Stranica 1 od 3
IMAM DVIJE MAME, A NEMAM TATU
Osamnaestogodišnja Tina i devetogodišnja Mirna od svojih se vršnjaka ne razlikuju po mnogočemu, osim što žive bez oca, ali sa dvije mame. Njihove majke su već godinama sa svojim partnericama u lezbijskim vezama, ali su Tina i Mirna prvih godina života odrasle uz majku i oca. Nakon razlaza njihovih roditelja nastavile su život sa svojim majkama i njihovim partnericama.
Procjenjuje se da samo u Zagrebu sličnih obitelji ima između 30 i 40. Iako istospolna obiteljska zajednica u Hrvatskoj nije zakonski regulirana, uobičajena sudska praksa u brakorazvodnim parnicama djecu gotovo uvijek dodjeljuje majkama. Prilikom razvoda partneri na sudu rijetko priznaju svoje seksualne sklonosti i uglavnom međusobnim dogovorom odlučuju o daljnjem odgoju djeteta.
Priče dviju obitelji koje žive u neuobičajenim okolnostima, Anite i njezine kćerke Tine, te para Branke i Zorice i njezine kćerke Mirne govore da su takve sudbine moguće u gotovo svakom susjedstvu. Tina kaže da su joj sve partnerice njezine majke do sada bile poput pravih majki.
Mame glume cimerice
- Njezine cure su mi uvijek bile drage i imala sam odličan odnos s njima. Bila sam voljena i sretna i nisam se opterećivala stvarnim razlozima zbog kojih su mamine prijateljice živjele s nama. Bilo mi je normalno kada se vratim iz škole da ih zateknem doma kako peru suđe ili kuhaju. S njima sam razgovarala o svemu, pa i o svojim dečkima - rekla je Tina. Presudne godine Tinina odrastanja, dok je bila u prvim razredima škole, obilježila je sedmogodisnja Anitina veza s Marijom. Tina kaže da joj je Marija "guba", a i danas se često viđaju i čuju. Aniti je dobar odnos Marije i Tine bio olakšanje i zato je, istice Anita, njihova veza i potrajala tako dugo. Inače, Tina je rođena u vanbračnoj zajednici i, kaže, nikada nije osjetila nedostatak oca.
- Uvijek zajedno slavimo rođendane i ostale blagdane. Često dolazi kod nas doma i mama i ja imamo odličan odnos s njim. Bez obzira da li sam s ocem ili mamom tj. mamama, ljubavi mi nikada nije falilo - kazala je Tina i navela da ocu nisu rekle da je Anita lezbijka, ali ne žive u iluziji da on to ne zna.
- Takve se priče uvijek pričaju po susjedstvu, tako da ne mislim da nije od nekoga čuo, ali nijedanput to nije spomenuo. Ja nastojim da ne priča bas cijeli grad o mojim vezama, a o mojoj seksualnosti znaju moji najbliži, pa i Tinine prijateljice i njihovi roditelji - ispričala je Anita.
- Djetetu je potrebna prava roditeljska ljubav, a ne da se ona nadomješta novcem i poklonima. Bez ikakvih svađa smo se sporazumjeli da Tina živi sa mnom uz dogovor da nas on posjećuje kad god hoće i da Tina s njim ide na more i putovanja. Do danas taj odnos fenomenalno funkcionira, a Tina ni meni ni njemu nije zamjerila zbog odvojenog zivota - kazala je Anita.
Priča devetgodisnje Mirne slična je onoj kada je Tina bila njezinih godina, a Zoricu, koja je njena prava mama te njezinu partnericu Branku doživljava gotovo podjednako.
- Mirnu doživljavam kao svoju kćer iako joj Zorica i ja nismo rekle istinu. Mirni smo kazale da sam ja cimerica, jer je premlada da bi shvatila. Možda ona i primjećuje neke stvari, ali nas ništa ne pita.
Obaveze prema kćeri
-Kada je treba odvesti u školu ili ići u kupovinu, to radi ona koja je slobodna, ne pravimo razlike da li to treba učiniti Zorica ili ja. Ona me zove imenom i mislim da sam joj više kao neka teta nego mamina prijateljica - ispričala je Branka, koja sa Zoricom i Mirnom živi nešto manje od godinu dana u zajedničkom stanu. Susjedi nisu primjetili da u zgradi živi "drukčija" obitelj, a Zorica i Branka su se "prošvercale" kao dugogodišnje prijateljice koje nakon Zoricinog razvoda žive zajedno zbog manjih troškova.
