Pomiješale su se sjene s razvučenim popodnevnim bojama. Vrata su sobe otvorena. Čuje se zvuk Buddha Bara. Pratim te držeći te za ruku. Odjeća putem spada. Pretvara se miris u sliku. Osjetila sam tvoj poljubac na čelu. Izgubila se stvarnost.
Plahte umotane dimom mirisnog štapića. Čuje se dah dvaju tijela. Lagano, mirno gibajući se, talasaju plamen poslaganih svijeća, razgovaraju. Prsti sljubljeni sa željom dodira ostavljaju tragove milovanja. Toplina prožima utrobu, usnice drhte, traže oslonac u spajanju. Igra pogleda, udisaj želje...kapljica je rose skliznula niz leđa slaveći pokret ljubavi.
Ubrzao se dah gonjen požudom. Otvorile su se slike želje, mašta se u poljubac pretvorila, ujedinile su se kretnje. Od tijela se izdvojila misao i podigla ih snagom lakoće treptaja mirisnog dima. Začuo se uzdah, tiho, znakovito. Izrečena je riječ, tiho, znakovito. Pokrenuo se svijet, tiho, znakovito.
Kosa je prekrila rame. Miluje ga vršcima. Obraz obliven doticajem drugoga. Jastuci se prevrću, guraju se u stisak. Dah se gubi, ubrzava u poljupcu. Zavladala je anarhija u pokretu, ne odvajaju se usne, ne odvaja se stisak tijela, ostaje trenutak urezan u sjećanje, ostaje žudnja za spajanjem.
Otvorila sam oči. Pronašla nas u zagrljaju. Zora me pozdravila stidljivo. Ništa oko nas ne želi da se probudimo, napustimo utočište ljubavi. Ležim zaštićena bojama strasti, slikama proteklih sati. Tražim sjene upaljenih svijeća, miris štapića. Sve je ostalo uz nas i čeka.
Zatvorila sam oči i prepustila se čarima sna u našoj stvarnosti. Ne bojim se da ću se probuditi sama milovana sjećanjima. Kada pozdraviš dan, pozvat ću te da mi se pridružiš. Ostat ćemo tako u tišini glasnih misli i graditi našu ljubav, tiho, znakovito.
Ubrzao se dah gonjen požudom. Otvorile su se slike želje, mašta se u poljubac pretvorila, ujedinile su se kretnje. Od tijela se izdvojila misao i podigla ih snagom lakoće treptaja mirisnog dima. Začuo se uzdah, tiho, znakovito. Izrečena je riječ, tiho, znakovito. Pokrenuo se svijet, tiho, znakovito.
Kosa je prekrila rame. Miluje ga vršcima. Obraz obliven doticajem drugoga. Jastuci se prevrću, guraju se u stisak. Dah se gubi, ubrzava u poljupcu. Zavladala je anarhija u pokretu, ne odvajaju se usne, ne odvaja se stisak tijela, ostaje trenutak urezan u sjećanje, ostaje žudnja za spajanjem.
Otvorila sam oči. Pronašla nas u zagrljaju. Zora me pozdravila stidljivo. Ništa oko nas ne želi da se probudimo, napustimo utočište ljubavi. Ležim zaštićena bojama strasti, slikama proteklih sati. Tražim sjene upaljenih svijeća, miris štapića. Sve je ostalo uz nas i čeka.
Zatvorila sam oči i prepustila se čarima sna u našoj stvarnosti. Ne bojim se da ću se probuditi sama milovana sjećanjima. Kada pozdraviš dan, pozvat ću te da mi se pridružiš. Ostat ćemo tako u tišini glasnih misli i graditi našu ljubav, tiho, znakovito.
