Ljubav... To je meni nešto jako apstraktno. Bar sam mislio da jeste. Ne mislim ovdje na ljubav premam sestri, mami, majki, prijatelju, psu, domovini (eh te garant nemam), nego na onu zbog kojeg ljudi odluče provesti ostatke svojih života zajedno. Ljubav koja je iskrena i koja ne poznaje granice. Ljubav zbog koje smo spremni urditi sve i svašta. Ljubav koja nas obuzme i zbog koje smo spremni otići na kraj svijeta radi nekog. O toj ljubavi ja pričam.
Eh... Jednom sam se zaljubio. Bio mi je prvi momak i ja sam bio lud za njim. Od početka sam bio svjestan da on uopšte nije za mene, ali kako Đole kaže: «Ne bira pamet nego srce...». Sve je to jako kratko trajalo. Većinom zbog toga sto smo bili potpuno različiti, ali je to ipak mene ostavilo slomljenog na kraju. Ustvari srce mi je bilo slomljeno i to je bio momenat kad sam rekao da vise nikada neću dozvoliti nekom muškarcu da mi to opet uradi i opet mi se tako približi. Ne kaže se džaba da te mogu povrijediti jedino ljudi do kojih ti je stalo, tako da sam ja skontao da ako ne dam ljudima blizu sve će biti ok. Naravno njega sam... pa zamrzio... od nedavno nisam znao zašto se tako osjećam. On je bio jedina osobu u čijoj blizini nisam znao kako da se ponašam i to me je nerviralo. Onda sam skontao, uz pomoć prijatelja naravno, da je to ustvari zato što njega nije ni sekunda povrijedilo. Njemu je to bilo nešto usputno, a meni nešto jako važno. Bolio me je da je to njemu sve... nevažno... Ja mu to nisam mogao oprostiti. Ne to što me je ostavio, već činjenicu da ga to nije ni malo povrijedilo.
Bilo kako bilo,od kad smo prekinuli nikad nisam znao kako da se ponašam kad je on u blizini i čak je išlo tako daleko da sam svaki put kad je on u blizini ja prvio face i htio ga odvaliti lopatom samo zato što je on. Nikad nisam bio over him. Ovih dana sam malo u ljubavnim problemima pa sam se prisjetio događaja sa njim. To vam je onaj tip pedera što bi jedan moj prijatelj rekao «stereotipni peder». Taj lik vam zna šta je kad in, a šta out. Koja će se boja nositi u novim kolekcijama, ko je koga i ko kome. Lik čiji bi mobitel razotkrio pola grada, a i šire. Lik koji je, i tad kad sam ja bio s njim, već prešao pola grada i svakog gay stranaca koji je prošao ovuda. Ustvari za ovo zadnje nisam siguran, ali se tako priča. Bilo kako bilo, kad pomislim na njega na pamet mi padne rečenica «Ne moraš biti plav da bi bio plavuša!». Sve je to bio tako do nedavno kad sam ja napokon shvatio zašto se ja tako ponašam s njim.
Jučer me zajednička prijateljica pozvala na večeru. Naravno zajednička tako što smo je upoznali svako kroz neke svoje šeme. I tako pozvala ona mene i naravno naglasi da će on biti tu. Ja kažem da je to ok i da nema problema. Ja sam to, u tom momentu, vidio kao priliku za osvetu. Šta ću kad sam takav. Kuja.
Dođe večera, skupile se sve zvanice, a među njima on i ja. Nisam ništa puno zakuhavao. Jeli, pili, smijali se. Kako vrijeme prolazilo vidim ja da se sa njim samo zezam i da mi uopšte nije neobično, te da nemam nikakvu želju da mu išta šuknem. Nije vrijedan toga. Polako vrijeme prolazilo i bio vakat da se ide. On i još dva lika će u mom smjeru pa taman da ne idem sam. I tako hodamo mi i pričamo. Umiremo od smijeha sva četvorica. Zabavno. Polako dođosmo i rastajališta tj. mjesta gdje ja skrećem, a oni nastavljaju. Izljubim se ja sa ovom dvojicom i pruži njemu ruku. Onda on uradi nešto nevjerovatno i izljubi me za rastanak. (Naravno u obraz.) Prije bi mi to možda nešto i značilo ali sinoć nije baš ništa sem prijateljskog poljupca. Pozdravimo se i dogovorimo se za kafu. Prvi put da sam to rekao bez pretvaranja. Do sad bi to «Idemo na kafu!» značilo da ja samo to kažem, a svjesno znam da to neću uraditi. Anyway, ja se okrenem i put pod noge. Mislim u sebi: «Nije on tako loš. Za ismijati se dušu dao. Ne znam šta mi je bilo.»
Danas razgovaram s tom prijateljicom i skontamo da možda nije on lik s kojim bi mogli raspravljati o zadnjoj knjizi koju smo pročitali, filmu koji smo pogledali ili slično, ali da je on sasvim OK. Da je kao prijatelj odličan i da štoviše ja ga želim za prijatelja. Prijatelja i ništa više.
Izgleda da sam napokon istinski over him.
Over and out.