Bloqueer

"Reci nešto, zaboga, reci nešto!"
"Ne znam što da ti kažem, ja baš ništa ne razumijem, kao da sam u vakumu i nemam pojma kako sam tamo dospjela."
Znaš li koliko si to puta ponovila u posljednja dva dana? Počinjem osjećati mučninu, glava me ne boli već peče, potiljak će mi eksplodirati ako nastaviš s tim. Šutim i gledam pred sebe, krajičkom oka zamjećujući tvoj upitni ili ne znam kakav pogled, ali Te ne gledam, jednostavno ne smijem susresti Tvoj pogled jer više nemam riječi. Mislim o tome kako sam ponovo tresnula vratima iza Tebe, kako si prije toga zastala kao da u meni iščeš nešto čega nema, kao da ćeš nešto reći. Kao lavica spremna na skok koja će mi bez milosti zakopati nokte u utrobu tražeći ono što će utažiti njenu glad.

Ljubav. Moju ljubav.
Kao i onda kad sam otišla zajedno s teretom vlastite nesuvislosti znajući da gledaš za mnom, možda u nevjerici, možda u strahu (poznaješ li Ti, zapravo, strah?), dok se udaljenost povećavala brzinom mojih koraka, dok se nisam osvrtala ali sam gledala u svaki izlog, svako najmanje ogledalo, nadajući se da ću iza sebe vidjeti Tvoj odraz, dok sam sa strepnjom osluškivala tuđe korake nadajući se da su Tvoji i evo, svake sekunde ćeš me povući za rukav i zaustaviti, zaustaviti uz sebe.
Kao i onu večer kad se nisam vratila a sve me tako vuklo k Tebi i od Tebe. Koliko ljudi u ovom trenu, možda čak u ovom gradu, ovoga trenutka odlazi od drugih ljudi da se nikada ne vrate, kolikima se svijet i ljubav ruše na glavu baš sada, kao meni? Kolike se fine niti kidaju bez pravoga razloga (postoji li "pravi razlog")? I ne bih Te nazvala uopće, ni večeras, ni sutra, ni dan poslije, ni tjedan poslije ni nikad više, užasno sam ljuta. Ali moja ruka je posegnula za telefonom misleći nešto sasvim drugo. Moja ruka je odlučila umjesto mene i valjda mislila "Ne mogu dopustiti da (opet) odeš, uostalom, valjda misliš da Ona jest dostojna nekakvog objašnjenja." Ili je to moj Ego tako silno želio čuti hoće li Ti glas zadrhtati?

***

Sjedimo u autu u potpunoj tišini kao dva iscrpljena brodolomca koji su čudom preživjeli i dopuzali na obalu. Ti, kažeš mi, pretučena, ja slomljena pod teretom vlastite pokore.
Pružaš ruku, dodiruješ mi prste, jedan po jedan, gnječiš ih kao da mi želiš nanijeti bol, onda se opet njima igraš i osjećam se kao da se u njih zapetljao leptir koji me škaklja krilima, tren zatim obuhvaćaš mi čitav dlan i stežeš ga, opet me boli ali nema veze, gledam Te i mislim kako nikada nisam vidjela kako netko plače iznutra (gotovo nikada te nisam vidjela da plačeš... možda dva, tri puta?), nikada nisam vidjela oči tako vlažne, duboke i ogromne, neizrecivo sam tužna i mislim kako su te oči sigurno bile takve i kad si mi tresnula slušalicu i kad sam ja tebi tresnula slušalicu i kad sam mislila da me ne voliš i ne trebaš i nećeš, da me odbacuješ. Da sam ih barem onda mogla vidjeti, možda se ništa od svega ne bi desilo. Baš mi je to neko opravdanje.
I mislim kako su mi te Tvoje oči poznate i kako sam im ikada mogla učiniti išta nažao i kako želim da me stalno gledaš i da se stalno utapam u njima i kako je to uostalom jedino važno... Pričam Ti nešto sasvim tiho, znam da nemamo vremena i pitam se znaš li da je to samo na površini, te da bih sada mogla pričati čitavu noć i čitavo jutro.
Pričam Ti, dakle, sasvim tiho i sasvim polako kao da će nam na glavu pasti lavina ako prozborim glasniju riječ, kao da će me grom raspoloviti ako kažem nešto pogrešno. Pričam Ti nešto o strahu, ali zapravo mislim, zapravo znam kako me više uopće nije strah i neprestano gledam u te Tvoje oči, moj Bože, pojest ćeš me očima, tako to volim i uopće se ne mogu koncentrirati već mislim kako si Ti ta čijih je poruka moj mobitel pun i ja ih čuvam i čitam kad god mi jako nedostaješ, a to je prilično često i kako si Ti ta čiju sam nogu gledala kako proviruje ispod pokrivača dok si spavala shrvana gripom i tako sam jako osjećala da Ti pripadam.
Kako si Ti ona koja je sa mnom na moj rođendan plesala uz Dinah Washington.
What a difference a day made, 24 little hours, brought the sun and the flowers, where there used to be rain. Kako istinito, kako pogađa, baš uvijek.
I kako mi se nekad čini da neki od tvojih poklona još mirišu na Tvoje ruke, mislim... puno mislim dok Ti i dalje pričam, jednako sporo i jednako tiho, tren prije no što zašutim. Prije no što konačno kapituliraš i primakneš mi se i ja osjetim olakšanje kao da mi je netko maknuo čitavu zgradu s ramena. I prvo što osjećam je Tvoj miris, prepoznala bih ga među milijun drugih i onda Tvoj obraz samo lagano okrzne moj i onda mi približiš usne i Tvoj topli dlanovi sklapaju se oko moga lica. I onda moje suhe usne dotakneš svojim suhim usnama (nacrtala bih taj dodir, da znam i umijem) i osjećam kako me udišeš i sve je kao povratak kući. Kako je uopće moguće naslikati taj djelić vremena? Riječi. Nespretne, nemoćne riječi. I baš tada mislim, Ti si ona koja je one zimske večeri glasno maštala:
"...ono (šmekerski osmijeh)... poslije...puno ćemo putovati... i na jednom od takvih putovanja... ono (porumenila si)... ja ću te uzeti za ruku i povesti na palubu. Zagrlit ću te, a kad te pogledam, u tvojim ću očima vidjeti isti sjaj."
Ti si Ta. I ja to ne smijem, ne želim, zaboraviti.

Film

Projekcija filma "Fine mrtve djevojke"
fine mrtve djevojke
05 Lipanj 2014 1580
Povodom pride tjedna, sljedeći utorak (10.06.) u LGBT Centru Zagreb prikazat će se film Fine mrtve djevojke, a u četvrtak (12.06.) LGBT centar ugostiti će glumice iz istoimene predstave dramskog k...
Robert de Niro: Moj život sa gej ocem
Robert de Niro
29 Svibanj 2014 1267
Čuveni holivudski glumac Robert de Niro otvorio je dušu i za magazin “Aut” govorio o svom pokojnom ocu o kome je snimio i dokumentarni film.
Prikazivanje dokumentarnog filma o LGBT obiteljima u klubu MaMa - nedjelja 22.12.
Prikazivanje dokumentarnog filma o LGBT obiteljima u klubu MaMa - nedjelja 22.12.
19 Prosinac 2013 1597
U nedjelju 22.12.2013. u 18h će se u klubu MaMa (Preradovićeva 18) prikazivati dokumentarni film Right2Love koji prikazuje život LGBT obitelji u šest država Europske unije. U filmu LGBT roditelji...

LEZdarije

10 stvari koje nikada ne biste trebali reći lezbijki
Vrišt
19 Svibanj 2010 5848
10. Sve lezbijke samo žele biti muškarci Ne žele! Mi smo žene koje žele biti sa ženama. Ko je rekao išta o muškarcima? Muškarci imaju penis, pa što? Nije da se ne mogu prošetati par stanica...
45 načina da se rešite sastanka na slepo.
maca
05 Kolovoz 2009 3839
1. Tokom večere, štitite svoj tanjir nožem i viljuškom tako da odajete utisak da ćete ubosti svakog ko posegne za vašim tanjirom, pa makar to bio i konobar.2. Pokupite sve slanike sa okolnih sto...
Ako ste buč, u vezi sa famicom i želite da potraje:
Ako ste buč, u vezi sa famicom i želite da potraje:
15 Srpanj 2009 3962
1. Nazivajte je.2. Ne lažite.3. Ako će vam izlazak biti zabavan, pozovite i nju.4. Ukoliko će vaš izlazak uključiti i striptizete, ne zaboravite pravilo sa bazena "Bez dodirivanja".5. Tačan odgo...

Oni o nama

Budući politolozi/ginje su nedovoljno upućeni
politolozi
07 Svibanj 2015 954
u problematiku ljudskih prava Tražeći informaciju više, kao budući saradnik portala Lgbt.ba, o položaju LGBT osoba u Bosni i Hercegovini, najčešći termini koji se pojavljuju u izvještajima, m...
Željka Markić nakon dobivene bitke izgubila rat
Markić
06 Kolovoz 2014 1432
Ni danas nije potpuno jasno zašto je Željka Markić odlučila postati dio javnoga života u Hrvatskoj te najznačajnija vjernica za Katoličku crkvu od devedesetih godina naovamo upravo zahvaljujuć...
Tolerancijom prema gay pravima odlikuju se razvijene sredine
Petrić
23 Siječanj 2014 1540
One sredine koje su na nedavnom referendumu o braku glasale "protiv" (Istra, Rijeka,Varaždin...) su razvijenije, naspram sredina koje su glasale "za". Sve to ide u prilog teoriji poveznice društveno...

Za žene 50+

Nekad i sad
lesbian party
04 Lipanj 2010 5244
Sad: U noćnom klubu gužva. U obilju žena raznih dobnih skupina muškarci se mjere promilima, a prisutni su isključivo u svojstvu osoblja. Na ulazu plakat s naznakom Ladies Only. A ženeeeeee. Ima...
Generacija u procjepu
Starije lezbijke
20 Svibanj 2010 2478
Zašto baš 50+?Površno gledano moguće zato jer jedna 50+ lezba ima veliki utjecaj na ovoj stranici pa joj se eto prohtjelo pisati i objavljivati tekstove o svojoj generaciji.
Možete li izbeći upadanje u "anti-aging" zamku?
aging
13 Srpanj 2009 3366
Nemam nameru pokušavati da se 65 izgledam kao da mi je 25.
FacebookTwitterDeliciousStumbleuponGoogle BookmarksLinkedin

Pogled s BaLConn-a