Bloqueer

Volim šetati ovim gradom jer mogu svoju dragu držati za ruku, poljubiti je kad god to poželim, uhvatiti je za guzu ako mi dođe (ne ne radim to javno ali je lijepo znati da mogu)... Lijep je taj osjećaj!
Znam da sam u prošlom izvještaju popljuvala sve živo i mrtvo i moram reći da se nisam predomislila.

 Ali ima tu i dobrih stvari i taj osjećaj veće slobode je jedna od njih.Ali zadnjih dana mi ipak ne izlazi iz glave Trampin izvještaj o nasilju u New Yorku i sve si mislim da bi se nešto takvo ipak moglo dogoditi i ovdje.
Treba ti samo osjećaj sigurnosti, osjećaj da tu imaš veću slobodu i više razumjevanja okoline za svoj izbor i odmah zaboraviš da svugdje na svijetu ima loših ljudi!
U našem su hotelu shvatili da nismo sestre. Hahahahaha!!! Ironiju mogu najbolje shvatiti one koje su vidjele i mene i Crispy. Sestre – yeah, right! Sada zapravo i nisu sigurni kako da se ponašaju. Vidimo kako se cerekaju, pogledavaju nas, kad god prođemo ne znaju što bi sa sobom.... Baš su blesavi! Ne smeta nam, znamo da se nitko neće usuditi reći nešto loše, zapravo nas zabavlja. Neku smo večer nasred lobija plesale nešto između tanga i breakdancea i ludo se zabavljale (osim što su patila moja leđa). Dobro da nas nisu otjerali iz hotela.
Isto tako nas je neki dan zabavljala posjeta sex-shopovima. U kakvom „velegradu“ obitavamo smo shvatile tek kad smo obišle sve kuće užitka i razvrata ovdje. Imam malo problema sa pamćenjem ali probati ću se sjetiti točnog broja. Hmmmm, let me think... ovdje ima točno 3 sex shopa *cereka se*. Ni sada ne mogu vjerovati kako smo malo vremena potrošile na razgledavanje i kupovinu u tim trgovinama. Za razliku od moje prve posjete sličnoj instituciji sada sam ušla vrlo suvereno, samouvjereno, sa znanjem i poznavanjem artikala i njihove upotrebe. Moš mislit! Gdje god da jesam mene je uvijek sram! Dobro da je sa nama bio drug peder koji se folirao sa crvenom čipkom i perjem, seksi tangicama i sličnim sranjima. On stvarno svugdje i uvijek digne atmosferu. Osim ako uđemo u klub u kojem se ne smije pušiti. E u tim mu se klubovima spusti mrak na oči, to ne može izdržati. Uglavnom, ušetali smo u te rupe bluda i razvrata, razgledavali i na kraju ponešto čak i kupili. Ali nikada, nikada, nikada nisam mislila da će Crispy ikada kupiti veeeliiiiki čokoladni k****. Odmah moram dodati da je to bio poklon za druga pedera. Ipak joj ne smijemo pokvariti reputaciju!!!
Nije nam dosadno, nimalo. Čitave dane skakućemo okolo, pregledale smo svaki kutak ove velike rupe, zavukle se u svaku rupicu...Samo zbog tog osjećaja slobode i vječite zabave (bio taj osjećaj lažan ili ne) mogla bi zauvijek ostati ovdje. Ali mislim da bi prije ili poslije opet počela razmišljati i smetalo bi me previše stvari.
Osjećaj da si doma ili osjećaj da si slobodan? Zašto ne možemo imati oboje?