zasebnim pokrivačima, o mojim bdijenjima pred telkom ne bih li skrenula Njenu i svoju pažnju sa momentalno nepostojećeg sexa na nešto drugo, o besmislenosti prekrivanja šutnjom o gubitku onog čemu se većina nas najviše veseli kad pomisli na odlazak u postelju sa ženom koju navodno bezuslovno volimo.

ImageTaj kratki dijalog me naveo na to da razmislim o bliskosti koja me s jedne strane guši, a bez koje s druge strane ne bih više mogla (to mi se čini) ni željela (to znam) živjeti, o tome kako da uspostavim ravnotežu između te dvije krajnosti, o tome da li ja uopće znam što želim i o tome, ako to ne znam, kako da to saznam, o tome kako da Njoj objasnim što me muči a da me ne otpili zauvijek.

Taj kratki dijalog me naveo na to da razmislim o tome kako je to možda posljednji trenutak u kojem bih mogla spasiti to što se spasiti da. Eh, tu sam se kanda malkice smrznula!

Taj kratki dijalog me naveo na to da razmislim o svemu onome o čemu jako dugo uopće nisam htjela razmišljati, a kamoli uhvatiti se s time u koštac. No, konačno, ipak znam da nisam jedina na svijetu s tim problemom.

A sve je počelo vrlo nedužno i vrlo obećavajuće: zaljubile smo se, sretne što smo se konačno pronašle počele na brzaka živjeti zajedno i odlučile se manje-više polusvjesno na varijantu "Learning by doing". Osobno sam neviđenom brzinom promijenila životne navike u ime Ljubavi. Učinih kardinalnu grešku, koju sam kritizirala u 2. Hvalospjevu. Učinih još tuce grešaka, koje sam kritizirala u dosadašnjim Hvalospjevima. Najgluplje u cijeloj stvari jest: ona to uopće nije tražila od mene. Ja sam bila jednostavno ubijeđena da baš to očekuje! I to je ono kaj me nedavno tak raspigalo, te sam odlučila okrenuti ploču i postaviti stvari konačno na svoje mjesto! Ti bokca, sludila sam i Nju i sebe svojim eksplozijama neraspoloženja! Ti bokca, sludila je i Ona i sebe i mene svojim Zidom Šutnje...

Sjedimo u jesenje popodne na vrhu brežuljka od kojih 8000 puzzle-dijelova, ali pronašle smo barem uglove. Sad nas jedino još očekuje sortiranje preostalih 7996 komadića po bojama Pri tom se pokušavamo prisjetiti slike koju smo imale na početku, prije nego što smo je izrezale u puzzle. Ali, nema veze, još uvijek sjedimo zajedno na tom fuckin' brežuljku i to je ono najvažnije.

U svakoj vezi živi 6 osoba: dvije osobe kako same sebe vide, dvije osobe kako vide jedna drugu i dvije osobe kakve stvarno jesu. Veza se približi idealu tek kad prve 4 isele. Zdrava distanca je vrlo važna za razvoj intimnosti, kako emocionalne tako i seksualne.

Ako nas zaboli zub, odlazimo kod zubarke, zar ne? Zašto bi nam prišteve morala istiskivati Divna Jedna, ako postoje kozmetičarke? Zašto prdnuti u dnevnom boravku dok zajedno gledamo "Relax, it's just SEX!", kad to možemo učiniti u intimnom ozračju kupaonice ili WC-a? Zašto rezati nokte na nogama sjedeći nakon doručka za kuhinjskim stolom? Zašto nakon sinoćnjeg tuluma povodom pete godišnjice zajedničkog življenja rigati grleći zahodsku školjku dok Divna Jedna straga grli nas, pridržavajući nam mamurnu bulju da se ne bismo utopile u vlastitoj bljuvotini?!? Da li nam sve te nepromišljene radnje jačaju osjećaj zajedništva? Takva vrsta bliskosti počinje nakon nekog vremena ubijati svaki oblik erotske privlačnosti. Svoju naklonost u okviru erotske ljubavi možemo pokazati na mnogo drugih i, uzgred, mnogo uzbudljivijih načina. Kada konačno saznate kako funkcionira probava vaše žene, prekasno je. Više niste u stanju uvidjeti koliko je to neerotično i dosadno. Ali, jasno vam je da nešto nedostaje.

Nije problem u monogamiji kao načinu života, problem je u načinu življenja monogamnog odnosa. A sklone smo na Ljubavnicu isprojicirati uloge žena iz drugih odnosa: majke, sestre, kćeri, prijateljice... u najgorem slučaju svih njih zajedno. To nam polako, ali sigurno i neumoljivo, ruinira zajedničku seksualnost. Jer: tko može bez osjećaja nelagodnosti fistati bilo koju od gore navedenih???