Par tonova omiljene pjesme uvuku se u svaku riječ izgovorenu nakon njena posljednjeg slušanja. Misli se okrenu trenutku njihova udara...tamo negdje u pozadini scene zbivanja. Ponavlja ih se svaki put kad je dah ispunjen proživljenom srećom ili nesnosnim bolom. Tiho u sebi, a opet toliko glasno da se vrati doživljaj prvog poljupca.
Samo tih nekoliko otpjevanih tonova baca dušu u vrijeme kucanja srca i dodira obgrljenih pogledom ljubavi. Sjećanje prožmu misli dotičući ga albumom slika prošlosti koja postaje stvarnost i budi osjećaj življenja tolikim žarom da duša iznova želi ostvariti trenutak nekad odigran u njenom bivanju. Podsjeća je na osjećaj danas već izgubljene ljubavi ili tek nastale.
Tih par tonova otvori suze zbog sreće umijeća pozivanja zaboravljene strasti kada je ona najviše potrebna usamljenoj duši. Lagano, sasvim nečujno pojavi se uzdah poželjnosti drugoga tijela...zagrljaj vječnosti. Zvuk uhvaćen u trenutku voljenja... priljubljene usne, stisak i riječ dobivaju ton čija se vrelina s lakoćom osjeća i u trenutku koračanja ulicom... u pogledu daljine osjećaji zaštićeni plaštom stihova, pomiču se u ritmu njihova udara i zaustavljaju vrijeme disanja...ponovno proživljena ljubav, ponovno proživljeno biće i polet u svakidašnjici. Ispunjenost, smiješak, sreća i radost življenja.
Pjevušenje vraća pozornicu, poglede znatiželjnika, dima cigareta i osjećaja slobode noći. Ruka pridržava mikrofon naslanjajući tijelo koje projicira strast u zvuku glasa. Prodor ljubavi i skandiranje pokreta provocira i zavodi slušatelje. U pozadini vreve dva zaljubljena tijela urezuju sjećanja na svoj spoj označen glasom pjevača. Pjesma se uvlači u svaku poru udisaja želje dok duša vrišti glasom milovanja. Tijela su zapamtila ton... urezale su se kretnje nastanka jednog bića.
Pjesma ponovno svira, a zvuk uzdaha ponovo živi onako kako je zaživio prvim trenom njena slušanja...pjesma ljubavi. Glazba, dodir voljene, sjećanje...sadašnjost okupana užitkom proživljene prošlosti. Tih par tonova...
Feel the passion in the symphony of life.
