U aprilu, devetnaestogodišnji gay aktivista koji je radio za Federaciju za gay, lezbijska, biseksualna i transseksualna ljudska prava (GLBTHRF) u Seulu, Južna Koreja, počinio je samoubistvo. Istog tog mjeseca, u Čileu, ured TravesChile-a, transgender organizacije sa predstavništvima u nekoliko čileanskih gradova, napadnut je od strane 20 mladića.
Napadači su koristili štapove, kamenje i vatreno oružje. Pucali su u zrak, uzeli sve vrijedno iz ureda i pretukli transgender aktiviste. Policiji je trebalo više od pola sata da reaguje - a ni tada nisu uhapsili nijednog od napadača.
U međuvremenu, dok su se odvijali ovi napadi, LGBT aktivisti u Meksiku odnijeli su veliku pobjedu kada je meksički parlament jednoglasno podržao federalni zakon da se spriječi i eliminiše diskriminacija, uključujući seksualnu orijentaciju kao zaštićenu kategoriju.
Ove sezone Gay Pride-a, ima dosta razloga za slavlje - i još više da se nešto uradi. U SAD-u zakoni o sodomiji još uvijek su na snazi u 15 saveznih država. U Egiptu, brutalna hapšenja, mučenja, kazne sa teškim fizičkim radom i senzacionalizirana suđenja onima za koje se sumnja da su homoseksualci, nastavljaju se događati redovito, dvije godine nakon što su prva 52 muškarca uhapšena u Kairu. Lezbijke, gayevi, biseksualci i transgenderi i dalje su pod napadom, usprkos postignućima aktivista koji odgovaraju na konzervativnu agresiju hrabrošću i osudom.
Slavljenje Pride-a je važan dio u pobijanju konzervativnog pritiska. U mnogim dijelovima svijeta, ljudi organizuju Pride festivale i prave parade na otvorenom; čak na onim prostorima gdje su Pride festivali komercijalizirani i razvodnjeni političkim porukama, ljudi imaju velike koristi od slavljenja seksualnog identiteta i izražavanja.
Prije petnaest godina, bila sam politizirana lokalnom Pride paradom u Hartfordu, Konektikat, gdje sam odrasla nakon što je moja porodica migrirala iz Pakistana. Pridružila sam se hartfordskom Pride komitetu; kroz lokalni aktivizam, uspjela sam doći na čisto sa svojom vlastitom seksualnošću i povezati se sa drugim pokretima. Shvatila sam da bih nekada mogla raditi za LGBT prava u Pakistanu, gdje sam rođena. U Pakistanu zasad još nema Pride marševa - ali mogli bismo vidjeti jedan ubuduće. U nekim mjestima, bilo da je to mali gradić u SAD-u ili ogroman grad u Aziji, samo održavanje Pride marša ili skupa je neizmjeran i hrabar politički čin.
Prije tri godine u Brazilu, bombe u pismima i prijetnje smrću su poslane organizatorima GLBT Pride parade u Sao Paolu. Nakon dvije godine, 2002, 400,000 ljudi se pojavilo u Sao Paolu na brazilskom Gay Pride-u. Prošle godine, oko 200 ljudi marširalo je u prvoj hrvatskoj Pride paradi. Policija u panciru štitila je učesnike od protestanata koji su provocirali, izrugivali se i bacili suzavac. Prošlog jula, prva Pride parada u Srbiji je divljački prekinuta od strane protestanata. Istog mjeseca, 1 milion ljudi na 150 platformi na kotačima slavili su Europride u Njemačkoj.
Aktivisti za seksualna prava širom svijeta posvetili su se otvaranju novih mjesta za seksualno izražavanje i identitet. InterPride, internacionalna organizacija Pride koordinatora, ima preko 120 organizacija članova koje predstavljaju 24 zemlje sa šest kontinenata. Ove godine, članovi InterPridea organizovat ce događaje koji će privući izmedu 15 i 20 miliona ljudi širom svijeta. Ove aktivnosti će varirati od megaproslava u mjestima kao što su Sao Paolo, New York, Toronto, San Francisco, Los Angeles, Sydney i Beč do piknika ili skupova koji će privući nekoliko stotina ljudi u Hampton Roadsu (Virginia), Harareu (Zimbabve) i Curitibi (Brazil).
Bez obzira na veličinu događaja, svaki od njih predstavlja hrabrost i posvećenost ljudi širom svijeta koji su odlučni da postignu, održe i prošire prava LGBT ljudi da žive svoje živote sa dostojanstvom i integritetom.
Surina Khan je spisateljka i aktivistkinja koja živi u Kaliforniji. Ona je bivši izvršni direktor Internacionalne gay i lezbijske komisije za ljudska prava.
Surina Khan
04. juni, 2003.
Napadači su koristili štapove, kamenje i vatreno oružje. Pucali su u zrak, uzeli sve vrijedno iz ureda i pretukli transgender aktiviste. Policiji je trebalo više od pola sata da reaguje - a ni tada nisu uhapsili nijednog od napadača.
U međuvremenu, dok su se odvijali ovi napadi, LGBT aktivisti u Meksiku odnijeli su veliku pobjedu kada je meksički parlament jednoglasno podržao federalni zakon da se spriječi i eliminiše diskriminacija, uključujući seksualnu orijentaciju kao zaštićenu kategoriju.
Ove sezone Gay Pride-a, ima dosta razloga za slavlje - i još više da se nešto uradi. U SAD-u zakoni o sodomiji još uvijek su na snazi u 15 saveznih država. U Egiptu, brutalna hapšenja, mučenja, kazne sa teškim fizičkim radom i senzacionalizirana suđenja onima za koje se sumnja da su homoseksualci, nastavljaju se događati redovito, dvije godine nakon što su prva 52 muškarca uhapšena u Kairu. Lezbijke, gayevi, biseksualci i transgenderi i dalje su pod napadom, usprkos postignućima aktivista koji odgovaraju na konzervativnu agresiju hrabrošću i osudom.
Slavljenje Pride-a je važan dio u pobijanju konzervativnog pritiska. U mnogim dijelovima svijeta, ljudi organizuju Pride festivale i prave parade na otvorenom; čak na onim prostorima gdje su Pride festivali komercijalizirani i razvodnjeni političkim porukama, ljudi imaju velike koristi od slavljenja seksualnog identiteta i izražavanja.
Prije petnaest godina, bila sam politizirana lokalnom Pride paradom u Hartfordu, Konektikat, gdje sam odrasla nakon što je moja porodica migrirala iz Pakistana. Pridružila sam se hartfordskom Pride komitetu; kroz lokalni aktivizam, uspjela sam doći na čisto sa svojom vlastitom seksualnošću i povezati se sa drugim pokretima. Shvatila sam da bih nekada mogla raditi za LGBT prava u Pakistanu, gdje sam rođena. U Pakistanu zasad još nema Pride marševa - ali mogli bismo vidjeti jedan ubuduće. U nekim mjestima, bilo da je to mali gradić u SAD-u ili ogroman grad u Aziji, samo održavanje Pride marša ili skupa je neizmjeran i hrabar politički čin.
Prije tri godine u Brazilu, bombe u pismima i prijetnje smrću su poslane organizatorima GLBT Pride parade u Sao Paolu. Nakon dvije godine, 2002, 400,000 ljudi se pojavilo u Sao Paolu na brazilskom Gay Pride-u. Prošle godine, oko 200 ljudi marširalo je u prvoj hrvatskoj Pride paradi. Policija u panciru štitila je učesnike od protestanata koji su provocirali, izrugivali se i bacili suzavac. Prošlog jula, prva Pride parada u Srbiji je divljački prekinuta od strane protestanata. Istog mjeseca, 1 milion ljudi na 150 platformi na kotačima slavili su Europride u Njemačkoj.
Aktivisti za seksualna prava širom svijeta posvetili su se otvaranju novih mjesta za seksualno izražavanje i identitet. InterPride, internacionalna organizacija Pride koordinatora, ima preko 120 organizacija članova koje predstavljaju 24 zemlje sa šest kontinenata. Ove godine, članovi InterPridea organizovat ce događaje koji će privući izmedu 15 i 20 miliona ljudi širom svijeta. Ove aktivnosti će varirati od megaproslava u mjestima kao što su Sao Paolo, New York, Toronto, San Francisco, Los Angeles, Sydney i Beč do piknika ili skupova koji će privući nekoliko stotina ljudi u Hampton Roadsu (Virginia), Harareu (Zimbabve) i Curitibi (Brazil).
Bez obzira na veličinu događaja, svaki od njih predstavlja hrabrost i posvećenost ljudi širom svijeta koji su odlučni da postignu, održe i prošire prava LGBT ljudi da žive svoje živote sa dostojanstvom i integritetom.
Surina Khan je spisateljka i aktivistkinja koja živi u Kaliforniji. Ona je bivši izvršni direktor Internacionalne gay i lezbijske komisije za ljudska prava.
Surina Khan
04. juni, 2003.