Queerologija

Namjena ovog teksta je da informiše mlade gayeve i lezbijke o procesu kroz koji prođe većina roditelja kada saznaju za djetetovu homoseksualnu orijentaciju.
Faze koje su ovdje objašnjene su: šok, negiranje, krivica, izražavanje osjećaja, osobno donošenje odluka i istinito prihvaćanje.
Pretpostavlja se da si razmišljao/la o tome da li da napraviš ili ne napraviš iskorak prema svojim roditeljima, i da je tvoja odluka bila potvrdna. Pristup i prijedlozi ponuđeni ovdje su osnovani na pretpostavki da misliš da će jedan ili oba roditelja razumjeti, ako ne podržati te, kada im se da dovoljno vremena.
Ovaj tekst ti možda neće biti od pomoći ako ozbiljno sumnjaš u njihovu sposobnost da se nose sa tim i misliš da iskorak može pokvariti tvoj odnos sa njima.

Roditelji prolaze kroz faze različito

Pozor: svaka porodica je posebna. Iako će većina pratiti faze koje su ovdje podvučene, dopusti svojim roditeljima malo slobode. Ilustracije i prijedlozi dati ovdje su izvučeni iz razgovora sa roditeljima koji su prisustvovali Philadelphia PFLAG* sastancima.
Mali broj roditelja se perfektno uklapa u opis koji slijedi. Znati šta da očekuješ i kako da reaguješ na pozitivan način će ti omogućiti da napraviš veliki korak sa nekim stupnjem znanja i podrške.

Pitanja koja trebaš sebi postaviti:

Budi načisto sa sobom da li si sigurna u svoju seksualnu orijentaciju? Ne spominji tu temu ako nisi sa sigurnošću sposobna odgovoriti na pitanje "Da li si sigurna?" Ako si ti zbunjena, još zbunjeniji će biti tvoji roditelji, i smanjit će se njihovo povjerenje u tvoje rasuđivanje.

- Da li se osjećaš udobno u svojoj koži kao lezbijka?
Ako se boriš sa krivnjom i periodima depresije, bit će bolje da pričekaš prije nego kažeš svojim roditeljima. Pravljenje iskoraka prema njima može zahtijevati ogromnu energiju sa tvoje strane; zahtijevat će se pozitivna slika o sebi.

- Da li imaš podršku?
Ako se desi da reakcija tvojih roditelja bude negativna, trebala bi imati neku osobu ili grupu kojoj se možeš obratiti za emocionalnu podršku i snagu. Održavanje osjećaja da si vrijedna je ključno.

- Da li si informisana o homoseksualnosti?
Tvoji roditelji će vjerovatno reagovati na osnovu informacija koje dobivaju čitav život od homofobičnog društva. Ako si ozbiljno informisana o homoseksualnosti, bit ćeš u mogućnosti da im pomogneš, dajući im pouzdane informacije.

- Kakva je emocionalna klima kod kuće?
Ako imaš mogućnost da biraš, razmisli o vremenu. Odaberi vrijeme kada se roditelji ne nose sa smrću bliskog prijatelja, očekivanjem operacije, gubitkom posla itd.

- Možeš li biti strpljiva?
Tvojim roditeljima će trebati vremena da se suoče sa ovom informacijom ako nisu o njoj razmišljali prije nego si napravila iskorak. Proces može trajati od šest mjeseci do dvije godine.

- Koji je tvoj motiv da napraviš iskorak?
Nadam se da je to zbog toga jer ih voliš i nije ti ugodna udaljenost koju osjetiš. Nikada ne pravi iskorak iz ljutnje ili dok se prepireš sa roditeljima, koristeći svoju seksualnu orijentaciju kao oružje.

- Da li imaš raspoložive izvore informacija o homoseksualnosti?
Homoseksualnost je tematika o kojoj većina straight ljudi malo zna. Imaj na raspolaganju barem jedno od sljedećeg: knjiga namijenjena roditeljima, ime nekog ne-gay savjetnika koji se može nepristrasno nositi sa tim.

- Da li finansijski ovisiš o roditeljima?
Ako misliš da su sposobni da ti ukinu novac za školovanje ili te istjeraju iz kuće, bolje je da sačekaš dok više ne budu imali takvu moć.

- Kakav je tvoj odnos sa roditeljima općenito?
Ako ste se oduvijek slagali i oduvijek znaš da te vole - i dijeliš svoju ljubav prema njima zauzvrat - vjerojatno će se nositi sa tim na pozitivni način.

- Kakav je njihov moralni društveni stav?
Ako su skloni da vide društvene teme u čistim pojmovima dobro/loše ili sveto/grešno, možeš očekivati da će imati ozbiljnih problema noseći se sa tvojom seksualnom orijentacijom. Ako su, pak, dokazali određeni nivo fleksibilnosti kroz suočavanje sa drugim ključnim društvenim predmetima, možeš očekivati njihovu volju da kroz ovo prođu zajedno s tobom.

- Da li je to tvoja odluka?
Ne moraju svi napraviti iskorak prema svojim roditeljima. Ne dopusti da to uradiš pod prisilom ako nisi sigurna da će to biti dobra odluka - bez obzira na njihove reakcije.
Kada im kažeš istinu o sebi roditelji će osjetiti gubitak.

Roditelji i djeca mjenjaju uloge.

Kada napraviš iskorak, možeš osjetiti da su se uloge roditelj-dijete pomalo zamijenile. Oni će trebati da uče iz tvog iskustva. Dok se tvoji roditelji suočavaju sa tvojom seksualnom orijentacijom, ti moraš izigravati "roditelja" tako što ćeš im dati vremena da izraze svoja osjećanja i naprave korak naprijed prema novim saznanjima. To nimalo nije lako.
Poželjet ćeš da razumiju i shvate ovaj važan dio tvog života istog trenutka.
Lako ćeš postati nestrpljiva. Morat ćeš ponoviti mnogo puta iste stvari. Samo zato što si nešto već objasnila ne mora značiti da su te čuli. Njihovo razumijevanje će se pojavljivati polako - veoma polako - upočetku. Njihove emocionalne reakcije će stati na put njihovom intelektualnom razumijevanju.
Daj im vrijeme i prostor. Razmisli o svom vlastitom procesu otkrivanja; vjerojatno si radila na tome godinama! Iako su problemi sa kojima će se tvoji roditelji suočiti slični tvojima, razlika je u tome što si ti ispred njih u tom procesu. Budi strpljiva.

Razdvajanje i gubitak

Mnoge porodice primaju tu vijest kao privremeni gubitak - skoro kao smrt - sina ili kćerke koju su znali i voljeli. Elizabeth Kubler-Ross opisuje faze povezane sa smrću voljene osobe kao negiranje, ljutnju, očekivanje, depresiju i prihvatanje. Kao i kod žalosti, prva reakcija roditelja se bazira na odvojenosti i gubitku.
Sjećam se jednog jutra kad je moj sin pravio doručak. Sjedila sam za kuhinjskim stolom čitajući novine. Pogledala sam ga i htjela reći, "Ne znam ko si, ali hoću da odeš i vratiš mog sina Toda nazad."
Roditelji iskuse gubitak kada njihovo dijete napravi iskorak, ali će to vjerojatno biti samo privremeno.

Iako faze opisane ovdje odgovaraju za većinu ljudi, ne znači da sve ih porodice jednako prolaze.  Nekada se faza desi izvan reda; nekada se faza preskoči. neki napreduju kroz faze za tri mjeseca, a nekima su potrebne godine.
Mali broj roditelja - obično zbog samosažaljenja - uopće ne prave napredak. U bilo kojem slučaju, početno osjećanje je obično osjećanje gubitka.

Većina roditelja misli da znaju i razumiju svoju djecu od dana rođenja. Iako se drže starih priča - i nekada dokazuju zbunjenost pričajući neke od njih - većina ostaje sigurna da znaju šta se dešava sa njihovom djetetu.
Oni gube percepciju koju su nekad imali o svom djetetu i još uvijek ne znaju da li će im se svidjeti prava osoba koja zamjenjuje ono što su do sad znali. Oni koji dožive najveći šok kada dijete napravi iskorak su vjerojatno oni koji pretrpe najveći osjećaj gubitka ili odbačenosti.
To ne znači uvijek da se oni odvajaju od djeteta, koliko osjete da se dijete svojom voljom odvojilo od njih.

Traumatizirajuće otkriće

Oni osjete odvojenost - koju si ti vjerojatno osjećala već godinama - prvi put. To je traumatizirajuće otkriće. Uz razumijevanje i strpljenje sviju, taj odnos se može povratiti. Ustvari, u većini slučajeva se popravlja jer je zasnovan na obostranoj iskrenosti.


FAZE

Faza 1: šok

Ako nemaju pojma o tebi

Početni šok može biti očekivan ako misliš da tvoji roditelji nemaju pojma šta ćeš im reći. Može trajati od 10 minuta do tjedna; obično se istroši za nekoliko dana. Šok je prirodna reakcija koju svi osjetimo (i trebamo neko vrijeme) da bi se izbjegao snažan osjećaj neugode.
Objasni im da nisi mogla biti potpuno iskrena sa njima i da ti se ne sviđa udaljenost koja se pojavila tokom godina. Potvrdi svoju ljubav prema njima. Reci to više od jedamput. Iako možda neće odmah pozitivno reagovati na tvoje priznanje ljubavi, sjetit će se toga u satima kada budu sami sjedili i razmišljali o tome.
Podsjeti ih da si ti ista osoba koja si bila jučer: "Voljeli ste me jučer, prije nego sam vam rekla; od tada se nisam promijenila. Ista sam osoba danas, kao sto sam bila jučer."

Neki roditelji već znaju

Ponekad, roditelj uopće neće doživjeti šok: "Oduvijek sam znao/la da si drukčija; razmišljao/la sam o toj mogućnosti. Uredu je. Volim te. Morat ćeš mi pomoći da razumijem i prihvatim stvarnost."
Nekada kažu, "Znamo već dugo vremena jer si prošlog ljeta ostavila pismo na stolu (npr.); čekali smo da nam kažeš." U ovim slučajevima tvoj zadatak će biti dosta lakši, a oni su već prošli kroz neke faze procesa sami.

Faza 2: negiranje

Štit od prijetnje

Negiranje pomaže da se osoba zaštiti od prijeteće ili bolne poruke. Drugačije je od šoka jer je osoba čula poruku i pokušava da izgradi obrambeni mehanizam da bi je izbjegla.
Reakcije negiranja mogu biti u raznim oblicima: neprijateljskom ("Neće moja kćerka biti lezbača!"), ne-registrirajućem ("To je lijepo, dušo, šta želiš za večeru?"), ne-tiče-me-se obliku ("Ako biraš takav način života, neću da čujem o njemu."), ili odbacivanje ("To je samo faza; proći će te.")
Njihovo shvatanje tvoje homoseksualne orijentacije bit ce izopačeno porukama koje primaju i prihvataju od našeg homofobičnog društva. Način na koji je negiranje izraženo može varirati od spokojnog transa do histeričnog plakanja ili vikanja. Mnogi roditelji idu srednjim putem; često plaču.

Mislili smo da je on zbunjen

Moja žena i ja smo bili uvjereni da je naš sin bio uhvaćen u neku vrstu aktivnosti gay oslobađanja koja mu se svidjela jer je izgledala opasno i uzbudljivo. Mislili smo da ga je medijska pokrivenost homoseksualnosti privukla i da nije bio dovoljno odrastao da zna sta stvarno želi.
Insistirali smo da jednom ode psihijatru da se suoči sa bijesom koji se stvarao u njemu preko godinu dana. Složili smo se da i mi odemo kod psihijatra u odvojenu sesiju. Nakon dvije ili tri Tedove posjete, psihijatar je srušio naš obrambeni mehanizam negiranja: "Savjetovao sam mnoge mlade gayeve i ubijeđen sam da to nije prolazna moda; ono što dobro znam je da je vaš sin gay."

Ako žele da posjetiš savjetovalište

Možda ćeš biti spremna da predložiš ime jednog savjetnika ili više njih ako tvoji roditelji misle da će im savjetovanje pomoći da nestane zbunjenosti. Bilo bi dobro da predložiš heteroseksualnu osobu, jer će tvoji roditelji htjeti mišljenje bez pristrasnosti.
Ako te šalju kod savjetnika, predloži da i oni to učine. Možda će se opirati i govoriti da oni ne trebaju pomoć; ali, vjerojatno će im biti potreban neko sa kim mogu razgovarati.
Tvojim roditeljima će možda biti potrebna pomoć da razdvoje "normalno" i "normu". Oni vjerojatno misle da homoseksualnost nije normalna. Možeš im pomoći objašnjavajući da iako homoseksualnost nije norma, ona je tebi prirodna. Istakni da sve ima odstupanje od norme; dok su većina ljudi dešnjaci, neki su ljevaci; iako većina ljudi ima oči iste boje, neki imaju oči različite boje.
Oni trebaju početi shvatati da iako tvoja seksulana orijentacija nije norma, tebi je prirodna i iskrena.

Prodor kroz negiranje

Ako njihovo negiranje poprimi formu "neću da razgovaram o tome," trebaš preuzeti opreznu i pažljivu inicijativu ako se njihov stav nije promijenio za sedmicu dana. Pažljivo spomeni tu temu kad su opušteni: "Tata, hoću sa tobom da razgovaram o ovome već godinama; molim te da me ne izguraš iz svoga života. Više se ne mogu nositi sa tim da ti lažem. Volim te i želim da i ti mene nastaviž voljeti."
Neka ta poruka bude osobna da bi mogla proći kroz njihove obrambene zidove.
Nema potrebe da im kažeš više od onoga što su pitali. Ako im namećeš informacije o svojim iskustvima, može se desiti da izgrade veću odbranu. Odgovori samo na ono što pitaju; doći će sa drugim pitanjima u drugo vrijeme. Zato što će im biti nezgodno formulisati svoja pitanja, bilo bi dobro da pojasniš pitanje prije nego odgovoriš.

Jedan roditelj može biti sporiji

Budi spremna da se suočiš sa svojim roditeljima individualno ako treba. Većina parova reaguje na ovaj šok kao na sve druge šokove; jedno od njih prednjači i pomijera se prema rješenju ispred onog drugog. Nemoj se ljutiti na onog sporijeg.
Nekada se desi da se nakon tvog iskoraka pomuti odnos između roditelja. Onaj koji se prilagođava brže može nagovijestiti da njegov/a partner/ica ustvari uživa u agoniji; onaj koji se pokreće sporije može misliti da onaj drugi previše olako prihvata situaciju.
Roditelji koji se kreću različitim brzinama mogu doživjeti tenzije, bilo da su one izražene ili ne.

Faza 3: krivnja

Pomislit će da su oni negdje pogriješili

Većina ljudi koji se susreću sa homoseksualnošću odmah je shvataju kao "problem" i pitaju "Šta ga prouzrokuje?" Oni misle da ako nađu uzrok, mogu naći i lijek.
Za mene, pitanje je bilo: "Šta sam uradio pogrešno?" Bilo da sam gledao genetiku ili okruženje kao uzrok, sebe sam krivio. Ispitivao sam se kakav sam ja model muškarca dao svom sinu; ispitivao sam svoju muškost.
Neko vrijeme, neovisno iz kojeg ugla sam posmatrao situaciju, vjerovao sam da sam ja primarni uzrok problema. To je bilo osjećanje kojeg sam se previse sramio i koje me previše rastuživalo da bih ga podijelio sa nekim. Iako se obično oba roditelja osjećaju krivima, roditelj koji je istog spola kao dijete obično to osjeća više.
A onda, jednog dana, moja žena mi je rekla: "Mislim da nije razumno što na sebe preuzimaš krivnju; odgojio si dva sina, jednog koji je gay i drugog koji je straight. Mora da su umiješani drugi faktori."

Roditelj koji sam odgaja dijete osjeti veću krivicu

Nije neuobičajeno za roditelja koji sam odgaja dijete da baca na sebe više krivnje zbog prijašnjeg gubitka, razdvojenosti ili razvoda od partnera. "Znao/la sam da neću uspjeti; jednostavno nisam mogao/la biti i majka i otac u isto vrijeme."
Kada se roditelji osjećaju krivima, oni se baziraju na sebe. Jos uvijek se ne brinu za to kroz šta si ti prošla; u ovoj fazi previše su zaokupljni sobom da bi se mogli posvetiti tebi.
Zato što su ti roditelji, možda neće moći da ti priznaju osjećaj krivice. Kad bi ti dali do znanja šta osjećaju to bi bilo isto kao da kažu "Ja sam ti donio/la tu užasnu stvar; ja sam te napravio/la različitom. Mene treba kriviti." To nije baš ugodna pozicija za roditelja.

Reci im da nije njihova greška

Možeš im pomoći na razne načine. Uvjeri ih da ne vjerujes da su uzroci tako jednostavni kao što ih oni vide. Reci im da postoje mnoge teorije i da uzroci homoseksualnosti nisu pozati. Nabavi za njih knjigu koja je namijenjena roditeljima. Knjiga im se može svidjeti jer je mogu vidjeti kao autoritet. Imaj knjigu spremnu da im daš; nemoj ih slati u knjižaru da je sami nađu.
Sada bi mogli biti spremni da pričaju sa povjerljivim prijateljem; neki će možda tražiti svećenika. Bit će ti teško da ih odgovoriš od osobe koju izaberu a za koju misliš da neće pomoći. Ako znaš neku grupu koja je pomogla drugim porodicama na sličan način, imaj ime grupe spremno.
Gay-orijentisana grupa bi im možda i mogla pomoći ali će se opirati da idu u "neprijateljski kamp" za pomoć. Ako možeš, daj im adrese i brojeve telefona nekih roditelja koji su se unaprijed ponudili da razgovaraju sa njima. Ne očekuj od njih da odmah odgovore na ove prijedloge; njihov sram i krivica ih može zadržavati. Omogućavanje ovakvih informacija je kao sađenje sjemena za koje treba čekati da urodi plodom.


Faza 4: osjećaji izraženi

Oni spoznaju svoje emocije

Kada je jasno da krivnja i samoispitivanje nisu produktivni, roditelji su spremni da postavljaju pitanja, slušaju odgovore i spoznaju svoja osjećanja. Ovo je tačka kad će se desiti neki od najproduktivnijih razgovora između tebe i tvojih roditelja.
Sada će izaći na vidjelo sva sila osjećaja: "Razočaran/a sam jer neću imati unuke.", "Molim te nemoj reći nikome u porodici; nisam spreman/na da se suočim sa ovim pred jos nekim.", "Osjećam se tako sam/a i povrijeđen/a; mislim da mi je bilo bolje da ne znam" "Kako nas možeš tako povrijediti?" "Želio/la bih da sam mrtav/va."
Pošto te život u homofobičnom društvu natjerao da i sama osjetiš isto što i oni (izolaciju, strah od odbacivanja, povrijeđenost, zbunjenost, strah od budućnosti, itd.), možeš podijeliti sa njima sličnosti u osjećajima koje si ti iskusila.
Ipak, daj im vremena da se izraze; ne dopusti da tvoje potrebe nadjačaju njihove. Ako nisu pročitali knjigu niti razgovarali sa drugim roditeljima, predloži im to ponovo. Ponudi se da pročitaš poglavlje knjige sa njima i da o njemu raspravljate.

Bijes i povrijeđenost

Naš sin Ted je pažljivo predložio da upoznamo njegovog ljubavnika Dana. Inicijativno, nismo to htjeli jer kada smo prestali kriviti sebe za to što se desilo, počeli smo kriviti Dana. Bila sam bijesna jer se ta katastrofa sručila na naš dom; bila sam sigurna da će nam to uništiti živote. Uvijek sam osjećala da smo dobri roditelji, da to nismo zaslužili. Svoju ljutnju na Teda sam rijetko izražavala, ali sam se morala suočavati sa njom.
Ljutnja i povrijeđenost su vjerojatno najčešći osjećaji. To su obično površinski osjećaji koji izgledaju zlobni i okrutni. Da bi tvoji roditelji napravili napredak bolje je da izraze osjećanja nego ih zakopaju u sebe i pretvaraju se da ne postoje. Ti ćeš se sa njima teško nositi. Možda ćeš razmišljati da se povućeš, žaleći što si ikada spomenula tu temu.
Ipak drži se; sad nema povratka. Kada počnu da izražavaju svoje osjećaje, na putu su da se oporave.

Faza 5: donošenje odluka

Raskrsnica

Kada emocionalna trauma izblijedi, tvoji roditelji će se sve više suočavati sa problemom. Često se desi da se u ovom periodu povuku da bi razmislili o opcijama koje su pred njima.
To je kao kada se dođe do raskrsnice na putu, koja ima mnogo pravaca za odabir. Izbor koji svaka osoba napravi je refleksija stava kojeg je on ili ona spremna da prihvati u sukobljavanju sa situacijom.
Oba roditelja ne moraju odabrati da idu istim putem. mnogi faktori utječu na odabir puta. Čitanje o homoseksualnosti i razgovori sa drugim roditeljima će ih vjerojatno ohrabriti da izaberu poziciju koji tebi pruža više podrške. Njihova religijska orijentacija će biti važan faktor. Njihov generalni liberalni ili konzervativni stav će imati znatnu ulogu.
Važnost povratka dobrih odnosa sa tobom je glavni faktor. Opisat ćemo tri vrste odluka:

Podrška

Većina roditelja će nastaviti da voli svoju djecu na takav način da im mogu reći "Volim te," da prihvate realnost djetetove seksualne orijentacije i da mu pruže podršku. Ustvari, sada kada je odnos između roditelja i djeteta na nivou obostrane iskrenosti i povjerenja, većina roditelja kaže da je odnos sada bolji nego ikad. Svi se osjećaju bolje.
Iako su i do sad vidjeli neke od tvojih potreba, roditelji koji pružaju podršku sve više i više shvataju tvoje potrebe. Postaju zabrinuti zbog problema sa kojima ti trebaš da se suočiš.
Iako smo i do sad uvidjeli neke njegove potrebe, moja žena i ja smo sve više shvatali potrebe našeg sina i ono kroz šta je prošao. Ustvari, bili smo zapanjeni da se mogao godinama nositi sa svim tenzijama i problemima tako dobro.
Naše razumijevanje i naša ljubav prema njemu uzrokovala je da mu ponudimo da počnemo rješavati neke probleme da bi smanjili tu napetost: vlastita soba na fakultetu bi mu omogućila da živi svoj život bez izgovora i objašnjenja cimeru. Dan je bio pozvan u naš dom više puta i postepeno je postao važan član naše porodice. Kada je Ted rekao svome bratu, mogli smo razgovarati sa Louisom i podržati Teda.

Ovoliko i ne dalje

Nekada roditelji reaguju tako da jasno pokažu da o tome više ne treba raspravljati. Iako mogu raspravljati o toj temi, krhki su kada se treba nositi sa tim. Napravili su napredak do ovog stupnja i ne žele da idu dalje.
Ovo ne mora da znači negativan stav prema tebi. Oni znaju svoje granice i ne žele da idu preko njih. Iako trebaš da postuješ njihov stav, još uvijek možeš ulagati napore da dopreš do njih.
Daj im na znanje da ih voliš - riječima i djelom. Pažljivo ih upoznavaj sa nekim stvarima koje radiš vezanim za tvoju seksualnost; npr: gay grupe u koje si uključena. Potrudi se da se ne počnes udaljavati od njih.
Upoznaj ih sa nekim svojim prijateljima; upoznavanje drugih homoseksualaca (mali broj) će im pomoći da sruše stereotipe u koje možda vjeruju.

Vječna borba

U nekim slučajevima tvoja seksualna orijentacija može biti povod za neprestane borbe. Sve što uradiš i kažeš vide kao simptom tvog "problema". Sati koje pohađas, tvoj način govora, izbor prijatelja i zanimanja, ocjene u školi itd. (međutim, u stvarnosti, to može biti refleksija lične neadekvatnosti tvojih roditelja.)
Sve dok ovakvo stanje postoji, i roditelji i dijete su u neriješenoj situaciji. Općenito govoreći, ako jedan roditelj zauzme ovu poziciju, drugom roditelju će biti teško da izabere poziciju koja je daleko drugačija. Kada se obraćaju djetetu, roditelji se međusobno podržavaju - iako se iza zatvorenih vrata ne slažu potpuno.
Ubijeđen sam da većina roditelja koja su prisutni na sastancima roditelja ili koji zapodjenu osobni razgovor sa roditeljom koji podržava svoje dijete imaju veće šanse da njihove reakcije ne ostanu negativne. Ako ne žele da idu na sastanke, možda će željeti da se sastanu sa nekim roditeljima u mirnom restoranu. Ako svi pokušaji propadnu, ne dozvoli da te situacija uništi. Pronađi zamjenu za roditelja ili nekog prijatelja koji ce ti pružiti potrebnu podršku.

Vraćanje

Riječ-dvije o vraćanju su važne.
Rješavanje problema i mijenjanje ličnih stavova se često može predstaviti kao dva koraka naprijed i jedan nazad.
Nije uopće neobično za roditelje da se vrate korak ili dva da bi "prežvakali" nešto za šta si mislila da je iza vas. Daj im vremena da to ponovo pređu. Za tebe će biti razočaravajuće kad se to desi, ali to je uobičajeni način na koji se donose promjene.

Faza 6: istinsko prihvatanje

Ne stignu svi roditelji ovako daleko

Neki roditelji dođu do ovog stupnja. Većina njih voli i dalje svoje dijete bez konačnog prihvatanja djetetovog života. Mnogi dođu do tačke kada također slave djetetovu jedinstvenost. Ovi sretnici vide homoseksualnost kao normalan izraz ljudske seksualnosti.
Kada ih se pita da li bi željeli da se njihovo dijete može promijeniti, oni odgovaraju: "Voljeli bismo da se može promijeniti naše homofobično društvo tako da moje dijete može živjeti svoj život bez straha i odbacivanja."
Roditelji se u ovoj fazi osjećaju krivim jer su dio krivog, homofobičnog društva. Sjećaju se svih viceva o homoseksualcima koje su ispričali ili na koje su se nasmijali. Počinju da shvataju probleme koje su neznajući nametnuli svom djetetu. Ovo upoznavanje sa sobom može ih dovesti do toga da gledaju na mržnju prema lezbijkama i gayevima pod drugim svjetlom.
Počinju da govore protiv mržnje; govore sa svojim prijateljima o tim temama da bi educirali druge. Podržavaju gay prijatelje svoje kćerke ili sina; idu na sastanke roditelja da bi pomogli drugim roditeljima. Ukratko, posvete se cilju i pronalaze način koji im je podoban da bi postigli pozitivan doprinos. Neki na tome rade javno i glasno, dok drugi rade na tome tiho.

*PFLAG - Parents, Families and Friends of Lesbians and Gays (roditelji, porodice i prijatelji lezbijki i gayeva)