Bloqueer

Od svih duša što me okružuju i dotiču svojim svijetom jedino me tvoja zavidna snaga privukla sebi i zadržala. Upila sam tvoju želju nedokučivoga savršenstva koje svakim trenutkom postaje sve bliže. Sad gledam u njega sklopljenih očiju obavijena tragovima tvoje nazočnosti.

Kreni rukom uz moju kožu da osjetim toplinu tvoga postojanja. Približi usne, neka gore tom prozračnom vatrom odmah tu do mojih. Obilježiti ću ovaj trenutak sreće i uokviriti ga tvojim osmijehom, a zadovoljstvo ću ti pokazati u riječima kojima za tebe stvaram komadić našega neba. Kao oblak na tom nebu što se mjesecu usuđuje uskratiti pogled na jednoličnu ljepotu prognanoga svijeta, ponositi ću se našom ljubavlju i odoljevati svakom ljudskom zlu. Za to mi je dovoljno okrenuti se putem zacrtanim tvojim pogledom gdje ću naći nešto drugačije, nešto što se izdvaja iz ove svejednosti koja nas oplakuje sa svih strana. I kad se daljina poput bezobraznog lopova uvuće u moj živući san i uzme svoj danak potražiti ću baš taj okus blizine koji si mi ostavila duboko u svijesti.

Trenuci slabosti ipak izađu na vidjelo i kako tada smiriti one plamene jezičke što mi kolaju venama i prodiru do temelja duše rušeći pred sobom sve granice razuma? Ne mogu protiv toga već ću se nastaviti boriti sa okolinom i škrto te čuvati samo za sebe.

Gubeći se tako u mislima, izgubljena sam za sve ljude oko mene, izdvojena od njihovih praznih riječi što mi samo remete mir. Ta bezizražajna lica što me okružuju i sežu u nedogled čine bol još nepodnošljivijom. Ne želim njih. Želim tebe!

Samo pogledaj u mene, u taj oživjeli stup kamena što se lomi pod tvojim dodirima i uživaj u mojoj zaluđenosti kojom te stavljam na tron svoga srca. I san sam od sebe otjerala ne bi li ukrala koji sat noći i provela ga s tobom, makar samo u mislima. Znaš li da me ponekad uhvati strah da neće biti dovoljno vremena za riječi što žude biti izrečene, za djela koja samo čekaju da te usreće, da ću se na trenutak okrenuti, a život će mi iskliznuti iz ruku tjerajući me od nas? Ali samo dvije tvoje riječi pobjediti će taj strah i ponovno u meni osloboditi zanos zaljubljenih.

Voli me...

I voljet ću te kao zadnju kap nektara na žednim usnama, kao posljednju zraku sunca u umornim očima jer mi smo dva dodira što jedan bez drugog ne mogu živjeti.