Bio je vedar i sunčan dan, subota... u biti je podsjećao na prekrasnu, idiličnu reklamu za recimo "životno osiguranje". Jask Adams izašao je van na trijem kako bi oslušnuo "svoje" ptičice kojima je godinama strpljivo obnavljao posrane kućice. Posrane zato jer su smrdile svakom njegovom prijatelju koji bi mu došao u goste. Uzeo je bačene novine sa prve stepenice i upustio se u letimično prelistavanje.
nbsp;- Jack! Ja idem u kupovinu, a tebe molim da skupiš ono rublje u kupaonici i staviš ga u veš-mašinu! OK?
- Jack! Jesi li me čuo?
- Jack! Ja idem! Čuješ?! Book!
Buljeći u praznu križaljku, Jack se sa smrtnom ozbiljnošću bacio na popunjavanje... Kuća na tri kata... TROKATNICA... hmmm... AAAAH!!!
- Jack! Što ti je? Jesi dobro? NE vrišti više!
Ostavši naizgled ukočen, izbuljenih očiju, Jack se zdušno prilagodio svojom vilicom sili gravitacije. (Tko bi mogla biti ova idiotkinja u mojoj kući i što ona uopće radi tu,
kako je ušla... još je i crvenokosa. Smiri se. Polako.)
- Oprostite, tko ste vi i što radite ovdje?
- Jack, ne seri po ovako sunčanoj suboti i obavi što sam ti rekla! Zaboravila sam ključeve od auta... Sada idem! Bok!
Iz daljine se još začulo... – I operi zube!
(Tko li je ova žena?Ja znam da nisam uzeo kućnu pomoćnicu. Uostalom, kako se zove? Rekla je moje ime, bljak! To je sigurno jutarnja halucinacija, nekakva reakcija?... Ma nije to nikakva jebena reakcija ako sam upravo vidio i čuo tu žensku! Lopov! Pa da! Oh Bože, kako sam samo glup! Ona je bila lopov i lijepo se snašla u nesvakidašnjoj situaciji, lijepo me je obradila, a dok se nisam ni snašao zbrisala je tko zna s kakvim stvarima?)
Popevši se histerično na kat Jack je mahnito počeo prekapati po svojim ladicama
u spavaćoj sobi.
- Dokumenti...kartice...sat...?! Što je ovo? Grudnjak! To nije moje... i najlonke?!
Zapiljivši se poput bolesnog voajera s prignječenim ženskim donjim rubljem u ruci Jack se počeo osvrtati po sobi: bračni krevet, srednje-velika slika njega i one crvenokose žene, oboje zagrljeni i sretno iscereni, dvije čaše za vodu,...
(- Ne! Ja ovo sanjam! Doduše "sunčana subota i križaljka" bile su uistinu normalno uzbudljive, ali ova ŽENA! Zar sam ja s onom ženom? Možda sam samo jako bolestan. Ako nije to onda sam slijep, biti s tom vješticom!)
Pogledavši naglo u strop Jack se zgrčio i stisnuo zube do bola...
(- ZUBI! Rekla je da operem ZUBE. Kako to ona misli? Uostalom, moji su. A tek njena spaljena kosa!!!?)
Spustivši pogled Jack se zamisli...
(- Dobro da mi nije žena, vjerovatno se viđamo...) ali uto ugleda vericu na ruci. (NE! Nemoguće! Ja znam da se ne bi njome oženio, pa nikada nisam rekao "DA"!)
Ha, ha, ha! Smiri se! Glup si i rano je! Ovo je sve umišljeno! Tuš, tuš, i to odmah!
Uživajući polutrezveno u vrućem mlazu vode i istovremeno se mučeći ribanjem rukavicom za tuširanje pitao se otkud mu te bolesne maštarije o crvenokosoj ženi.
- Jack! Evo me! Kupila sam i malo sladoleda. Nije bilo čokolade pa sam uzela vaniliju. Zamisli! Nema od čokolade. Ajde da im nestane nekakve "banane" koje usput ni ne može nestati jer je nikada ni nema, a jer gđa Krasna-Svilica uvijek uzme sve, tako da se svi, ama baš svi danas u subotu moramo čuditi kako nema čokolade... i znaš što još...
* * *
- Neee!..- začuo se urlik
Ruka je brzo upalila svjetlo na noćnom ormariću petljajući sa žicom i glas je upitao – Što se dogodilo? Je li mora? - drmusajući znojno tijelo pored.
- A? Pa da! Samo je mora. Idem po vodu. - ustavši s kreveta otapka s čašom u ruci do kupatila.
(Je li moguće?)
Srednjovječna crvenokosa žena ugledavši sebe u ogledalu ostala je skamenjena.
(Kako sam samo uspjela sanjati "ovakav" san?) Počne prati zube... (I tko je uopće onaj tip, tj. kako sam ja mogla biti on, i ako sam već to sanjala i bila on, a on je Jack, kako me je mogao tako prezirati... ako sam to ja sanjala kako sam u stvari sama sebe prezirala...
* * *
- Jack! Ustaniiii!Kava je gotova!
- Ah, daaa!...hmmm...evooo! Još malo!
- Jack! Ajdeee...
- Evo! Ustao sam! Evo, gledaj, slušaj! - počne udarati snažno nogama o pod kako bi se čulo njegovo ustajanje iz kreveta. – Na, vidi! Imam otvorene oči! Samo već jednom zašuti i ne deri se više!
- Eto vidiš kako pali "moja" budilica. Diži se i spremi. Subota je i ja sam VEĆ bila u kupovini, i da znaš kupila sam i malo sladoleda. Nije bilo od čoko...
- STANI! Kad si bila u kupovini?
- Danas. Maloprije... ujutro. Zašto?
- A NOVINE! Jesi li uzela novine s trijema? Gdje su novine?
- Valjda sam ih stavila u kuhinju na stol, znam da sam ih pokupila sa stepenica i unijela, ali s toliko puno vrećica nisam...
(- Smiri se kretenu, sanjao si!)
- Da! Da, da! Dobro! Idem po kavu! Hvala! Tako sam ružno sanjao da bih se najradije ispovraćao od muke!
- No, dobro! Sad si budan i pogledaj samo kako je lijep i sunčan dan...
Otišli su oboje dolje u kuhinju i dok je Susan punila njegovu šalicu kavom Jack se laktom pridržavao o stol otvorivši novine. "Predsjednik u Belgiji...sin opernog pjevača u bolnici... križaljka!"
Tupo gledajući u labirint praznih kockica sledio se.
- Ajme vidi! - reče Susan. - Netko je počeo popunjavati križaljku, i to točno, "TROKATNICA", a s obzirom na kretena i maloumnika koji raznosi novine ili je ta točnost malo njegove genijalnosti ili on nije to popunio! I da ti konačno ispričam što se desilo, tj. o frci u marketu oko sladoleda...
