Bloqueer

Ljepljiv je, dug dan. Zagrebačko ljeto, podne, zagrebački ljetni utorak: opustjele ulice, prazne stolice na terasama kafića - otvoreni prozori dozivaju kišu. Usamljenost visi u zraku u nitima, istopljena u kapima vlage crta damastne poteze u prljavim tramvajskim staklima preko prozirnih lica malobrojnih putnika.
Na stanici, nekoliko putnika čeka rijetki  autobus što vozi za predgrađe. Jedna djevojka sjedi na klupici i promatra ih. Ili ne – pogled joj je ukočen, fiksiran u neodređenu točku, negdje preko mirnog, vrućeg zraka što titra iznad asfalta. Čeka. Nešto je uznemirujuće u njenoj pojavi: dugi rukavi, boja lica koja odudara od svjetlosti dana, i još nešto, neodredivo, nešto što primorava lijene poglede da se zalijepe - trenutak duže od uobičajenog usputnog pogleda -  na njene nemirne prste.

Aritmično tapka nogama o klupicu, vadi posljednju cigaretu iz kutije, pali na dogorjeli opušak, gužva kutiju i histeričnim ju pokretom odbacuje na cestu.
U pičku materinu, Džabaru, gdje si dosad..neće me valjda popaliti..ne bi mu bilo prvi..ma ubit ću ga, ubit kad ga vidim jebemmu ..zadnje pare..koliko već nema ga, jebem ti Džabaru, samo probaj, samo probaj pizdo glupa..nikad dosta nikad mu nije dosta..a puko se već danas, dobro se puko njemu nikad dosta jebemti kretena...ajde di si..u kurac, evo ga počinje, počinje..u kurac, u kurac...
Čekanje – ako je A. išta naučila dosad, naučila je čekati. Ili nije.. Možda nikad i neće svladati potpuno tu vještinu, otezanje minuta u vječnost, ovladavanje svakim otkucajem sata, srca. Prokleti poklon značenja svakoj minuti. I onaj pobjedonosni, ali kratkotrajni  osjećaj nadmoći kada konačno dođe... Ne, nitko ne zna čekati. Ali A. zna da nema druge. To je umijeće savladala: shvaćanje konačnosti. Svemu dođe kraj – tako i čekanju.
Kazaljke velikog sata na autobusnoj stanici su se poklopile. A. se učinilo da čuje udarac velike kazaljke u malu, gotovo da je svojim prenapregnutim živcima osjetila kako se kazaljke tresu dok se konačno nisu smirile u novom jednominutnom položaju.
„Jedaninulapet, netko misli na nju“ – pomislila je na Balaševićevu pjesmu, slatka misao, otjerana zadahom sumnje prije no što se njoj draga, davna, melankolična melodija uspjela razliti preko stiha.
Jedanipet sat vremena sat vremena te čekam seronjo nafiksani ti si se sredio tebi je dobro..u kurac..ne mogu više ovo ne mogu evo počelo je barem hepove da donese da se namjestim..ma samo da dođe..ne mogu više ne mogu samo da kosti namjestim jebemtimater počelo je sranje počelo je gadno  popalio me kreten što sad što sad
Iz autobusa su isteturali ljudi, u prvi mah  nesigurni na klecavim nogama. Nošeni inercijom mase izgledali su kao mornari koji prvi put nakon mnogo dana na lelujavim brodskim daskama stupe na kopno - kao da se još privikavaju na čvrsto, nepokretno tlo pod nogama. Samo trenutak (koji je za A. bio rastegnut u vječnost, sapet između dva titraja kazaljke) trajala je ta njihova prvotna zbunjenost prostorom, idući su se tren već razmiljeli po pustoj cesti.
- Ne treba ti to, malena, ne treba. Cijeli život je pred tobom. A ti ga bacaš. Bacaš
ga, Božji dar, a grijeh je, grijeh.
A. je podigla pogled, pred njom je stajao stariji čovjek pogleda punog neke čudne mješavine sažaljenja i gađenja.  Mecava toplina, pomisli A.
- Odjebi, stari.
Bila je svjesna svog lošeg, đankijevskog izgleda. Ali sada nije mislila na to. Silueta pogrbljenog starčića što joj je zaklonio sunce poče rovariti po polomljenim slikama njenog sjećanja... Jednom, negdje, u jednom malom gradiću (u onom idealnom, sunčanom, zelenom gradiću punom nježnosti, mira i dječje igre, onakvom kakav postoji još samo u sjetnim sjećanjima smrtnika) postojao je takav starčić, sitan, poguren, sijed, ruku nemirnih poput njenih. I jedna djevojčica, koja sjedi na mekoj travi u dvorištu i zadivljeno promatra djedove vješte ruke kako bezličnoj drvenoj masi vještim, brzim potezima nožića daju oblik, smisao... -  Mali drveni vilenjak za moju malu vilu – rekao je stari majstor, smiješeći se onako kako se samo djedovi znaju smiješiti svojim vilama.
A. se blijedo osmjehnu. Starčić, što je svejednako stajao i ukočeno piljio u nju, ohrabren tim prozirnim osmijehom nastavi svoju dobrohotnu litaniju:
- Djevojko, može ti se pomoći. Samo trebaš htjeti. Samo željeti treba, i uz Božju pomoć riješit ćeš se tog zla. Zlo je to, djeco, zlo ...
A. ga pogleda užarenim očima.
- REKLA SAM ODJEBI, STARI!!!! CRKNI!!!– vrisnu ona.
Skočila je s klupe, starčić je ustuknuo, okrenuo se i ubrzao korak mrmljajući nešto nerazumljivo. Bijesni pogled joj skrenu udesno, na još jednu zgurenu siluetu što se tromim korakom približavala stanici i oči joj se umah razrogačiše u znak prepoznavanja: to je on. Dočekala ga je. Došao je. Stvarno je došao.
- Pa gdje dosad pizdo glupa! – vikne gotovo radosno i krene prema njemu. On učini
rukom lijeni pokret  kroz zasićeni zrak, kao  da  hvata dosadnu mušicu. – Dođi. Idemo u studentski.
Nemrem bolivit došao je fakat je došao...ajd sad konačno da se namirim..u studentski, voda, gan, kisa..  imam..sve imam..još da i gan s njim dijelim nisam luda ne pada mi na pamet samo da je dobar, da nije neko smeće..al nikad Džabar meni nije donio smeće, nikad..je, popalio je, al kad dođe, onda dođe...
Dvije pogrbljene sjene kreću se žurno, u samo njima bitnoj i shvatljivoj misiji kroz pusti – učini joj se beskrajni - prostor u pravcu studentskog centra.. A. pomisli  kako ova njihova žustrina u ovom sporom danu mora bosti u oči. Zatim se sjeti starčića i njegovog pogleda, mahnu rukom i otjera misao. Sada je mislila samo na jedno.
Promatrala ga je u kabinici WC -a kako sustavno poznatim, nepovredivim redom priprema šut. – Što, prvo sebi, a? Nisi se već dosta puko, a?
- Ajde mala ne seri. Moram vidit kakav je prvo.
Dok je stezala remen na nadlaktici gledala ga je kako tone u nepovrat, kako zadnjim atomima snage liže slatku crvenu kapljicu s pregiba lakta i puzi niz zid.
Koji kurac mi treba ovaj kreten u životu glup je ko kurac ne može ni jebat ni pričat ni mislit ..ajde uvijek sredi dobar dop..svejedno..kreten
- Jebate, mala,  ja bih popizdio s tvojim venama majkemi... protisnu Džabar škiljeći
na njezine blijede bezbojne ruke.
- Ne seri. Kretenu urokani. I nisam mala.
Opet čekanje. Trenutak koji traje..koliko će ovaj put trebati da se ovaj slatki otrov rastoči u njenom tijelu? Bljesak i poznata razbludna toplina u njenoj utrobi. A. spuzne na pod. Hladnoća pločica drži ju budnom neko vrijeme... minutu, sat? Konačno, krajnjim naporom ustaje.
- Ajde Džabaru, idemo. Neću ovdje zakljucat. Ajde. Diži se.
Nema smisla ovo stvarno više nema smisla ovako više..dobar je dop jebemti, dobar..ma ostani tu ležati zaboli me fakat me zaboli za tebe nema smisla stvarno nema smisla nema
Ljepljiv je, dug dan. A. sjedi na klupici spuštenih kapaka, tijela opuštenog poput krpe. Među prstima dogorijeva opušak, ona pogleda dolje, u smjeru svoje ruke, raširi malo prste i opušak tupo sklizne na travu. U prozorima nema nagovještaja kiše. Na terasama kafića nema ljudi. A. ne misli više ništa.
Prolaze ljudi, osjeća njihove poglede na sebi kao što osjeća svoju odjeću, pretoplu i predugu za ovaj ljetni, usamljeni dan. Pušta da joj sunce probija kapke i lijepi nasumične blještave slike pred utrnulim zjenicama. U igri svjetla prepozna vilenjaka i nasmiješi mu se, sjetno, nesvjesno, zatvorenih očiju. Dolazi autobus, bljuje svoje redovne izgužvane putnike i usisava nove. Buka rastjera male drvene vilenjake pod njenim kapcima. Otvori oči i pogleda na sat: 2 sata i deset minuta. Sve je mirno, zagrebački utorak popodne. Netko misli na nju.

Film

Projekcija filma "Fine mrtve djevojke"
fine mrtve djevojke
05 Lipanj 2014 1686
Povodom pride tjedna, sljedeći utorak (10.06.) u LGBT Centru Zagreb prikazat će se film Fine mrtve djevojke, a u četvrtak (12.06.) LGBT centar ugostiti će glumice iz istoimene predstave dramskog k...
Robert de Niro: Moj život sa gej ocem
Robert de Niro
29 Svibanj 2014 1329
Čuveni holivudski glumac Robert de Niro otvorio je dušu i za magazin “Aut” govorio o svom pokojnom ocu o kome je snimio i dokumentarni film.
Prikazivanje dokumentarnog filma o LGBT obiteljima u klubu MaMa - nedjelja 22.12.
Prikazivanje dokumentarnog filma o LGBT obiteljima u klubu MaMa - nedjelja 22.12.
19 Prosinac 2013 1684
U nedjelju 22.12.2013. u 18h će se u klubu MaMa (Preradovićeva 18) prikazivati dokumentarni film Right2Love koji prikazuje život LGBT obitelji u šest država Europske unije. U filmu LGBT roditelji...

LEZdarije

10 stvari koje nikada ne biste trebali reći lezbijki
Vrišt
19 Svibanj 2010 5966
10. Sve lezbijke samo žele biti muškarci Ne žele! Mi smo žene koje žele biti sa ženama. Ko je rekao išta o muškarcima? Muškarci imaju penis, pa što? Nije da se ne mogu prošetati par stanica...
45 načina da se rešite sastanka na slepo.
maca
05 Kolovoz 2009 3907
1. Tokom večere, štitite svoj tanjir nožem i viljuškom tako da odajete utisak da ćete ubosti svakog ko posegne za vašim tanjirom, pa makar to bio i konobar.2. Pokupite sve slanike sa okolnih sto...
Ako ste buč, u vezi sa famicom i želite da potraje:
Ako ste buč, u vezi sa famicom i želite da potraje:
15 Srpanj 2009 4023
1. Nazivajte je.2. Ne lažite.3. Ako će vam izlazak biti zabavan, pozovite i nju.4. Ukoliko će vaš izlazak uključiti i striptizete, ne zaboravite pravilo sa bazena "Bez dodirivanja".5. Tačan odgo...

Oni o nama

Budući politolozi/ginje su nedovoljno upućeni
politolozi
07 Svibanj 2015 1015
u problematiku ljudskih prava Tražeći informaciju više, kao budući saradnik portala Lgbt.ba, o položaju LGBT osoba u Bosni i Hercegovini, najčešći termini koji se pojavljuju u izvještajima, m...
Željka Markić nakon dobivene bitke izgubila rat
Markić
06 Kolovoz 2014 1506
Ni danas nije potpuno jasno zašto je Željka Markić odlučila postati dio javnoga života u Hrvatskoj te najznačajnija vjernica za Katoličku crkvu od devedesetih godina naovamo upravo zahvaljujuć...
Tolerancijom prema gay pravima odlikuju se razvijene sredine
Petrić
23 Siječanj 2014 1604
One sredine koje su na nedavnom referendumu o braku glasale "protiv" (Istra, Rijeka,Varaždin...) su razvijenije, naspram sredina koje su glasale "za". Sve to ide u prilog teoriji poveznice društveno...

Za žene 50+

Nekad i sad
lesbian party
04 Lipanj 2010 5345
Sad: U noćnom klubu gužva. U obilju žena raznih dobnih skupina muškarci se mjere promilima, a prisutni su isključivo u svojstvu osoblja. Na ulazu plakat s naznakom Ladies Only. A ženeeeeee. Ima...
Generacija u procjepu
Starije lezbijke
20 Svibanj 2010 2548
Zašto baš 50+?Površno gledano moguće zato jer jedna 50+ lezba ima veliki utjecaj na ovoj stranici pa joj se eto prohtjelo pisati i objavljivati tekstove o svojoj generaciji.
Možete li izbeći upadanje u "anti-aging" zamku?
aging
13 Srpanj 2009 3432
Nemam nameru pokušavati da se 65 izgledam kao da mi je 25.
FacebookTwitterDeliciousStumbleuponGoogle BookmarksLinkedin

Pogled s BaLConn-a