Bloqueer

Ispricati cu vam priču kojoj ne znam kraj.
Do ovog trenutka napisala sam i ispričala nekoliko priča. Njihov broj ne mogu reći da je velik, ali nije ni zanemarljiv. Neke od njih su pročitali mnogi. Među tim mnogim postoje oni kojima su se svidjele te moje priče, ali srazmjerno postojanju takvih, postoje i oni kojima nisu. Koliko su valjane premise iz kojih sam izvukla konkluziju, ne znam. Najbitnije je da se piše, ali i da se čita. Uvijek mora postojati ravnoteža.
Svaka istina ima dva lica,... i nije sve onako kakvim se čini.
 
Priče koje sam pisala su plod moje mašte sa segmentima doživljenog i proživljenog; segmentima željenog, izmišljenog. U globalu posmatrajući plod moje mašte. Ova se priča razlikuje od predhodnih. Ova je istinita.Nisam đubre i ne volim zabadati nos gdje mu nije mjesto, ali volim slušati ljude, kako pričaju i ono što pričaju, obraćali se meni ili ne. Nekada namjerno, nekada slučajno,... slušam i čujem,...razne priče.
Volim slušati tišinu,... i ona nekada kada je raspoložena govori,... pripovijeda. Razgovara sa onima koji je žele čuti. Vjetar šapuće,... nerazgovjetno da nam se čini da zavija, da se dere,... ali kada se udubite možete razumjeti i njegovu priču. Priče su različite,...nekada govore o usamljenosti, osamljenosti, bolu, tuzi, sreći, ljubavi. Tišina opet kazuje svoje priče...
 
Svi koji me poznaju, ali ne i oni koji me znaju, razlikujem te ljude, ali u ovom slučaju obje kategorije su obuhvaćene onim što želim reći, a to je da znaju da je doba od dvadesetčetverosatnog dana kasna noć i rano jutro, sve do same zore. Poznaju također i segmente mog noćnog života, ali ne znau sve. Ne znaju da ja slušam. Sve i svako ima svoju priču, ne u pravilu samo jednu. Uzmite bilo koji predmet i pokušajte uspostaviti komunikaciju s njim. Pokušajte ga čuti, saslušati njegovu priču. Sigurno ima što reći.
 

Postoje i priče koje se ne žele ispričati. Postoje i one koje ne mogu naći one koji bi ih čuli, ili ih ti nisu u mogućnosti razumjeti iako želja postoji. Da se vratim ovim prvima i samo još jednu ili eventualno par stvari nadodam. Kod ovih prvih što se ne žele ispricati,... jedna stvar stoji kod njih. To nikada nisu laži. Svijet je prepun laži, raznoraznih vrsta i oblika,... namjenskih i nenamjenskih,... sitnih i krupnih. Ali laž je laž. I upravo te priče koje se žele sakriti, ne ispričati, kad tad se ispričaju i kad tad se čuju. Mogu biti vrlo zanimljive, ali isto tako mogu biti i apsolutno nezanimljive. Sve priče
su kao i sve ostalo na vazi. Nikada ne znamo što ćemo novo čuti, sto ćemo novo saznati. Dobro ili loše, kao i sam život i ono što on sam po sebi nosi, na vazi je. Nekda prevagne na dobro, nekada na loše,... i to se takvim prihvata jer se ne može promijeniti, taj trenutak biva i odlazi, ostaje zapamćen, ali i nepromjenljiv.
 
Možda vam jesam dosadna sa ovim uvodom, možda je i ovaj tekst upravo sada na vašoj vazi,... da li nastaviti čitati dalje ili prekinuti sa čitanjem i zaboraviti koliko se zaboraviti može, sve ovo.Mišljenja sam da se ništa ne zaboravlja trajno,... sve što proživimo ostaje zapamćeno u dubinama naših sjećanja, naše memorije,... i to može ali i ne mora isplivati na površinu nekada kasnije,... kao neka prića. Sve iza sebe ostavlja trag, koliko god bezizražajno, naizgled nebitno bilo. Ili pak bitno. Kao što ranije rekoh, ništa nije onakvo kakvim se čini, na prvi pogled ili više njih. Treba dati vremena dase otkrije i neka druga strana priče.
 
Ja rekoh kao ispričati vam priču, a cijelo vrijeme nešto filozofiram. O akterima same priče još uvijek ni ja sam ne znam mngo, ali dovoljno da vam ispričam ono što znam, ono što sam čula. Priča je o dva ljudska bića čije imena nisam čula, u svemu ovome možda imena nisu ni bitna,... vama, a možda ni meni. Ja ću ih nazvati «jedan» i «dva», 1 i 2.
 
Pa onda da počnem. Ustvari, evo kako sam i ja čula... ovo što vam prenosim. (tračam možda?)Prije nekog vremena bila sam u posjeti gradu koji se prostire na obalama Drave. (Ah, ta Drava!) Nakon što sam provela ugodnu večer u dobro raspoloženom društvu, krenula sam do obližnjeg kluba,... sama. S svremena na vrijeme uživala sam vrijeme provoditi sama, posmatrajući druge,... i jednako često slušati priče. Ušla sam u već pomenuti klub, ime nije bitno,... ionako ga se ne sjećam. Uzela sam pivo koje inače ne pijem, stajala uz zid sa strane pri ulazu – jer je bila nestašica svježeg zraka – i gledala. Tijela mladih ljudi zgurana, trljaju se jedna o druga, što zbog užasne gužve, što zbog plesa. Ne volim plesati, nikad nisam ni voljela ni plesala. Ionako nisam tip ovakvih zgužvanih mjesta, mada, priznajem ponekad sam se mogla sresti u sličnim ili jednakim. Ne volim da se znojna tijela lijepe za moje, da me uopće dodiruju, naravno sem tijela one osobe čije tijelo želim da me dodiruje, ali to je vec druga priča. (a mislim da vam je i ova dovoljna).
 
Aj! Ujede me komarac. Valjda da me upozori da ne skrećem previše s puta. Malo me i glava boli, nadam se da ne zamjerate sto vam pričam ovako, malo konfuzno, ali tako me misli vode.
 
Pijuckajući Tuborg mogu se zakleti da sam vidjela obrise dva tijela i energiju koja je izbijala medju njima. Pogledam u bocu,... prva mi je,.. ne znam šta mi je,... a vrativši pogled tamo gdje sam vidjela tu eneriju ili šta je već bilo, više TO nisam vidjela. Vrućina mi je udarila u glavu. Nakon sto sam pocuclala pivo izašla sam van i popela se na obližnji kameni zid, koji je još uvijek bio topal od toplog sunčanog dana, iako je vani bilo prohladno. Zapalila sam cigaretu i duboko uvukla dim. Tmina je djelovala tako opuštajuće. Tišina nije bila apsolutna jer su do mene dopirali zvuci obližnjeg kluba.
Najedanput, onako spontano, dođe mi želja da čitam. Na ovakvim mjestima sam uvijek čitala istu knjigu. Ok, bio je mrak i bilo je nemoguće čitati. A ta knjiga mi je osobito draga. «Pjesme» od Alekse Santića, izdata 1911. godine, još u vrijeme kada je on bio živ. Knjigu sam dobila od svoje bake, a ona od svoje majke. Listovi su već odavno požutjeli, ali tekst je stajao nepromijenjen. «Riječi lete, zapisano ostaje», na um pade mi poslovica, jedna od onih što su nas u gimnaziji tjerali da učimo napamet za časove latinskog. I onda se sjetim problema koje sam imala sa latinskim, odnosno sa profesoricama koje su nam ga predavale. Nikad nisam mogla obuzdati svoju jezičinu, zadržati ga u ustima. Zbog toga sam i imala problema,... s većinom profesora. U toj knjizi sam prvi put pročitala pjesmu, meni omiljenu, o najljepšoj ženi, o nemogućoj ljubavi,... Eminu.
Nasmijala sam se sama sebi i mojoj izgubljenosti u vremenu i onome što me trenutno okružuje. Zatvorih oči ispružena na zidu. Osjetih kako mi tijelo treperi, ali ne od hladnoće, jer hladno toliko nije bilo.
Začujem šapat,... kao da mi neko nešto govori. I da, nije to bio neko, već nešto. Vlati trave koje su izbijale iz pukotina godinama starog kamenog zida. I sam zid,... da, zajedno su mi počeli pričati. Što sam mogla drugo no slušati što će mi zid i trava reći,... (naizgled) mrtva i živa priroda. Ispripovijedali su mi priču o 1 i 2, o energiji koju sam vidjela u klubu te večeri,... koja me vodila do njihova mjesta,... kamenog starog zida. Priču o nesigurno sigurnom željnom pogledu,... želji, međusobnoj privlačnosti,... dva ljudska bića. O tome kako se vrijeme zaustavlja, kako na svijetu ne postoji ništa drugo sem ta dva bića. 1 i 2, i niko više. Ni Bog koji bi im sudio, ni batina koja bi ih možda kaznila,... ni oči koje gledaju, ni uši koje slušaju. Te večeri kada su 1 i 2 provele noć zajedno na tom mjestu za njima je ostao energetski trag koji je trajao još neko vrijeme,... Njihov stisak ruku i zagrljaj dok je zora noć tjerala u postelju nije ostao neviđen, ni neispričan. Kada kažu da zidovi imaju uši,... preskaču ili zaboravljaju da imaju i oči. A kada bi tek mogli pričati,...Zid nije želio biti indiskretan, a u tome ga je podržala i trava, pa mi nije rekao ko su 1 i 2. Nisam pitala, ne znam ni zašto bih kada skoro nikoga nisam ni poznavala u tom gradu.
 
Od tada je prošlo evo već godinu dana. Opet sam na onom istom zidu. Sada mi ništa ne govori, ili sam ja prepijana da ga čujem i razumijem. Cigareta mi visi iz usta. U desnoj ruci mi je boca Tuborga (u međuvremenu sam se navukla na Tuborg), dok se lijevom češkam po trbuhu. Nije baš da sam trijezne glave,... ali nisam ni pijana, toliko. Mjesečina,... je nestala, bila je, da, sjećam se toga. Mislim,... sada bih najradije zaspala upravo ovdje na ovom zidu, ali mrzim prehlade. A kakva
sma kenjkava i samoj sebi sam idem na živce. Zora sviće,... prošlo je pet ujutro. Sam grad je poprilično utihnuo,... subota je, tj već je nedjelja. Uzimam torbu koja je ležala do mene. U njoj je knjiga, ovaj put «Moj Slatki Sputnik» (Haruki Murkami), dar osobe koja mi je u srcu, oko njega i u duši, osobe koju obožavam. Dižem se sa zida,... tu sam provela nešto više od sat vremena i malo sam se ukočila. S druge strane zida, malo dalje od mene, vidim obrise dva tijela. Također se dižu sa sada već vlažne trave. Drže se za ruke,... vidim im osmijeh na licima. Znam, osjećam to. To su 1 i 2! Što je s njima, ili što će biti ne znam, nadam se i želim im sve najljepše. Sigurna sam u jedno, da ću i iduće godine u ovo vrijeme biti na istom ovom mjestu, na ovom starom kamenom zidu,...

Film

Projekcija filma "Fine mrtve djevojke"
fine mrtve djevojke
05 Lipanj 2014 1764
Povodom pride tjedna, sljedeći utorak (10.06.) u LGBT Centru Zagreb prikazat će se film Fine mrtve djevojke, a u četvrtak (12.06.) LGBT centar ugostiti će glumice iz istoimene predstave dramskog k...
Robert de Niro: Moj život sa gej ocem
Robert de Niro
29 Svibanj 2014 1389
Čuveni holivudski glumac Robert de Niro otvorio je dušu i za magazin “Aut” govorio o svom pokojnom ocu o kome je snimio i dokumentarni film.
Prikazivanje dokumentarnog filma o LGBT obiteljima u klubu MaMa - nedjelja 22.12.
Prikazivanje dokumentarnog filma o LGBT obiteljima u klubu MaMa - nedjelja 22.12.
19 Prosinac 2013 1748
U nedjelju 22.12.2013. u 18h će se u klubu MaMa (Preradovićeva 18) prikazivati dokumentarni film Right2Love koji prikazuje život LGBT obitelji u šest država Europske unije. U filmu LGBT roditelji...

LEZdarije

10 stvari koje nikada ne biste trebali reći lezbijki
Vrišt
19 Svibanj 2010 6044
10. Sve lezbijke samo žele biti muškarci Ne žele! Mi smo žene koje žele biti sa ženama. Ko je rekao išta o muškarcima? Muškarci imaju penis, pa što? Nije da se ne mogu prošetati par stanica...
45 načina da se rešite sastanka na slepo.
maca
05 Kolovoz 2009 3967
1. Tokom večere, štitite svoj tanjir nožem i viljuškom tako da odajete utisak da ćete ubosti svakog ko posegne za vašim tanjirom, pa makar to bio i konobar.2. Pokupite sve slanike sa okolnih sto...
Ako ste buč, u vezi sa famicom i želite da potraje:
Ako ste buč, u vezi sa famicom i želite da potraje:
15 Srpanj 2009 4083
1. Nazivajte je.2. Ne lažite.3. Ako će vam izlazak biti zabavan, pozovite i nju.4. Ukoliko će vaš izlazak uključiti i striptizete, ne zaboravite pravilo sa bazena "Bez dodirivanja".5. Tačan odgo...

Oni o nama

Budući politolozi/ginje su nedovoljno upućeni
politolozi
07 Svibanj 2015 1070
u problematiku ljudskih prava Tražeći informaciju više, kao budući saradnik portala Lgbt.ba, o položaju LGBT osoba u Bosni i Hercegovini, najčešći termini koji se pojavljuju u izvještajima, m...
Željka Markić nakon dobivene bitke izgubila rat
Markić
06 Kolovoz 2014 1565
Ni danas nije potpuno jasno zašto je Željka Markić odlučila postati dio javnoga života u Hrvatskoj te najznačajnija vjernica za Katoličku crkvu od devedesetih godina naovamo upravo zahvaljujuć...
Tolerancijom prema gay pravima odlikuju se razvijene sredine
Petrić
23 Siječanj 2014 1660
One sredine koje su na nedavnom referendumu o braku glasale "protiv" (Istra, Rijeka,Varaždin...) su razvijenije, naspram sredina koje su glasale "za". Sve to ide u prilog teoriji poveznice društveno...

Za žene 50+

Nekad i sad
lesbian party
04 Lipanj 2010 5410
Sad: U noćnom klubu gužva. U obilju žena raznih dobnih skupina muškarci se mjere promilima, a prisutni su isključivo u svojstvu osoblja. Na ulazu plakat s naznakom Ladies Only. A ženeeeeee. Ima...
Generacija u procjepu
Starije lezbijke
20 Svibanj 2010 2604
Zašto baš 50+?Površno gledano moguće zato jer jedna 50+ lezba ima veliki utjecaj na ovoj stranici pa joj se eto prohtjelo pisati i objavljivati tekstove o svojoj generaciji.
Možete li izbeći upadanje u "anti-aging" zamku?
aging
13 Srpanj 2009 3493
Nemam nameru pokušavati da se 65 izgledam kao da mi je 25.
FacebookTwitterDeliciousStumbleuponGoogle BookmarksLinkedin

Pogled s BaLConn-a