Ušle smo u topli miris kluba i zauzele naše mjesto. Otkopčale jakne, raskomotile se i sjele. Naručile kavu. Neko se vrijeme nismo vidjele. Provele smo šuteći par trenutaka, razgledavajući prostor. Pogledi su nam se sreli i krenula je priča.
Prišli su nam neki tvoji prijatelji. Tek su me upoznali i bili malo rezervirani. Neki su se čak i sramili pa izbjegavali pogled. Upalila se glasna glazba i naručio se alkohol. Prvi sam puta bila u vašoj blizini i upijala svaki pokret i riječ. Pogledavala sam i bila sretna koliko se dobro poznajete. Počela je šala na moj račun komentarom „ti si „ona“, ha?“ i mig oka. Zabavljalo me to koliko si im ispričala o meni pa nije trebalo dodatno upoznavati se. Opustila sam se i shvatila da postupaju na moj način, onaj koji nikako ne bi bio svojstven sredini iz koje potječem. U tih sam prvih pola sata uspjela shvatiti tko koga miluje i tko za kim slatko i tiho pati.
Okružena svijetlom reflektora i dimom cigareta, osjetila sam kako me sreća uzdiže iznad stolova. Napokon sam došla u tvoj naručaj i tvoj svijet o kojem smo toliko razgovarale. Sve je bilo istina i upravo onako kako si opisala. Bučno i nježno istovremeno. Klatila sam se na stolici opijena tvojom ljubavlju i pogledima. Gledala sam orkestar kako koketira s publikom i jednu dušu kako ne propušta pokrete pjevačice. Pogledavale su se i dodirivale riječima pjesme. Shvatila sam da se dugo čekao taj neki njihov trenutak pa su svi u društvu zbog toga bili sretni i zbijali dječje šale na temu pubertetske ljubavi. I ja sam osjećala pubertetsku ljubav tih trenutaka našeg druženja. Nakon dugog vremena sam osjetila ono s čime sam se prije desetljeća pozdravila i još ne vjerujući tom osjećaju unosila se u tebe. Nosila si ponosan osmijeh kojim si me toga dana vodila gradom držeći za ruku i uvlačeći me u male uličice pune štandova. Slušajući vaš smijeh, na tren sam se vratila našoj toplini koju smo pred dolazak u klub ostavile među plahtama naših dodira. Nesvjesno sam tog trenutka zatvorila oči, a ti si me poljubila u obraz kao da znaš u koji sam dio našega dana otišla.
Dok smo sjedili uz stol pun čaša i veselog razgovora, došla je djevojka i ubacila ti se u krilo. Nasmijala sam se u sebi ugledavši u tvojim očima nerješiv problem i čekala. Toliko sam te blizu osjećala da nisam nimalo
pomislila na ono s čime si se ti borila tog trenutka. Onog čime su te godinama ucjenjivali i opterećivali i već si pomislila da ću ti i ja nametnuti breme nevjere. Ostala je tako sjedeći i vrpoljeći se. Ti si se smijala i kao prihvaćala njeno ponašanje, ali bi joj najradije rekla da se ustane i ne dovodi te u probleme. I ta je djevojka, kao i ja prihvatila šalu, ali je htjela pokazati koliko je sretna što si napokon nasmiješena. Pridigla se i prišla mi, malo me zadirkivala i sjela na svoje mjesto. Pogledala si me i susrela pogled voljene. Završila je tvoja muka i, kao da nisi vjerovala što nema incidenta, prigrlila me i upitala je li se dobro zabavljam. Tog sam trenutka počela željeti da te više i dublje osjetim, otrgnem od javnosti te zrakom poljupca odvedem u naše odaje. Još uvijek kao teen, gledala sam te i željela kao da dalje nemam pravo dodirnuti te. Prijetila si moje raširene oči, koje su same govorile koliko vremena ne smijemo gubiti na bezazlene razgovore, i omotala svoju nogu oko moje. Tad sam se prvi puta osjetila tvojom i tu sam ostala.
Nismo čule riječi, ali smo osjećale kako nam se ruke s vremena na vrijeme dotiču. Koljena su odlučila da se poljube. Krenula je igra dodira. Promatrala sam kako me zaklanjaš ramenima u želji da me prigrliš. Bar se već polako praznio i mi smo odlučile poći. Bližio se trenutak i mog odlaska iz tvog zagrljaja. Bilo je neizvjesno kada će se usne opet spojiti i tako smo teškog disanja došle do vrata našeg utočišta. U zagrljaju smo dočekale svitanje. Jedno sam tada rekla i do danas više puta ponovila – Volim te.
