Bloqueer

Samo par riječi, samo neki osjećaj i pokoja suza, jednom rječiju život.

Previše je tih nepozvanih ušlo u naših par trenutaka. Sve se nešto na terasi popričavaju, razvlače noge iznad stolova i spominju nešto što samo njima ima nekog smisla, uglavnom, recimo da se svi samo odmaramo i ništa više. Ljeto je, lijeni smo, to je.

Osuđena sam na sudbinu, odlučila je da bolujem i da sanjam o sunčanim danima dodira ljubavi. Tu je uz mene, osjećam, želim i mislim, šutim, a u glavi buka najača koliko je god moguća. Nisam sama, samo te želim dotaknuti i poljubiti, čujem te, govorim i sklanjam se stvarnosti. Na koliko načina mogu reći da te volim, mogu ti pokazati kako te gledam, kako te dodirujem, a ti znaš koliko te osjećam i kako te imam.

Oplahnuli su me valovi danas. Podsjetili me na mjesto dodira prirode. Bila sam dijete, zamišeljno i šutlijvo toga dana, smrknutog pogleda. Zaronila sam u dubine i ostala tako okrečući se u vodi gledajuči u daljinu. Danas sam učinila isto, ali tražeči tvoje pokrete na površini vode. Dala si mi mir, unutarnji ponos, ono što je toga dana moga djetinstva nedostajalo. Već sam toga dana imala tajnu, najveću, nisam je do danas izgovorila, ali ona je znala, kao što i ti danas znaš da postoji ljubav.

Nastala je neka udaljenost, srećom samo zemljopisna, nastali su poljupci, nažalost samo u sjećanju, ali probudila se mašta i naš plan, budi se naš svijet. Doći ćeš i pričekat ću te, želim te i dodirnut ću te, pozivaš me, pratit ću te, a samo su sati u pitanju, samo sati koje pretvaramo u dane, mjesece.

Prozvala sam se za neke planove i uvela u neke vlastite tanje koje pokušavam otkriti - plačem nad svojoim kukavičlukom. Razumijem da trebam i pokušavam da odrastem, ali pitam se zašto me to boli i zašto se bojim, ne zašto, nego čega se bojim. Rekla sam tako par riječi u svoju obranu, bez advokata i priprema obrane, dok su mi odgovarali nisam ih čula, bili su pozitivni, a u mojim ušima protivni i pitala sam se kasnije, čemu moj jad i vatriranje. Predugo sam smišljala priču koja je ovaj puta bila istinita - ironija i ništa više.

Otići ću sutra u suton, dok je dan miran i snen, posvetit ću ga svojoj slobodi, svojoj ljubavi, ljepoti življenja. Osmjehivat ću se satima, dodirivati sunce pogledima, pokazivati tijelo smrtnicima i voljeti uzdasima. Sutra je dan posvećen mašti i čekanju našeg spajanja, sutra je dan u kojem ću osjetiti pobjedu svoga duha i odluke teško skovane. Samo želim svijetu reći koliko me krasi tvoja ljubav, koliko želim u društvu s drugima da se krećemo kroz police namirnica, da provodimo zajedno ljetovanja, da roštiljamo, da se imamo, tu same i tu s njima.

Strah od glasnog govora još uvijek postoji, nadam se da će minuti. Osjećaji odrastanja sve su jači, naš je svijet sve realniji. Znam, doći češ i ostati. Želim taj dan dočekati sretna i potpuno tvoja, odlučna i hrabra. Volim te.