Ne mogu vjerovati. Što sam više u Americi to mi se više gadi. Ljubiteljice Amerike i amerikanki, nemojte mi sada odmah skočiti za vrat, to je samo moje skromno mišljenje. Zamislite situaciju... svoju dragu izvedete na kasni ručak nakon naporne šetnje i odete u restoran koji nije među najlošijima u gradu i od kojeg očekujete (obzirom na lokaciju) da će biti finjak. I što se desi?
Na stolu je na komadu salvete žvaka još od prošlog gosta, na jednoj je strani stola ostatak sladoleda od nekog ko je po tom stolu žvalio prije vas, kad se naslonite na stol rukav ili pak gola ruka (ovisi o godišnje doba) ostane zaljepljena na masnu i ljepljivu površinu stola, kad spomenete da bi trebalo očistiti površinu na kojoj trebate konzumirati jelo donesu vam nekoliko salveta i vama prepuste taj užitak...Bljak!!!!!!!
I tako je to svugdje... podovi u kafićima su nešto najodvratnije što ste ikada vidjele, toalete ne želim ni spominjati, a stolovi na terasama su nešto o čemu ne želim ni razmišljati, kamoli da o tome pišem. Dok je kod nas terasa kafića mjesto na kojem ljeti jednostavno moraš biti da pokažeš da si IN, ovdje su to mjesta koja moraš izbjegavati da ti se želudac ne okrene OUT.
Jebali ih i sendviči za ručak!!!!!!!! Od tih mi se sendviča več diže kosa na glavi. Te šunkice, ti namazi, te ultra masnoće... Odvratno uglavnom. Gdje je goveđa juhica, gdje je meso (bez nekakvih sumnjivih slatko-kiselih dodataka), gdje je najobičnija salata vulgaris??? Dajte mi nešto normalno u usta ili ću početi vrištati!!!!!!!!!!
Ali to nije sve! Nikada neću shvatiti te Amerikance. Sve je napravljeno da im se olakša život, da ne trebaju razmišljati, da ne trebaju hodati, da ne trebaju... Ništa uglavnom. Zamislite, teretana je na prvom katu, ali da se ne oznojiš (valjda) dok ideš u teretanu ili sam bog zna koji je razlog, na prvi kat se popneš dizalom ili barem pokretnim stepenicama. Mislim, fakat nema smisla da komad pokvari svoj savršeni ten i Drei wetter Taft frizuru dok se penje na prvi kat. Jednostavno ne shvaćam! Ili je to možda zato da kalorije koje se dobiju sa ultra masnim sendvičem za ručak ipak ne potroše prebrzo?!
Hodati pješke? Ma nemoj, ko je još čuo da se hoda pješke? Sve si mislim kako nas ovdje čudno gledaju kad svako jutro hrabro pičimo prema bilo kojoj destinaciji i nedamo si pozvati taksi... Totalno smo OUT, a možda se zaposlenici hotela i srame što imaju takve gošće.
Kad smo već kod toga. Dva dana za redom nam se začepio toalet. Koja sramota, koja blamaža... Kad smo zvali majstora, po drugi put, čuli smo kako na recepciji naš slučaj zovu „code 50“. Crispy je odmah htjela znati što to točno znaći i rado sam joj objasnila da to znači „govna do krova“. Nije baš bilo tako strašno, moja se draga samo željela riješiti nekog voća ne razmišljajući da su možda američke wc školjke finije nego europske i da ne progutaju baš sve. Moram dodati da smo poslije saznale da su začepljene školjke imali još u dvije sobe pa postoji nekoliko mogučnosti, ali se sada baš i nebi upuštala u detalje.
Primjetili ste možda da se nekoliko dana nismo baš javljale izvještajima. Ja sam se udubila u svoje misli o Americi i stvarima koje ovdje ne shvaćam, Crispy je pak proučavala lokalne lezbe, prilagođavala taktiku barenju ovdašnjih komada, radila na svom american-like imiđu (djevojka sa bauštele – ali o tome će vam sigurno nekoliko riječi napisati sama) a uz sve to morala je pratiti i moj tempo, šibati gore-dole-vamo-tamo... Nije ni njoj bilo lako! Zato mi je sada mrtva od umora zaspala u naručju iako je još prije tri sekunde tvrdila kako večeras „uopće neće moći spavati“ Da, draga – uopće ne spavaš!!!
Nisam još dugo tu ali što sam češće tu, to mi je lakše odgovoriti na pitanje koje mi ovdje raznorazni ljudi stalno postavljaju... Ne, nikada ne bi željela živjeti u Americi! Ne, ovdje mi nije ljepše nego u Europi! Da, zemlja je lijepa ali ni ljude, ni njihov način razmišljanja, ni zmazanoću koja nadmašuje bilo koju balkansku selendru... ne mogu!!! I još... NE – Amerika uopće nije zemlja obećana!!! Stvari koje vidiš i doživiš tu ne želim u svojoj blizini.
Možda sam danas preozbiljna... sutra će biti bolje!
