Queerologija

Seksualnom orijentacijom se ne može "zaraziti", niti se ona može nametnuti odgojem.

"Strah porodice od zaraze homoseksualnošću, ili vrbovanja u školi ili drugdje su apsolutno bez naučnog osnova."
Dr. Jack Weinberg, Predsjednik Američke udruge psihijatara, 6 oktobar, 1977.

Seksualna orijentacija nije izbor.

"Seksualna orijentacija je duboko usađena i nije nešto što čovjek bira da bude ili ne bude."
Dr. Alan P. Bell, jedan od autora knjige "Sexual Preference", Bell, Weinberg & Hammersmith, Indiana University press, 1981.

"Istraživanja ukazuju da je homoseksualna orijentacija usađena veoma rano u životu, moguće čak i prije rođenja."
Stav Američkog udruženja psihijatara o seksualnoj orijentaciji, july 1994.


Vjeruje se da postoji nekoliko faktora koji određuju seksualnu orijentaciju.

"Seksualna orijentacija je vjerojatno rezultat nekoliko različitih faktora, uključujući genetski, hormonalni, i okruženje. Niti jedan od ovih faktora sam nije odgovoran za određivanje seksualne orijentacije. Psiholoski i društveni utjecaji sami ne mogu biti uzrok homoseksualnosti."
Tineke Bodde, "Zašto je moje dijete gay?" Federacija roditelja i prijatelja lezbijki i gayeva, inc., 1988.

"Postoji dokaz da roditelji imaju veoma malo utjecaja na seksualnu orijentaciju svoga djeteta pod normalnim odgojnim okolnostima."
June Machover Reinisch, ph. d. (odgovor iz brošure) "Zašto je moje dijete gay?" Federacija roditelja i prijatelja lezbijki i gayeva, inc., 1988.


Gayevi i lezbijke otkrivaju svoju sexualnu orijentaciju. Oni nisu vrbovani niti su preobraćeni u gay "način života".

"Homoseksualna djeca su često svjesna da su različita u vrlo ranom periodu. Oni uglavnom postaju svjesni svoje seksualne orijentacije u periodu adolescencije ili u rano zrelo doba.
R.R. Troiden "Formacija homoseksualnih identiteta", dnevnik homoseksualnosti, 17, 43 - 73


Homoseksualnost nije mentalni niti emocionalni poremećaj.

"Istraživanje homoseksualnosti daje veoma jasne rezultate. Homoseksualnost nije niti mentalna bolest niti moralna izopačenost. To je jednostavno način na koji manjina naše populacije izražava ljudsku ljubav i seksualnost. Istraživanje za istraživanjem dokumentuje mentalno zdravlje gayeva i lezbijki. Sva istraživanja prosudbe, stabilnosti, pouzdanosti i društvene i poslovne adaptivnosti dokazuju da gay ljudi i lezbijke fukcioniraju u potpunosti isto kao i heterosexualci."
Američka psihijatrijska udruga i Američka psiholoska udruga, juli 1994.

Nastojanja da se promijeni seksualna orijentacija su neefikasna i mogu biti štetna.


"Istraživanja ukazuju da su nastojanja da se isprave homoseksualci ništa drugo nego društvena predrasuda."
Stav Američkog udruženja psihijatara o seksualnoj orijentaciji, juli 1994.

"Ne postoji naučni dokaz koji podržava efektivnost bilo koje terapije koja pokušava da pretvori homoseksualce u heteroseksualce."
John C. Gonsiorek i James D. Weinrich, eds., "Homosexuality: Research implications for public policy", Newbury Park, Calif. 1991.

"Svi pokušaji propadaju kada homoseksualci pokušaju da postanu heteroseksualci."
D.C. Haldeman "Praksa i etika terapije preobrazbe seksualne orijentacije" "Dnevnik konsultacije i klinicke psihologije", 62, str. 221-227, 1994.

"Grupe koje pokušavaju da promijene seksualnu orijentaciju ljudi kroz tzv. terapiju preobrazbe su u zabludi i rizikuju da izazovu veliku psihološku štetu onima za koje kažu da im pomažu."
Dr. Raymond Fowler, izvršni direktor Američke psihološke udruge


"Kliničko iskustvo ukazuje da osoba koja traži terapiju preobrazbe vjerojatno to radi zbog društvenih predrasuda koje su uzrok internaliziranoj homofobiji i da se oni gayevi i lezbijke koji su prihvatili svoju seksualnu orijentaciju pozitivno, bolje prilagođavaju od onih koji nisu."
Američka psihijatrijska udruga


Homoseksualnost je konstantna bez obzira na nove zakone ili društvene stavove.

"Homoseksualnost je prisutna kod otprilike deset procenata populacije, cifra koja je iznenađujuće konstantna među kulturama, neovisno o različitim moralnim vrijednostima i standardima određene kulture. Suprotno od onoga sto neki pretpostavljaju, homoseksualnost u populaciji se ne mijenja sa novim moralnim kodovima ili društvenim normama."
"Stav Američkog udruženja psihijatara o seksualnoj orijentaciji", juli 1994.


Gay i lezbijska mladež su pod većim rizikom da izvrše samoubojstvo.

"Gay i lezbijska mladež dva do tri puta više izvršavaju samoubojstva od heteroseksualne mladeži. Gay i lezbijski tinejdžeri čine trideset posto izvršenih samoubojstava među adolescentima."
"U.S. Department of Health and Human Services. "Report of the Secretary's Task Force on Youth Suicide", Washington D.C., 1989.


Gayevi i lezbijke su jednako kao i heterosexualci sposobni da budu dobri roditelji.

"Djeca koja su odgajana u gay i lezbijskim domovima se ne razlikuju psihološki, društveno ili po seksualnom razvoju od djece iz heteroseksualnih porodica."
C.J. Patterson, "Djeca lezbijskih I gay roditelja", Child Development, 63, 1025-1042.

"Trideset pet različitih istraživanja su pokazali da djeca gay i lezbijskih roditelja imaju istu vjerojatnoću da postanu homoseksualci od djece heteroseksualaca, i jednako se prilagođavaju."
Jane Gross, "Novi izazov mladeži: Odrastanje u gay domovima", New York Times, 11 februar, 1991.


Gay muškarci i lezbijke su rijetko uključeni u seksualno zlostavljanje djece.

"U SADu, 90% seksualnog zlostavljanja djece počinili su heteroseksualni muškarci. Zlostavljači su skoro uvijek članovi porodice, bliski porodični prijatelji ili majčin dečko.
P.J. Falk "Lezbijske majke: Psihološke pretpostavke u porodičnom pravu", 44, 941-949, 1989.
Mary Koss, "Nema sigurnog skloništa: Muško nasilje nad ženama kod kuće, na poslu, i u zajednici", Američka psihološka udruga, 1994.


Homoseksualci nisu opsjednuti seksom.


"Gay muškarci i lezbijke dijele istu količinu interesa za seksualne aktivnosti kao heteroseksualne osobe, ni više ni manje."
Alan P. Bell i Martin S. Weinberg, za Institut za seksualno istraživanje, "Homoseksualnost: Istraživanje o ljudskoj različitosti", Simon i Schuster, 1978.


Ne postoji jedinstven "gay način života".

"Životi gay muškaraca i lezbijki se jednako razlikuju kao životi heteroseksualaca."
Linda D. Garnets i Douglas C. Kimmel, "Psychological Perspectives on Lesbian and Gay Male Experiences", Columbia University Press, 1995.