Nakon tri neuspjele kampanje, Harvey Milk je izabran za Odbor supervizora San Francisca. Njegov izbor bio je istorijski događaj. Razlog? Harvey Milk bio je prvi otvoreni homoseksualac u državnoj službi u SADu.
Da bi dobio izbore, Harvey je morao pridobiti podršku svih segmenata svog distrikta. Na noć izbora, Harvey Milk podsjetio je svoje sljedbenike: "Ovo nije moja pobjeda - ona je vaša. Ako homoseksualac može pobijediti, to dokazuje da postoji nada za sve manjine koje su voljne da se bore."
Harvey Milk rođen je 1930. u Woodmereu, Long Island, New York. Diplomirao je na koledžu za učitelje u New Yorku, služio četiri godine u mornarici, predavao matematiku i istoriju u srednjoj školi na Long Islandu i radio u finansijama u New York Cityu. Kada se preselio u San Francisco 1972, otvorio je prodavnicu kamera u Castro ulici.
Milkovi prijatelji i kolege sjećaju ga se kao društvene osobe sa smislom za humor. Kao briljantnog govornika i vođu susjedstva, uskoro su ga prozvali "gradonačelnikom Castro ulice." Ušao je u politiku San Francisca kandidujući se za supervizora kao otvoreni gay kandidat 1973; izgubio je, ali dobio impresivnih 17 000 glasova. Kandidovao se za supervizora i 1975. i ponovo izgubio, ali gradonačelnik George Moscone postavio ga je u Odbor žalbi, i tako je postao prvi otvoreni gay komisioner u zemlji.
Kada su 1977. izbori okruga bili zamijenjeni gradskim izborima, Milk se ponovo kandidovao za supervizora i pobijedio je. Kao prvi otvoreni gay službenik vlade, bio je svjestan ogromne diskriminacije i predrasuda sa kojima se morao suočiti. Na njegov poticaj, gradsko vijeće donijelo je 1978. Odredbu o pravima homoseksualaca koja je štitila gayeve i lezbijke od otpuštanja sa posla. Milk se borio za ciljeve onih koji su imali male moći protiv velikih korporacija i trgovaca nekretninama, a posebno za prava starijih građana.
Milk je znao da ga pozicija supervizora San Francisca koji zastupa prava gayeva stavlja u opasnost. U njegov ured počela su stizati pisma mržnje. Sa jezivim predviđanjem Milk je napravio audio snimak 18. novembra 1977, sa instrukcijama da se pročitaju jedino ako na njega bude izvršen atentat. Na snimci je rekao: "Neka meci koji uđu u moj mozak unište vrata svakog 'ormara' u naciji." ("Let the bullets that rip through my brain smash through every closet door in the nation.")
Dvadesetsedmog novembra 1978, osam pucnjeva odjeknulo je Gradskom vijećnicom. Bivši policajac, Dan White, koji se sukobio sa Milkom oko prava gayeva ubio je prvo gradonačelnika Mosconea, a zatim ušao u Milkov ured i pet puta pucao u njega.
Usprkos hladnoći te večeri, desetine hiljada šokiranih građana tiho su se okupljali na raskrsnici Castro i Market Streeta. Gayevi, lezbijke i heteroseksualci bili su ujedinjeni u žalosti. Išli su putem koji je prije manje od godine bio put Milkovog pobjedonosnog marša. Nastavljajući duž Market Streeta sa svijećama u rukama, skupljajući se ispred Gradske vijećnice, oplakivali su gubitak osobe koja je bila neuporedivi uzor. Marš svijeća postao je godišnji događaj u San Franciscu.
Na suđenju, Whiteov advokat koristio je "Twinkie" odbranu - da je previse loše hrane utjecalo na Whiteovu mogućnost rasuđivanja. Porota ga je proglasila krivom za ubistvo iz nehata. Osuđen je na sedam godina i osam mjeseci za dva ubistva.
Bijes je uzburkao i preplavio grad. Noć prije dana kada bi bio Milkov 49. rođendan, on je ponovo postao žarišna tačka za muškarce i žene koje je prekratko predstavljao. Te večeri, mnogi gayevi i lezbijke postali su aktivisti preko noći - napadajući Gradsku vijećnicu, spaljujući policijske automobile, pod svjetlom vatre ponavljajuci "Sjećajte se Harvey Milka!" u onome što je postalo poznato kao Pobuna bijele noći.
Harvey Milk ostavio je naslijeđe. Duboko je utjecao na politiku gayeva i lezbijki, također bio borac za ljudska prava. Milk je jednom rekao, "...morate nastavljati izabirati gay ljude...da biste znali da postoji bolja nada za sutra. Ne samo za gayeve nego i za crnce, azijate, hendikepirane, starije građane i nas. Bez nade, odustajemo. Znam da ne možete živjeti samo od nade, ali bez nje život nije vrijedan življenja. Ti, i ti, i ti morate vidjeti da obećanje neće izblijedjeti." Njegova žrtva je bolan podsjetnik na dužinu i težinu puta za slobodu.
