Treći Zagreb Pride, povorka lezbijki, homoseksualaca, biseksualaca i transrodnih osoba (LGBT), prošla je bez incidenata, bez uzvanika, a sudeći prema broju okupljenih, gotovo da je prošla i bez pripadnika LGBT zajednice. Ali uz mnogo policajaca.
Nešto što je prije dvije godine, kada se Zagreb Pride održavao prvi put, izazvalo veliko zanimanje, što je rezultiralo divljanjem skinheada, premlaćivanjem sudionika i lošim policijskim osiguranjem događaja, danas je samo jedna od brojnih šarenih manifestacija koje se u sunčana subotnja prijepodneva zbivaju u Zagrebu.
Cilj je organizatora upozoriti na pravni položaj pripadnika LGBT zajednice i ostvariti pravnu jednakost. U prošle dvije godine dio svojih zahtjeva uspjeli su ostvariti. U sljedeće, na primjer, dvije godine vjerojatno do nikakvog pomaka što ga organizatori priželjkuju neće doći. Jednostavno – nije bilo političara. Prije dvije godine najuočljivi je sudionik Zagreb Pridea bio tadašnji ministar unutarnjih poslova Šime Lučin. Ove su postizborne godine političari procijenili da im se pojavljivanje na takvom skupu ne isplati. Nisu bili predviđeni kao govornici, pa su ostali doma. Njihov izostanak vjerojatno znači i da LGBT zajednica u sljedeće dvije godine neće imati kod koga lobirati za ostvarenje svojih ciljeva. No, da bi parada posebnih interesa političarima postala zanimljiva makar i 2006. morat će okupiti ipak više od 200 do 300 ljudi. Ovako ispada da bez obzira na strahove od pojavljivanja u javnosti pripadnika zajednice mnogi među njima nisu zainteresirani za svoja prava.
Osim navedenoga, organizatori će na drugi način morati riješiti i prezentaciju Pridea. Naime, sam razlog okupljanja redovito je u drugom planu, a izvještajima dominiraju izjave, protesti i psovke prolaznika i pokoji ekshibicionistički ispad sudionika.
To, u konačnici, dovodi do toga da praktično izostaje rasprava o poteškoćama i zahtjevima LGBT zajednice, a sve se svodi na dvosatnu vašarsku atrakciju i nepotrebno iscrpno medijsko citiranje homofobičnih izjava prolaznika.
