Bloqueer

Godinu dana sam sedela preko puta nje i zaljubljivala se,zaljubljivala...(naime, radile samo zajedno).
Ona je bila "straight" riba, ozbiljna i odmerena, uvek savršeno doterana, (ne moram ni da kažem: i lepa i zgodna, onako sve na svom mestu!), tek zagazila u 30-tu - sto ce reći: i te kako svesna sebe, svojih želja i svoje snage... I bila je u vezi sa tipom, već 6 godina!
Ja - 3 godine mlađa, sušta suprotnost: ne baš previše ozbiljna (doduše, ni danas nisam); uvek spremna za šalu, dosetku ili neku vragoliju (doduše, i danas jesam); uvek sportski i ležerno obučena...( pa kad malo bolje razmislim, pa ja se ništa nisam promenila od tada?!)

Ali, da se vratim na priču.
Znala sam da ja tu nemam šta da tražim (bar sam onda tako mislila), ali, k'o moze srcu da zapoveda...??!
Ludo sam se zaljubila u nju, ali sam se svojski trudila da to ne pokazem ni rečju, ni pogledom, a kamoli dodirom...nije mi bilo ni na kraj pameti da nešto pokušam! Ali, kad već ne mogu da je imam, mislila sam, mogu bar da joj postanem prijateljica, da joj bar na taj način budem blizu... a bila mi je potrebna njena blizina, kao vazduh koji dišem...
Posmatrala sam je kada sam mislila da ne vidi, upijala je pogledom... Očima, kao nevidljivim usnama i rukama, poljubila sam i pomilovala, hiljadu puta, svaki milimetar njenog tela... Gorela sam od želje i izbegavala da je gledam u oči, bojeći se da sve videti...
Ali, žena uvek zna, zar ne...??!
Blizila se Nova godina i svi su bili u onom idiotskom euforičnom raspoloženju (znate ve: nova godina je, i svi moramo da budemo veseli i razdragani?!). Društvo me je zvalo u neki restoran, ali meni nije bilo ni do slavlja, ni do društva; bila sam sposobna samo za ono sto je živelo u meni: da osluškujem svoje srce, koje je kucalo isključivo u ritmu njenih koraka, da se gušim od ljubavi koju sam osećala i da čeznem za njom, do bola... ( I, verovali ili ne, to je stvarno bilo lepo...)
Nekoliko dana, pred sam doček, ostale smo same u kancelariji (to se tih dana češće dešavalo, na moju veliku radost, zahvaljujući gore pomenutoj prazničnoj euforiji naših kolega), i ona me je sasvim ležerno upitala za moje novogodišnje planove. Rekla sam joj da ih nemam, kao: nisam nešto raspoložena i ostaću kod kuće.
- A kako bi bilo da ja dođem kod tebe, pa da Novu godinu čekamo zajedno?
Prvo sam mislila da nisam dobro čula, a kada sam podigla glavu i susrela se sa njenim očima, imala sam osećaj kao da me je tog trenutka, neko vrlo jako, udario u stomak... Taj njen pogled... Zaboga... gledala me je tako bezobrazno otvoreno, tako očigledno... a ja sam mislila da haluciniram i da zapravo vidim ono što želim da vidim i čega tamo nema... i spustila sam glavu...
Sa "knedlom" u grlu, prosto ne verujući u toliku sreću, rakla sam joj da mi ništa ne bi bilo draže!!!
U međuvremenu, pozvao me je stari prijatelj iz Beograda i predložio da dođem kod njega. Rekla sam mu da već imam dogovor sa jednom prijateljicom.
- Pa, povedi i nju, gde je problem?!
I to je bilo to.
Svetlana je rekla: zašto da ne, i nas dve smo se 31.12. obrele na žurci sa još nekoliko ljudi. U fazonu: malo društvo - ali odabrano.
Ne moram ni da kažem da te ljude nisam ni primetila, za mene je postojala samo ona! I naravno, od silne treme i sreće, što je bar jednom samnom negde van posla - popila sam previše (ili možda-baš dovoljno) crnog vina, i čestitala joj Novu godinu jedno 7-8 puta... Pogađate, sutra bih se "vadila" na pijanstvo. Ali, nije bilo prebacivanja... gledala sam je onako "ispod oka", a ona se samo zagonetno smešila dok smo, vraćajući se kući, pretresale utiske od prošle noći.
Svetlana je živela u obližnjem gradu, i svakoga dana je putovala na posao. I kad smo stigle iz Beograda, bojažljivo (a valjda crvena sve do korena kose) sam joj predložila da prespava kod mene - a znala sam da kod kuće neće biti nikog... Glatko je pristala, ne oklevajući ni trenutak!
A moje srce je ozbiljno pretilo da iskoči iz grudi ili da me uguši... I onda sam odlučila: to mora biti sada ili nikada!
Da bih se oslobodila napetosti koja me stalno pritiskala - ja sam pisala: poeziju ili prozu, svejedno, i tu sam joj "govorila" sve ono što se nikad nisam usudila da stvarno izgovorim...
...Sele smo za sto, otvorila sam bocu vina, upalila sveće, pogledala je odlučno u one njene zelene, mačkaste oči i rekla da ću joj dati nešto da pročita (eh, kukavičluka...) Dok je čitala, ja sam sa strepnjom gledala u njeno lice, pokušavajući da predvidim reakciju, a srce mi je zamiralo i povremeno, čak, zaboravljalo da kuca...
- I ???
- Pa, lepo je...
Olakšanje i očaj!
- Nisam tražila literarnu kritiku, ti vrlo dobro znaš šta hoću da čujem -
...grlo mi je bilo potpuno suvo dok sam ovo izgovarala, i u glavi mi je sve zujalo...ali sada više nisam htela da odustanem, pa šta bude!
- Pa, lepo je...ponovila je polako, drsko me gledajući...
Više nije bilo dileme... Ustala sam, prišla joj, pružila ruku koju je ona prihvatila i podigla je sa stolice! Stajale smo tako i gledale se, bez reči... Mislila sam da sanjam... Topila sam se... Nisam mogla da odvojim oči od njenih, gledala sam je...a ruke su već bile na njenim bokovima, leđima, rukama, ramenima...milovala sam je lagano...ona je zaplela prste u moju kosu i nežno mi mazila vrat...a onda smo se poljubile...
Ljubile smo se ludo, očajnički, kao da nam je poslednje... meseci gušene želje činili su svoje, strast je rasla... i ubrzo smo bile u krevetu... Izbezumljivala me je belina i mekota njene kože...Otkrivala sam je polako, zeleći da zapamtim svaki detalj tog nestvarno lepog trenutka...
Vodile smo ljubav čitave noći, iznova i iznova... Nismo imale potrebu da govorimo, naša tela su govorila umesto nas...
Sledećih nekoliko meseci, živele smo, kao u nekom bunilu, razapinjane strašću koja je besnela među nama... One polučasovne pauze na poslu, mi smo pretvorile u tročasovne - jurile smo do mog stana i tamo vodile ljubav do iscrpljenosti... I tako, svakoga dana! Na poslu, nismo smele da se pogledamo - postojala je opasnost da jedna drugoj poletimo u zagrljaj!
Bilo je to uslišenje svih mojih molitvi, ispunjenje svih mojih snova...
Ah, da, umalo da zaboravim: sećate se onog tipa sa početka priče (onog sa kojim je bila u vezi 6 godina), ostavila ga je odmah posle naše prve zajedničke noći!
U martu smo otišle na more (ja volim zimu na moru). Naša ljubav je tražila nove okvire...Dest savršenih dana... Bile smo same, i bile smo srećne!
Kad smo se vratile, počele smo da tražimo stan u kome bismo zajedno živele! Sve je bilo idealno... previše idealno...
A onda se nesto promenilo... Svetlana je sve češće bivala odsutna i rasejana... Osećala sam da se odvaja, da više nismo jedno... U krevetu je i dalje sve "prštalo"! Činilo se, da je strast koju smo obe osećale, neicrpna...
Jednog dana, jednostavno je rekla: "ja ovo više ne mogu..." I otišla je... Dala je otkaz na poslu; bar sam bila pošteđena toga da moram i dalje da je viđam!
Malo je reći da sam patila, bila sam poluluda od bola... Nisam mogla ni da pomislim na nju, a da mi se oči ne napune suzama...činilo mi se da će mi srce prepući...
Posle dva meseca se udala i otišla u Italiju - to je bio još jedan žestok udarac! Pa zar me je toliko malo volela, kad je mogla tako brzo da se uda, kad je mogla tako brzo da uskoči u tuđu postelju??!
Nisam spavala, nisam jela, nisam živela...samo sam plakala! I mada je to jos više pozleđivalo moje raskrvareno srce, svakoga dana sam gledala naše fotografije, i pitala se: da nisam sve to samo sanjala...??!
Opet se bližila Nova godina, i bol je postajao još gori... Ni ovoga puta mi nije bilo do slavlja, samo sada iz potpuno drugačijih razloga! Kad je sat otkucao 12 - stomak mi se zgrčio od uzavrelih uspomena koje su žarile mozak...
Oko 2h je zazvonio telefon. Mrzovoljno sam ustala, unapred se gnušajući veštačke veselosti koju je trebalo odglumeti.
- Halo?
Tišina i neko udaljeno pucketanje...
Na trenutak, javi se u meni neka nejasna slutnja...]
I onda...čujem njen glas...Sve oko mene počinje da se vrti strašnom brzinom...Ne znam kako da reagujem, mešaju se osećanja...odnekud se javlja, čak i bes... I slušam njene reči, koje me u isto vreme, i tese i razdiru...
Saslušala sam je - jer joj je bilo potrebno slušanje; razumela sam je - jer joj je bilo potrebno razumevanje; avaj, i volela sam je - jer joj je još uvek bila potrebna moja ljubav... ali nisam mogla da oprostim - iako joj je i oproštaj bio potreban...
Ja sam morala da naučim da živim sa svojim bolom, a ona je morala da nauči da živi sa svojom izdajom...
Vreme se pobrinulo za moj bol... a izdaja ostaje - izdaja, i ni sve vreme ovog svete ne moze da je ublaži ili da učini da nestane...
A kiše opet dolaze.....

Film

Projekcija filma "Fine mrtve djevojke"
fine mrtve djevojke
05 Lipanj 2014 2938
Povodom pride tjedna, sljedeći utorak (10.06.) u LGBT Centru Zagreb prikazat će se film Fine mrtve djevojke, a u četvrtak (12.06.) LGBT centar ugostiti će glumice iz istoimene predstave dramskog k...
Robert de Niro: Moj život sa gej ocem
Robert de Niro
29 Svibanj 2014 2435
Čuveni holivudski glumac Robert de Niro otvorio je dušu i za magazin “Aut” govorio o svom pokojnom ocu o kome je snimio i dokumentarni film.
Prikazivanje dokumentarnog filma o LGBT obiteljima u klubu MaMa - nedjelja 22.12.
Prikazivanje dokumentarnog filma o LGBT obiteljima u klubu MaMa - nedjelja 22.12.
19 Prosinac 2013 2773
U nedjelju 22.12.2013. u 18h će se u klubu MaMa (Preradovićeva 18) prikazivati dokumentarni film Right2Love koji prikazuje život LGBT obitelji u šest država Europske unije. U filmu LGBT roditelji...

LEZdarije

10 stvari koje nikada ne biste trebali reći lezbijki
Vrišt
19 Svibanj 2010 7376
10. Sve lezbijke samo žele biti muškarci Ne žele! Mi smo žene koje žele biti sa ženama. Ko je rekao išta o muškarcima? Muškarci imaju penis, pa što? Nije da se ne mogu prošetati par stanica...
45 načina da se rešite sastanka na slepo.
maca
05 Kolovoz 2009 5127
1. Tokom večere, štitite svoj tanjir nožem i viljuškom tako da odajete utisak da ćete ubosti svakog ko posegne za vašim tanjirom, pa makar to bio i konobar.2. Pokupite sve slanike sa okolnih sto...
Ako ste buč, u vezi sa famicom i želite da potraje:
Ako ste buč, u vezi sa famicom i želite da potraje:
15 Srpanj 2009 5058
1. Nazivajte je.2. Ne lažite.3. Ako će vam izlazak biti zabavan, pozovite i nju.4. Ukoliko će vaš izlazak uključiti i striptizete, ne zaboravite pravilo sa bazena "Bez dodirivanja".5. Tačan odgo...

Oni o nama

Budući politolozi/ginje su nedovoljno upućeni
politolozi
07 Svibanj 2015 2036
u problematiku ljudskih prava Tražeći informaciju više, kao budući saradnik portala Lgbt.ba, o položaju LGBT osoba u Bosni i Hercegovini, najčešći termini koji se pojavljuju u izvještajima, m...
Željka Markić nakon dobivene bitke izgubila rat
Markić
06 Kolovoz 2014 2781
Ni danas nije potpuno jasno zašto je Željka Markić odlučila postati dio javnoga života u Hrvatskoj te najznačajnija vjernica za Katoličku crkvu od devedesetih godina naovamo upravo zahvaljujuć...
Tolerancijom prema gay pravima odlikuju se razvijene sredine
Petrić
23 Siječanj 2014 2674
One sredine koje su na nedavnom referendumu o braku glasale "protiv" (Istra, Rijeka,Varaždin...) su razvijenije, naspram sredina koje su glasale "za". Sve to ide u prilog teoriji poveznice društveno...

Za žene 50+

Nekad i sad
lesbian party
04 Lipanj 2010 6783
Sad: U noćnom klubu gužva. U obilju žena raznih dobnih skupina muškarci se mjere promilima, a prisutni su isključivo u svojstvu osoblja. Na ulazu plakat s naznakom Ladies Only. A ženeeeeee. Ima...
Generacija u procjepu
Starije lezbijke
20 Svibanj 2010 3609
Zašto baš 50+?Površno gledano moguće zato jer jedna 50+ lezba ima veliki utjecaj na ovoj stranici pa joj se eto prohtjelo pisati i objavljivati tekstove o svojoj generaciji.
Možete li izbeći upadanje u "anti-aging" zamku?
aging
13 Srpanj 2009 4445
Nemam nameru pokušavati da se 65 izgledam kao da mi je 25.
FacebookTwitterDeliciousStumbleuponGoogle BookmarksLinkedin

Pogled s BaLConn-a