Biti ostavljen
Gotovo svatko je jednom u životu bio ostavljen. Osjećaj koji se tada javlja često puta može biti tako jak da ga ljudi osjećaju poput tjelesne boli. Mnogi imaju osjećaj kao da gube tlo pod nogama, ne snalaze se u redovnim aktivnostima, ne mogu se koncentrirati na posao, gube komunikaciju s prijateljima. Neke osobe nakon toga uistinu mogu i psihički oboljeti. Gubitak voljene osobe stvara u vašim prsima napetost, imate osjećaj da bi mogli eksplodirati, i nije rijetkost da olakšanje nalazite u dugotrajnom plaču. Sjećate se trenutaka koje ste provodili zajedno i nadate se da to ipak nije istina, da će se voljena osoba jednoga dana ipak vratiti. Imate osjećaj da više nikada u životu nećete naći nekoga sličnog i da nikoga tako ne možete voljeti. Naravno da to nije istina, ali je to nažalost ili sreću način na koji naša psiha potpuno normalno reagira.
Što učiniti?
Kako preživjeti bol? Kako naučiti iznova živjeti? Kako svoj novi status osobe bez obaveze pretvoriti u prednost? Kako prestati razmišljati o sebi kao o nevoljenoj i neželjenoj osobi? Mnogo je pitanja i mnogo korisnih odgovora. Za početak je potrebno prihvatiti činjenicu da se vaša voljena osoba neće vratiti. Treba se suočiti s istinom i prestati samog sebe sažalijevati. Naravno da je to lakše reći nego učiniti, ali će vam to zasigurno puno pomoći u daljnjim koracima. Taj put isto prolaze i tinejđerke i muškarci u godinama. Nadalje treba znati da se možete suočiti s tom činjenicom i da ćete to preboljeti. Iako je i to u početku teško vjerovati, vremenom ćete postajati sve sigurniji u ispravnost ovih navoda. Slijedeći važan korak je početi razgovarati. Tome najbolje služe prijatelji. Razgovor je ključ da se osjećate bolje. Slobodno izrecite što osjećate. Verbalizirajući svoje probleme vremenom ćete sve manje osjećati napetost i početi ćete se osjećati sve sigurnijima. Samopoštovanje je najniže nakon prekida veze - nemojte si dozvoliti da mislite da ste ostavljeni zato što niste dovoljno dobri. Takve vas misli mogu potpuno uništiti i baciti u duboku depresiju.
Kako organizirati život?
U početku je dobro da činite stvari koje će vas opuštati. Izađite u prirodu, uživajte u šetnji, napravite si toplu, mirišljavu kupku, slušajte glazbu koja vas relaksira, pročitajte dobru knjigu, počastite se omiljenom hranom itd. Drugim riječima, posvetite sebi što više pažnje. Nakon što ste prošli stadij prihvaćanja činjenica, vrijeme je da učinite nove korake prema boljem sutra. Učinite sve ono za što prije niste imali vremena. Svakako naučite nove vještine i radite na vlastitom razvoju.
Što dalje?
Sada je vrijeme da pokušate racionalno procijeniti i negativne stvari kod vašeg bivšeg partnera. Sjetite se sitnica koje su vas smetale, načina na koji je pritiskala četkicu za zube, gdje je ostavljao svoje prljavo rublje, zašto se nikada nije interesirala za vaš posao, kako to da je uvijek zaboravio na godišnjice itd. Sve to stavite na komad papira. Možda ćete nakon nekog vremena početi uviđati da to i nije bila najbolja prilika. Nadalje, pokušajte naći svoje dobre karakteristike, pobrinite se o svom fizičkom izgledu, budite zadovoljni sami sa sobom i slobodno se često na to prisjećajte. Stavite te pozitivne stvari na komad papira. Prestanite razmišljati o tome da nemate dobar smisao za šalu, da su vaše noge predebele ili da bi trebali biti bolji ljubavnik. Vjerujte u sebe. Shvatite da ste vrijedna osoba s partnerom ili bez njega. Nemojte tražiti smisao svog postojanja u partnerstvu. Život je prebogat da bi se ispunjenje svelo samo na to imamo li vezu/brak ili ne.
Što ako se opet pojavi?
Nakon nekog vremena mnogi shvate da trava drugdje nije zelenija i da bi bilo bolje vratiti se. To je vrlo opasan moment u kojem nikako nemojte pristati ponovno stupiti u spolni odnos. To vas može ponovno vratiti na početak. Ukoliko se vaš bivši partner vrati i traži da počnete ispočetka, dajte si jedno vrijeme za razmišljanje. Nemojte da vas ponesu osjećaji, već je potrebno da o svemu dobro razmislite. Na kraju je odluka samo vaša, sa svim dobrim ili lošim posljedicama. Ukoliko i dalje niste sigurni, pokušajte razgovarati sa svojim psihijatrom. On će vam kao objektivna osoba zacijelo moći pomoći da donesete odluku koja je najbolja za vas.
