HERMAFRODITIZAM Slučaj šestogodišnje S. D. iz Siska potaknuo otvorenu raspravu o tabu temi
SISAK - Zbog nedorečenih zakonskih propisa, populacija dvospolnih osoba u Hrvatskoj i zdravstveno je, i materijalno, i društveno obespravljena. Nažalost, hermafoditizam je u nas još tabu tema, o kojoj se govori uglavnom samo u kuloarima, pa je teško i pretpostaviti da je osoba s kromosomopatijom na stotine ili tisuće. Pod teretom nerazumijevanja, poruge, neznanja i primitivizma, samo se rijetki o toj pojavi odlučuju govoriti otvoreno.
Nakon što je icrpila sve mogućnosti da svom djetetu osigura normalan društveni status, liječenje i razvoj, Siščanka Anita D. odlučila se na taj hrabri korak. Kako kaže, ne samo zbog svoje djevočice S., kojoj je nepunih šest godina, nego i zbog mnogih drugih koji se svakodnevno susreću s tim teškoćama.
Pri porođaju u rujnu 1998. godine mladi su se roditelji obradovali svom trećem dječaku. Ubrzo su liječnici utvrdili oštećenja i isprepletenost mnogih organa. Pokazalo se da je dijete fenotipski više žensko, pa su endokrinolozi i kirurzi u zagrebačkim bolnicama počeli s operativnim zahvatima. Neki su organi odstranjeni, a izvedeno je više korektivnih kirurških zahvata. Takve složene zahvate i kod male S. prate zdravstvene komplikacije, kao što su otežana funkcija bubrega, mokraćovoda i mjehura. Uz to, djevojčicu očekuje i hormonalna terapija.
- Tek nakon godina provedenih u zdravstvenim ustanovama spoznala sam da je riječ o ne tako rijetkoj pojavi kao što se misli. Nažalost, mnogi se roditelji srame svog djeteta i o tome ne žele razgovarati. Kada se roditelji tako ponašaju, što možemo očekivati od okoline? - pita se Anita.
I kada se već pomirila s netolerancijom sredine u kojoj živi, nastali su i drugi problemi. Majka Anita morala je napustiti posao kako bi se posvetila djevojčici, a obitelj je za operacije i zdravstvenu njegu nesretne djevojčice utrošila golem novac. Nažalost, dvospolnost se u Hrvatskoj ne tretira kao invalidnost pa obitelj nema pravo na novčanu naknadu. Nikog ne zanima što će mala S. i mnogi njoj slični cijelog života ostati psihički i fizički invalidi.
Novi šok roditelji su proživjeli kada se za slučaj zainteresirala mlada Riječanka Romana Brajković, koja utemeljuje udrugu "Bolji život". Nakon što su pregledali nalaze male S., riječki stručnjaci okupljeni oko njene udruge utvrdili su kako su neki operativni zahvati bili preuranjeni. Ne mogavši se više sama boriti s paragrafima, majka je angažirala sisačku odvjetnicu Natašu Pifar-Mihelić, koja je u članku 55. Zakona o socijalnioj skrbi pronašla uporište za naknadu za invalidninu, ali članak 98. pravilnika tumači pak da se ne koriste invalidska pomagala, pa negira zakonske odredbe!?
Ogorčeni roditelji još čekaju mišljenje pravobraniteljice za djecu i mladež Ljubice Matijević-Vrsaljko, nakon čega će odlučiti hoće li tužiti državu, a možda i liječnike za kazneno djelo zbog grubih propusta.
Možda će hrabrost i majčinska ljubav krhke Anite nadjačati krute i bešćutne propise i tromi državni aparat, te otvoriti novo poglavlje u odnosima prema ljudima koji bi zbog svoje invalidnosti trebali ostati "obilježeni".
Nakon što je icrpila sve mogućnosti da svom djetetu osigura normalan društveni status, liječenje i razvoj, Siščanka Anita D. odlučila se na taj hrabri korak. Kako kaže, ne samo zbog svoje djevočice S., kojoj je nepunih šest godina, nego i zbog mnogih drugih koji se svakodnevno susreću s tim teškoćama.
Pri porođaju u rujnu 1998. godine mladi su se roditelji obradovali svom trećem dječaku. Ubrzo su liječnici utvrdili oštećenja i isprepletenost mnogih organa. Pokazalo se da je dijete fenotipski više žensko, pa su endokrinolozi i kirurzi u zagrebačkim bolnicama počeli s operativnim zahvatima. Neki su organi odstranjeni, a izvedeno je više korektivnih kirurških zahvata. Takve složene zahvate i kod male S. prate zdravstvene komplikacije, kao što su otežana funkcija bubrega, mokraćovoda i mjehura. Uz to, djevojčicu očekuje i hormonalna terapija.
- Tek nakon godina provedenih u zdravstvenim ustanovama spoznala sam da je riječ o ne tako rijetkoj pojavi kao što se misli. Nažalost, mnogi se roditelji srame svog djeteta i o tome ne žele razgovarati. Kada se roditelji tako ponašaju, što možemo očekivati od okoline? - pita se Anita.
I kada se već pomirila s netolerancijom sredine u kojoj živi, nastali su i drugi problemi. Majka Anita morala je napustiti posao kako bi se posvetila djevojčici, a obitelj je za operacije i zdravstvenu njegu nesretne djevojčice utrošila golem novac. Nažalost, dvospolnost se u Hrvatskoj ne tretira kao invalidnost pa obitelj nema pravo na novčanu naknadu. Nikog ne zanima što će mala S. i mnogi njoj slični cijelog života ostati psihički i fizički invalidi.
Novi šok roditelji su proživjeli kada se za slučaj zainteresirala mlada Riječanka Romana Brajković, koja utemeljuje udrugu "Bolji život". Nakon što su pregledali nalaze male S., riječki stručnjaci okupljeni oko njene udruge utvrdili su kako su neki operativni zahvati bili preuranjeni. Ne mogavši se više sama boriti s paragrafima, majka je angažirala sisačku odvjetnicu Natašu Pifar-Mihelić, koja je u članku 55. Zakona o socijalnioj skrbi pronašla uporište za naknadu za invalidninu, ali članak 98. pravilnika tumači pak da se ne koriste invalidska pomagala, pa negira zakonske odredbe!?
Ogorčeni roditelji još čekaju mišljenje pravobraniteljice za djecu i mladež Ljubice Matijević-Vrsaljko, nakon čega će odlučiti hoće li tužiti državu, a možda i liječnike za kazneno djelo zbog grubih propusta.
Možda će hrabrost i majčinska ljubav krhke Anite nadjačati krute i bešćutne propise i tromi državni aparat, te otvoriti novo poglavlje u odnosima prema ljudima koji bi zbog svoje invalidnosti trebali ostati "obilježeni".
