Dosadno mi kuci, ne znam šta da radim. Vrtim kanale na televizoru, ništa zanimljivo. Subota, 2 sata popodne, lijepo vrijeme a nikako mi se ne da napolje, nemam s kim. A i kafe mi je vise dosta. Mislila sam da to nikada pomisliti neću. Obožavam piti kafu u ljetnim baštama pod suncem. Danas mi se nije dalo.
Pomislim na Tanyu. Razmišljam o tome da je konačno vrijeme da joj kažem da ne želim da mi bude vise samo prijateljica. Istina, imala je nekolicinu propalih veza ove godine, ali solira već vise od dva mjeseca, nije pravila ni izlete. Ali i u tim vezama se ponašala kao da ih i nije željela. Uvijek mi je bila draga. Od dana kada smo se upoznale, lebdjela sam svaki put kada bi izašle zajedno, ali joj to naravno nisam imala hrabrosti reci, a ona to izgleda nije primjećivala.
Odlučih se izaći, ali samo do kioska, da kupim novine. Naravno, do kioska u blizini Tanyine zgrade, ne bili je kojim slučajem vidjela.
Stajala sam nekih desetak minuta pred kioskom birajući novine, ni sama ne znajući koje mi uopće trebaju. Politiku nisam čitala jer me nervira, nervira me čitava stvar vezana za politiku moje zemlje. Otvorim novine, a naslovi su iz dana u dan isti, korupcija, kašnjenje penzija, plata, štrajkovi, ovi nezadovoljni ovim, oni onim, i tako u nedogled. Muzičke novine nisu dolazile u obzir, jer su tako kvalitetne i vrijedne čitanja da je to užas jedan, ma i na kvadrat. Sport? Uopće me ne interesuje. Magazini o uređivanju doma i oko doma, pa nisam još u penziji, ni to nije za mene. Film, dovoljno sam upućena, ne trebam još samo citati o ono sto već sve znam, jer sve informacije koje ću naći u takvim novinama redovno kasne, pa mi to samo još dodatno kida živce. Oglasi? Ne, hvala, imam sve sto mi treba, sem naravno nje, a nju neću naći u oglasima. Kuhar? Još mi samo to treba, kuhinju da zapalim, jer jedino sto znam napraviti su palačinke. Izbor je pao na modu. Ali koju? Cosmopolitan? Suviše isfucan,... kako ga zavesti, kako ga odvuci u krevet, kako ovo, kako ono,.... ali kako nju dobiti, bilo je pravo pitanje na koje odgovor nisam znala. Do sada nisam kupovala Elle, pa da vidimo šta tu pišu.
Dok sam primala kusur, mobitel poče zvrndat. Na displayu je pisalo velikim slovima ŤTANYAť.
-Hey babe, šta ima?-
-Hey, sad sam te vidjela, ulazila sam u ulaz i vidjela te kako prolaziš. Zurila sam kuci pa se nisam mogla javiti. Imaš vremena?-
-Naravno, sve za tebe. Sta treba?-
-Ajd taman sam počela peci palačinke, imaš vremena da naletiš na koju?-
-Imam. Treba li sto donijeti?-
-Samo svoje dupešce.-
-A šlag po njemu?-
-E, gdje me nađe. Nemam šlaga. Ajd pa dođi. Đavlu jedan!-
-Eto me.-
Uđoh u prvu prodavnicu, kupih šlag i krenuh k njoj.
Opet zvoni. ŤGarant je Tanya, sad će bit, 'imal te'ť
-Imal te?-
-Hahaha, znala sam da ćeš to reci i da si ti! Eto me dolazim.-
-Hajde više, pužičak-
Ulazim u lift, još mi samo fali da se zaglavim u njemu, da stane negdje između spratova i divota živa, nema prijema, ne bi izasla za sto godina.
Klikam na broj 8. Krenuo je, ide. Dobro je, neće se zaglaviti.
Vrata lifta se otvaraju. Brzo izletih iz njega. Nisam klaustofobična, ali je ovaj lift bas ružan, nema ni ogledala.
Nisam stigla ni pozvoniti, Tanya je otvorila.
-Gdje si ŤBrzi Gonzalesť?-
-Ma briši tamo! Šta si to zadimila?-
-Hajde nisam gora od tebe, cmokim- (o obraz naravno)
-Cmok, cmok, moje najljepše.-
Joe Cocker je pjevušio iz zvučnika.
Produžile smo do kuhinje.
-Hoće li još iko dolaziti?-
-Neće, nisam nikog vise zvala.-
-Jesil bar ikom rekla da ćemo nas dvije biti same ovdje?-
-Nisam, zašto?- Doimala se zbunjenom
-Pa, ako se otrujemo, da nam mogu pomoći, zato.- Počela sam se smijati.
-Đubre jedno, joj kad te jednom namlatim, vidjet ćeš ti.-
-Haj šuti i okreći te palačinke da imam šta mazat'!- Jedva sam progovorila od smijeha.
Kada je završila sa prženjem, prebacila mi je tih nekoliko nezagorjelih palačinaka da namažem nutelom. Palačinke su bile male, a još kad ih je puno, kao kada Tanya peče, ima da skapamo od gladi. Kad sam stavljala šlag na prvi prisla mi je iza leđa. Prvo sam osjetila njene ruke na mom struku, a potom i dah iza mog uha pa usne na mom vratu. Nisam znala kako reagirati. Srce mi je lupalo 100 na sat. Brzo sam uzela onu palačinku, prepunu šlaga, okrenula se i gurnula joj je usta. Prisla sam joj i odgrizla pola. Usne su se dotakle, trnci su strujali mojim tijelom. Onaj zalogaj sam progutala navrat nanos, bas kao i Tanya. Ruke su joj jos bile oko mog struka. Ne znam zašto, ali sam se crvenila, osjećala sam to. Crvenila sam se dok me je gledala, nako pravo u oči. Podigoh ruke prema njenom licu. Zatvorih joj oci. Sad je bilo lakše,... i pustih svoje usne da pokupe ostatke šlaga sa njenih.
Nisam se vratila kuci dva dana,... a njene ruke su i sada oko mog struka...