Prijepodnevni su sati, a ja sam se, nakon ludo provedene i duge noći, odlučila pisati o proslavi 4. godišnjice postojanja LORI udruge (Lezbijska Organizacija RIjeka) održane 23. oktobra ove godine. Razlog je za takav poduhvat jasan – željezo se kuje dok je vruće, a tako je i s doživljajima.
LORI-ce su nakon napornog tjedna pripreme okrunile svoj rad godišnjom Skupštinom koju su ocijenile uspješnom, stoga nije bilo razloga da se dobrim raspoloženjem ne počasti i after skupština party. Naime, LORI se već 4 godine bavi povećanjem vidljivosti homoseksualnih osoba u hrvatskom društvu, educiranjem i senzibiliranjem društva te poticanjem promjena u društvu radi postizanja tolerantnijeg društva u odnosu na LGBT zajednicu. Dobro je poznato koliko jedna udruga treba imati posla s papirologijom, izvješćima, obračunima i svim ostalim obavezama tako da su članice uprave, a i ostale članice Skušptine sa zadovoljstvom dočekale malo ležernije raspoloženje.
Moja je malenkost na vrijeme prekoračila vrata LORI azila. Raspoloženje je među prisutnima još uvijek bilo pod navodnicima očekivanja svih pozvanih (i nepozvanih, ali dobrodošlih) pa je to bio izvanredan trenutak da se još, u miru i manje prazničkom raspoloženju, pozdravi prijatelje, suradnike te upozna neke nove persone. Organizacija je proslave bila spontana tako da se nitko od prisutnih nije osjećao sputanim ili možda sramežljivim. Koliko me moje skromno iskustvo prati, čini se da je u LORI inače tako pa više nitko od starosjedilaca nema namjeru bojkotirati kućnu atmosferu.
Negdje tamo oko ponoći doze su konzumacija porasle, a tako i raspoloženje na improviziranom plesnom podiju. Pjesme su se puštale prema želji sudionika podijskog mjuzikla ili prema dojmu DJ-a čija se osoba svako malo mijenjala (isto tako po dojmu). Uglavnom, svakojake su se tu figure izvađale i to u skladu s prisutnim ludilom. Jedino je možda nedostajao karaoke show, ali su ga slavljenice vrlo uspješno kompenzirale zborskim pjevanjem kultnih pjesama. Bilo je tu i nekih mirnijih dijelova večeri koji su se po separeima (čitaj publika) istovremeno odvijali s ludilom subotnje večeri LORI prostorija, no nitko ih nije ometao u njihovoj ozbiljnosti ili prikrivenoj neozbiljnosti.
Posebnu pohvalu upućujem vrlo domišljatom šanku s pristupačnim cijenama popularnog pića. Pristupačnost je tolika da se nakon proteka vremena pristojnog ponašanja više ne zna tko pije, a tko plaća, sve dok onog što se pije ne ponestane, ali za plaćanje još uvijek ostane.
Prijateljskog (a ponekad i ne samo prijateljskog) tapšanja po leđima ne nedostaje, lijepih riječi pohvale na pretek, sve u svemu, pozitivna atmosfera za bildanje ega. Stoga, LORI subotnje društvene večeri mogu preporučiti kao melem za frustracije nakupljene u outside world-u, što je i protekle večeri bilo očito.
Danas, iako mamurna, puna sam slika (i upale mišića) od trenutaka provedenih na stageu. Vidjela sam neke osobe koje godinama nisam, upoznala neke osobe za koje sam mislila da ne znam, izvela svoju voljenu koja se opustila i zadovoljnog pogleda vratila u toplinu doma. Sve nešto razmišljam kako ću vjerojatno i neke sljedeće subote zabaviti misli opuštajućim razgovorima neobaveznim kretnjama u svu meni poznatu i nepoznatu glazbu.
P.S.
Kada Vas u LORI pokušaju skinuti s podija, puste Like a maniak ili I need a Hero i to nakon što se prije toga skakali na Daleku obalu pa nakon toga neminovno krene igra“ Tko prije do stolice, njegova djevojka ;) ).
