Ispovijest nedeklarisanog geja. Ime sagovornika poznato autoru.
Autor: Aleksandar Ivanović
Ja sam gej, nevidljivi gej jer još uvijek pripadam onima koji nijesu vidljivo počeli da traže svoja prava, a to je zato što ne vjerujem u svoju državu i njenu spremnost da me zaštiti. A zaštita mi je potrebna. Osjećam se ostavljen, a još češće okrivljen.
Okrivljen za kršenje sopstvenih prava. A nije li nam država neophodna, da umanji diskriminaciju jer je iskorijenjivanje nemoguće. Ne, ovo ne znači da tražim posebna ili veća prava od onih koje uživaju svi građani.
Muka mi je od "stručnjaka" koji govore o kvarenju omladine, vjerskim vrijednostima, liječenju, eheeej zavjerama čak.
Eh da, drugi na listi od kojih mi se obrće želudac su političari koji i pored sve namjere da ispadnu korektni, nenamjerno nestručno odbacuju LGBT populaciju nepromišljenjim izjavama. Onda osvanu dobro poznati hejterski transparenti i sve je opet dobro ukoliko neko ne bude i pretučen.
E država tada ne nudi partnerstvo, a autori mržnje daju zeleno svjetlo svojim sapatnicima da se pređe sa riječi na djela.
O ne, ne nadam se skorom pravu na slobodno okupljanje. Ubuduće će jedino biti još govora mržnje.
Iskustvo me je naučilo da se predrasude ipak ne mogu eliminisati samo promjenom zakona, diskriminacija ne iščezava ni promjenom vlasti. Svijest ljudi se mora promijeniti, a to će , sve su prilike, potrajati.
Ako se ipak okrenemo istoriji na koju se Crnogorci vazda pozivaju, Crna Gora ne pamti razdoblje mržnje, koliko je meni poznato. Ono što je crnogorska istorija zabilježila kada je u pitanju LGBT populacija je prije neka vrsta nelagode, ismijavanja ili čak sažaljenja. Prisutno je i neznanje, neshvatanje itekako, ali nema nikakvih tragova koji su nalagali linčovanje ili "istrijebljenje".
No, mi ipak trpimo svakodnevne obračune ove ili one vrste.
A čini mi se da ni sa čim nije tako lako manipulisati kao sa mržnjom. Koliko samo korsiti od traženja i nalaženja "neprijatelja", od regrutovanja nezrelih glava da prijete, da se late spreja i pesnica. No širenjem mržnje oni samo stavljaju štrik na svoju sopstvenu neefikasnost. U slučaju kada ih država ne kažnjava, jasno je da manjka političke volje da se problem uoči i riješi. Ili postoji jasan interes da se huškačke pojave u društvu dešavaju! Ne znam to! Znam samo da ja do daljnjeg ostajem nevidljivi gej!