"U najmračnijim delovima Svemira nalaze se čudovišna bića Ogdru Jahad - 7 Bogova Haosa - spavaju u kristalnom zatvoru, čekaju da ponovo polože pravo na Zemlju... i spale raj." Des Vermis Mzsteriis, strana 87
U poslednjih par godina ekranizacije stripova su veoma primamljive za filmsku industriju. Doduše, da ne grešim dušu, isto toliko su primamljive i za gledaoce koji uporno pune bioskopske sale pri proekciji ovih.
U poslednjie 2 godine imali smo Spiderman-a, Hulk-a, DerDevill-a, X Men-a i još što šta. I taman kada pomislite da su iscrpljeni izvori, ili da nijedna strip pruča ne zavrednjuje toliko pažnje da se u nju ulože milioni dolara, pojavi se »Crveni momak«.
Kako sam sama strip fan i otpratim po koju seriju izdanja određenih strip fenomena (onoliko koliko je to moguće kod nas, s'obzirom da distributeri ne posvećuju dovoljno novca i vremena ovoj literarno-grafičkoj umetnosti), moram priznati da sam se u većini slučajeva razočarala filmskim interpretacijama istih. Uglavnom se sve svodi na neoriginalnu priču nabijenu specijalnim efektima. No nakon što sam odgledala Hellboy-a ustupilo je oduševljenje.
Početne scene odmah izmame maksimum pažnje. Smeštene su u Škotskoj krajem oktobra meseca 1944. godine. Naci koji gube rat postaju očajni u tom stanju pokušavaju iznaći izvore moći kombinujući nauku i crnu magiju. Već u tim scenama se razotkrivaju četiri ključna lika koja će se protezati kroz ceo film. Prvo tu je profesor Proom, Britanac koji izučava paranormalne pojave i koji je poslat na misiju sabotiranja nacističkih planova sa odredom priglupih američkih komandosa. Zatim imamo Karla Rupertha Kronera koji je glavni Hitlerov ubica i šef okultnog društva (freak with a mask). Veliko iznenađenje predstavlja pojava istorijskog lika Gregorija Eftimovića Raspućina, nekada okultnog savetnika kraljevske porodice Romanovih. Profesor Proom kaže za njega u ovim početnim scenama: »1916. godine na večeri u njegovu čast bio je otrovan, ustreljen, izboden, tučen, kastriran i konačno udavljen, a ipak smo ga večeras videli ovde.« I naravno, sama pojava Hellboy-a koji pada u ruke profesoru, čiji život i povjest sveta od tada počinju da poprimaju apsurdno obličje.
Bioskopski vodič »Movie Shake« o ovom filmu piše sledeće:
»Del Toro je okupio ekipu koja je radila sa njim na prethodna dva filma Blade II i The Devil's Backbone sa namerom da »uhvati« osnovni senzibilitet Mignolinog stripa. Film je sniman u gotskom okruženju Praga.
Del Toro je zahtevao da se većina akcionih scena uradi uživo kako bi se što manje kasnije doradile kompjuterski.
Maska koju je nosi Perlman zahtevala je po četiri sata rada dnevno. Na njegovom licu je bilo nekoliko slojeva šminke, dok su jedno rame i rep bili na daljinsko upravljanje. 'Sve dok nisam video film, nisam imao predstavu kako se moj rep kretao', kaže Perlman.
'Helboj je rođen sa ogromnom snagom i besmrtnošću. Jedino što želi je da vežba sa paketom od šest piva i da gleda fudbal sa svojom devojkom, kao običan momak', kaže reditelj.
Mike Mignola kao tvorac stripa je na filmu učestvovao kao koproducent i kao konsultant za vizuelne efekte: 'Del Toro je uneo sopstvenu ličnost u sve. On je jedan od reditelja koji voli stripove i uzima ih veoma ozbiljno. Razume ih i vidi ih kao legitimni filmski žanr.'«
Na kraju ćemo samo još napomenuti sledeće. Film ne bi bio toliko spektakularan da nije fenomenalne glume Rona Perlmana koji je liku dao potpuno nenadmašni šarm, da nije umanjeno prisustvo specijalnih efekata na potrebni minimum čime je postignut neverovatno visoki stepen realnosti u akcijama, da nije tako dobro adaptiran scenario. Svaka pohvla ovim faktorima, ali i režiseru, timu za specijalne efekte i ostalim glumcima.
Ljubiteljima stripa i SF-a najtoplije preporučujem ovaj film.