Stranica 1 od 3
Namjena ovog teksta je da informiše mlade gayeve i lezbijke o procesu kroz koji prođe većina roditelja kada saznaju za djetetovu homoseksualnu orijentaciju.
Faze koje su ovdje objašnjene su: šok, negiranje, krivica, izražavanje osjećaja, osobno donošenje odluka i istinito prihvaćanje.
Pretpostavlja se da si razmišljao/la o tome da li da napraviš ili ne napraviš iskorak prema svojim roditeljima, i da je tvoja odluka bila potvrdna. Pristup i prijedlozi ponuđeni ovdje su osnovani na pretpostavki da misliš da će jedan ili oba roditelja razumjeti, ako ne podržati te, kada im se da dovoljno vremena.
Ovaj tekst ti možda neće biti od pomoći ako ozbiljno sumnjaš u njihovu sposobnost da se nose sa tim i misliš da iskorak može pokvariti tvoj odnos sa njima.
Roditelji prolaze kroz faze različito
Pozor: svaka porodica je posebna. Iako će većina pratiti faze koje su ovdje podvučene, dopusti svojim roditeljima malo slobode. Ilustracije i prijedlozi dati ovdje su izvučeni iz razgovora sa roditeljima koji su prisustvovali Philadelphia PFLAG* sastancima.
Mali broj roditelja se perfektno uklapa u opis koji slijedi. Znati šta da očekuješ i kako da reaguješ na pozitivan način će ti omogućiti da napraviš veliki korak sa nekim stupnjem znanja i podrške.
Pitanja koja trebaš sebi postaviti:
Budi načisto sa sobom da li si sigurna u svoju seksualnu orijentaciju? Ne spominji tu temu ako nisi sa sigurnošću sposobna odgovoriti na pitanje "Da li si sigurna?" Ako si ti zbunjena, još zbunjeniji će biti tvoji roditelji, i smanjit će se njihovo povjerenje u tvoje rasuđivanje.
- Da li se osjećaš udobno u svojoj koži kao lezbijka?
Ako se boriš sa krivnjom i periodima depresije, bit će bolje da pričekaš prije nego kažeš svojim roditeljima. Pravljenje iskoraka prema njima može zahtijevati ogromnu energiju sa tvoje strane; zahtijevat će se pozitivna slika o sebi.
- Da li imaš podršku?
Ako se desi da reakcija tvojih roditelja bude negativna, trebala bi imati neku osobu ili grupu kojoj se možeš obratiti za emocionalnu podršku i snagu. Održavanje osjećaja da si vrijedna je ključno.
- Da li si informisana o homoseksualnosti?
Tvoji roditelji će vjerovatno reagovati na osnovu informacija koje dobivaju čitav život od homofobičnog društva. Ako si ozbiljno informisana o homoseksualnosti, bit ćeš u mogućnosti da im pomogneš, dajući im pouzdane informacije.
- Kakva je emocionalna klima kod kuće?
Ako imaš mogućnost da biraš, razmisli o vremenu. Odaberi vrijeme kada se roditelji ne nose sa smrću bliskog prijatelja, očekivanjem operacije, gubitkom posla itd.
- Možeš li biti strpljiva?
Tvojim roditeljima će trebati vremena da se suoče sa ovom informacijom ako nisu o njoj razmišljali prije nego si napravila iskorak. Proces može trajati od šest mjeseci do dvije godine.
- Koji je tvoj motiv da napraviš iskorak?
Nadam se da je to zbog toga jer ih voliš i nije ti ugodna udaljenost koju osjetiš. Nikada ne pravi iskorak iz ljutnje ili dok se prepireš sa roditeljima, koristeći svoju seksualnu orijentaciju kao oružje.
- Da li imaš raspoložive izvore informacija o homoseksualnosti?
Homoseksualnost je tematika o kojoj većina straight ljudi malo zna. Imaj na raspolaganju barem jedno od sljedećeg: knjiga namijenjena roditeljima, ime nekog ne-gay savjetnika koji se može nepristrasno nositi sa tim.
- Da li finansijski ovisiš o roditeljima?
Ako misliš da su sposobni da ti ukinu novac za školovanje ili te istjeraju iz kuće, bolje je da sačekaš dok više ne budu imali takvu moć.
- Kakav je tvoj odnos sa roditeljima općenito?
Ako ste se oduvijek slagali i oduvijek znaš da te vole - i dijeliš svoju ljubav prema njima zauzvrat - vjerojatno će se nositi sa tim na pozitivni način.
- Kakav je njihov moralni društveni stav?
Ako su skloni da vide društvene teme u čistim pojmovima dobro/loše ili sveto/grešno, možeš očekivati da će imati ozbiljnih problema noseći se sa tvojom seksualnom orijentacijom. Ako su, pak, dokazali određeni nivo fleksibilnosti kroz suočavanje sa drugim ključnim društvenim predmetima, možeš očekivati njihovu volju da kroz ovo prođu zajedno s tobom.
- Da li je to tvoja odluka?
Ne moraju svi napraviti iskorak prema svojim roditeljima. Ne dopusti da to uradiš pod prisilom ako nisi sigurna da će to biti dobra odluka - bez obzira na njihove reakcije.
Kada im kažeš istinu o sebi roditelji će osjetiti gubitak.
Roditelji i djeca mjenjaju uloge.
Kada napraviš iskorak, možeš osjetiti da su se uloge roditelj-dijete pomalo zamijenile. Oni će trebati da uče iz tvog iskustva. Dok se tvoji roditelji suočavaju sa tvojom seksualnom orijentacijom, ti moraš izigravati "roditelja" tako što ćeš im dati vremena da izraze svoja osjećanja i naprave korak naprijed prema novim saznanjima. To nimalo nije lako.
Poželjet ćeš da razumiju i shvate ovaj važan dio tvog života istog trenutka.
Lako ćeš postati nestrpljiva. Morat ćeš ponoviti mnogo puta iste stvari. Samo zato što si nešto već objasnila ne mora značiti da su te čuli. Njihovo razumijevanje će se pojavljivati polako - veoma polako - upočetku. Njihove emocionalne reakcije će stati na put njihovom intelektualnom razumijevanju.
Daj im vrijeme i prostor. Razmisli o svom vlastitom procesu otkrivanja; vjerojatno si radila na tome godinama! Iako su problemi sa kojima će se tvoji roditelji suočiti slični tvojima, razlika je u tome što si ti ispred njih u tom procesu. Budi strpljiva.
Razdvajanje i gubitak
Mnoge porodice primaju tu vijest kao privremeni gubitak - skoro kao smrt - sina ili kćerke koju su znali i voljeli. Elizabeth Kubler-Ross opisuje faze povezane sa smrću voljene osobe kao negiranje, ljutnju, očekivanje, depresiju i prihvatanje. Kao i kod žalosti, prva reakcija roditelja se bazira na odvojenosti i gubitku.
Sjećam se jednog jutra kad je moj sin pravio doručak. Sjedila sam za kuhinjskim stolom čitajući novine. Pogledala sam ga i htjela reći, "Ne znam ko si, ali hoću da odeš i vratiš mog sina Toda nazad."
Roditelji iskuse gubitak kada njihovo dijete napravi iskorak, ali će to vjerojatno biti samo privremeno.
Iako faze opisane ovdje odgovaraju za većinu ljudi, ne znači da sve ih porodice jednako prolaze. Nekada se faza desi izvan reda; nekada se faza preskoči. neki napreduju kroz faze za tri mjeseca, a nekima su potrebne godine.
Mali broj roditelja - obično zbog samosažaljenja - uopće ne prave napredak. U bilo kojem slučaju, početno osjećanje je obično osjećanje gubitka.
Većina roditelja misli da znaju i razumiju svoju djecu od dana rođenja. Iako se drže starih priča - i nekada dokazuju zbunjenost pričajući neke od njih - većina ostaje sigurna da znaju šta se dešava sa njihovom djetetu.
Oni gube percepciju koju su nekad imali o svom djetetu i još uvijek ne znaju da li će im se svidjeti prava osoba koja zamjenjuje ono što su do sad znali. Oni koji dožive najveći šok kada dijete napravi iskorak su vjerojatno oni koji pretrpe najveći osjećaj gubitka ili odbačenosti.
To ne znači uvijek da se oni odvajaju od djeteta, koliko osjete da se dijete svojom voljom odvojilo od njih.
Traumatizirajuće otkriće
Oni osjete odvojenost - koju si ti vjerojatno osjećala već godinama - prvi put. To je traumatizirajuće otkriće. Uz razumijevanje i strpljenje sviju, taj odnos se može povratiti. Ustvari, u većini slučajeva se popravlja jer je zasnovan na obostranoj iskrenosti.
Pretpostavlja se da si razmišljao/la o tome da li da napraviš ili ne napraviš iskorak prema svojim roditeljima, i da je tvoja odluka bila potvrdna. Pristup i prijedlozi ponuđeni ovdje su osnovani na pretpostavki da misliš da će jedan ili oba roditelja razumjeti, ako ne podržati te, kada im se da dovoljno vremena.
Ovaj tekst ti možda neće biti od pomoći ako ozbiljno sumnjaš u njihovu sposobnost da se nose sa tim i misliš da iskorak može pokvariti tvoj odnos sa njima.
Roditelji prolaze kroz faze različito
Pozor: svaka porodica je posebna. Iako će većina pratiti faze koje su ovdje podvučene, dopusti svojim roditeljima malo slobode. Ilustracije i prijedlozi dati ovdje su izvučeni iz razgovora sa roditeljima koji su prisustvovali Philadelphia PFLAG* sastancima.
Mali broj roditelja se perfektno uklapa u opis koji slijedi. Znati šta da očekuješ i kako da reaguješ na pozitivan način će ti omogućiti da napraviš veliki korak sa nekim stupnjem znanja i podrške.
Pitanja koja trebaš sebi postaviti:
Budi načisto sa sobom da li si sigurna u svoju seksualnu orijentaciju? Ne spominji tu temu ako nisi sa sigurnošću sposobna odgovoriti na pitanje "Da li si sigurna?" Ako si ti zbunjena, još zbunjeniji će biti tvoji roditelji, i smanjit će se njihovo povjerenje u tvoje rasuđivanje.
- Da li se osjećaš udobno u svojoj koži kao lezbijka?
Ako se boriš sa krivnjom i periodima depresije, bit će bolje da pričekaš prije nego kažeš svojim roditeljima. Pravljenje iskoraka prema njima može zahtijevati ogromnu energiju sa tvoje strane; zahtijevat će se pozitivna slika o sebi.
- Da li imaš podršku?
Ako se desi da reakcija tvojih roditelja bude negativna, trebala bi imati neku osobu ili grupu kojoj se možeš obratiti za emocionalnu podršku i snagu. Održavanje osjećaja da si vrijedna je ključno.
- Da li si informisana o homoseksualnosti?
Tvoji roditelji će vjerovatno reagovati na osnovu informacija koje dobivaju čitav život od homofobičnog društva. Ako si ozbiljno informisana o homoseksualnosti, bit ćeš u mogućnosti da im pomogneš, dajući im pouzdane informacije.
- Kakva je emocionalna klima kod kuće?
Ako imaš mogućnost da biraš, razmisli o vremenu. Odaberi vrijeme kada se roditelji ne nose sa smrću bliskog prijatelja, očekivanjem operacije, gubitkom posla itd.
- Možeš li biti strpljiva?
Tvojim roditeljima će trebati vremena da se suoče sa ovom informacijom ako nisu o njoj razmišljali prije nego si napravila iskorak. Proces može trajati od šest mjeseci do dvije godine.
- Koji je tvoj motiv da napraviš iskorak?
Nadam se da je to zbog toga jer ih voliš i nije ti ugodna udaljenost koju osjetiš. Nikada ne pravi iskorak iz ljutnje ili dok se prepireš sa roditeljima, koristeći svoju seksualnu orijentaciju kao oružje.
- Da li imaš raspoložive izvore informacija o homoseksualnosti?
Homoseksualnost je tematika o kojoj većina straight ljudi malo zna. Imaj na raspolaganju barem jedno od sljedećeg: knjiga namijenjena roditeljima, ime nekog ne-gay savjetnika koji se može nepristrasno nositi sa tim.
- Da li finansijski ovisiš o roditeljima?
Ako misliš da su sposobni da ti ukinu novac za školovanje ili te istjeraju iz kuće, bolje je da sačekaš dok više ne budu imali takvu moć.
- Kakav je tvoj odnos sa roditeljima općenito?
Ako ste se oduvijek slagali i oduvijek znaš da te vole - i dijeliš svoju ljubav prema njima zauzvrat - vjerojatno će se nositi sa tim na pozitivni način.
- Kakav je njihov moralni društveni stav?
Ako su skloni da vide društvene teme u čistim pojmovima dobro/loše ili sveto/grešno, možeš očekivati da će imati ozbiljnih problema noseći se sa tvojom seksualnom orijentacijom. Ako su, pak, dokazali određeni nivo fleksibilnosti kroz suočavanje sa drugim ključnim društvenim predmetima, možeš očekivati njihovu volju da kroz ovo prođu zajedno s tobom.
- Da li je to tvoja odluka?
Ne moraju svi napraviti iskorak prema svojim roditeljima. Ne dopusti da to uradiš pod prisilom ako nisi sigurna da će to biti dobra odluka - bez obzira na njihove reakcije.
Kada im kažeš istinu o sebi roditelji će osjetiti gubitak.
Roditelji i djeca mjenjaju uloge.
Kada napraviš iskorak, možeš osjetiti da su se uloge roditelj-dijete pomalo zamijenile. Oni će trebati da uče iz tvog iskustva. Dok se tvoji roditelji suočavaju sa tvojom seksualnom orijentacijom, ti moraš izigravati "roditelja" tako što ćeš im dati vremena da izraze svoja osjećanja i naprave korak naprijed prema novim saznanjima. To nimalo nije lako.
Poželjet ćeš da razumiju i shvate ovaj važan dio tvog života istog trenutka.
Lako ćeš postati nestrpljiva. Morat ćeš ponoviti mnogo puta iste stvari. Samo zato što si nešto već objasnila ne mora značiti da su te čuli. Njihovo razumijevanje će se pojavljivati polako - veoma polako - upočetku. Njihove emocionalne reakcije će stati na put njihovom intelektualnom razumijevanju.
Daj im vrijeme i prostor. Razmisli o svom vlastitom procesu otkrivanja; vjerojatno si radila na tome godinama! Iako su problemi sa kojima će se tvoji roditelji suočiti slični tvojima, razlika je u tome što si ti ispred njih u tom procesu. Budi strpljiva.
Razdvajanje i gubitak
Mnoge porodice primaju tu vijest kao privremeni gubitak - skoro kao smrt - sina ili kćerke koju su znali i voljeli. Elizabeth Kubler-Ross opisuje faze povezane sa smrću voljene osobe kao negiranje, ljutnju, očekivanje, depresiju i prihvatanje. Kao i kod žalosti, prva reakcija roditelja se bazira na odvojenosti i gubitku.
Sjećam se jednog jutra kad je moj sin pravio doručak. Sjedila sam za kuhinjskim stolom čitajući novine. Pogledala sam ga i htjela reći, "Ne znam ko si, ali hoću da odeš i vratiš mog sina Toda nazad."
Roditelji iskuse gubitak kada njihovo dijete napravi iskorak, ali će to vjerojatno biti samo privremeno.
Iako faze opisane ovdje odgovaraju za većinu ljudi, ne znači da sve ih porodice jednako prolaze. Nekada se faza desi izvan reda; nekada se faza preskoči. neki napreduju kroz faze za tri mjeseca, a nekima su potrebne godine.
Mali broj roditelja - obično zbog samosažaljenja - uopće ne prave napredak. U bilo kojem slučaju, početno osjećanje je obično osjećanje gubitka.
Većina roditelja misli da znaju i razumiju svoju djecu od dana rođenja. Iako se drže starih priča - i nekada dokazuju zbunjenost pričajući neke od njih - većina ostaje sigurna da znaju šta se dešava sa njihovom djetetu.
Oni gube percepciju koju su nekad imali o svom djetetu i još uvijek ne znaju da li će im se svidjeti prava osoba koja zamjenjuje ono što su do sad znali. Oni koji dožive najveći šok kada dijete napravi iskorak su vjerojatno oni koji pretrpe najveći osjećaj gubitka ili odbačenosti.
To ne znači uvijek da se oni odvajaju od djeteta, koliko osjete da se dijete svojom voljom odvojilo od njih.
Traumatizirajuće otkriće
Oni osjete odvojenost - koju si ti vjerojatno osjećala već godinama - prvi put. To je traumatizirajuće otkriće. Uz razumijevanje i strpljenje sviju, taj odnos se može povratiti. Ustvari, u većini slučajeva se popravlja jer je zasnovan na obostranoj iskrenosti.
