Queerologija

Prijevod koji držite u ruci prva je zbirka studija koje se, iz perspektive društvenih znanosti, poglavito socijalne psihologije, bave fenomenom homoseksualnosti. (Koliko mi je poznato, prvi je domaći rad na istu temu objavljen 1996. godine u časopisu Revija za sociologiju, br. 3-4. Izvan polja društvenih znanosti, u nas su objavljene dvije studije koje se bave homoseksualnošću: U okviru vlastitog spola (Zagreb, 1986.), Marijana Košičeka, i prijevod knjige Više od prihvaćanja (Zagreb, 1997.) , C. Welch Griffin, M. i A. Wirth. ). Zašto je trebalo toliko čekati?

Prvo, znanstveni je pristup spolnosti u Hrvatskoj općenito zanemaren; spolnost samo u iznimnim slučajevima (kao što je prijetnja epidemije HIV/AIDS-a) doseže rang "fundamentalnog prodmeta", kojim je akademski dostojno baviti se. Pritom je tradicionalna zatvorenost u okvire vlastite struke ogromna prepreka za nužno interdisciplinarna istraživanja spolnosti. Drugo, homoseksualnost je u nas, kao društvena tema, i dalje nepostojeća, a kada se o njoj i progovori, prevladava homofobičan ton.

Istraživanja dominantnih vrijednosti u Hrvatskoj, provedena 1995. i 1996. godine, ukazuju na snažno izraženu socijalnu distancu spram osoba homoseksualne orijentacije. Kao potencijalni susjedi, te su osobe - za ispitanike u reprezentativnom nacionalnom uzorku - manje poželjne od političkih ekstremista i kriminalaca (Svjetsko istraživanje vrijednosti - Hrvatska 1995., Erasmus gilda, Zagreb 1995.)
Treći i ne najmanje važan razlog zanemarenosti pitanja homoseksualnosti i odgovarajućih problema (poput profesionalne diskriminacije) jest pretežna "nevidljivost" homoseksualnosti. Kao što je poznato, u Hrvatskoj ne postoji homoseksualni pokret, niti sustavna inicijativa čiji bi cilj bio samoorganizacija homoseksualno orijentiranih osoba, društvene akcije usmjerenih protiv seksualne diskriminacije ili pak podnošenje zahtjeva za zakonsku regulaciju homoseksualnih veza. Zašto je tako, nije jednostavno odgovoriti. Jedan od središnjih razloga vjerojatno je samoprocjena uključenih aktera da je sadašnji kriptostatus homoseksualnih mreža u Hrvatskoj još uvijek najbolji način očuvanja osobnog integriteta i zaštite vlastitih interesa. (Ovaj tekst je pisan u srpnju 2000. godine. U međuvremenu se situacija dramatično promijenila i danas je homoseksualni pokret ne samo prisutan u hrvatskoj javnosti već i sustavno angažiran na društvenim i zakonskim inovacijama, čiji je cilj ostvarivanje pune jednakosti građana - bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju; op. aut.)

Bilo bi pogrešno pomisliti kako se u zborniku Psihologija ženske i muške homoseksualnosti vodi križarski rat protiv društvenih predrasuda, homofobičnog nasilja ili seksualne diskriminacije. Zbornik ne nudi niti aktivističke naputke. Obje su dimenzije, sociokulturna i aktivistička, zanemarene s dobrim razlogom. Razmatrajući u uvodnome dijelu svrhu zbornika, priređivači naglašavaju dosadašnju zapostavljenost psihosocijalne ili mikro dinamike homoseksualnosti - kako specifičnosti njezinog iskazivanja tako i pripadajućih reakcija okoline. Smatrajući da razumijevanje i objašnjenje mikro razine mora prethoditi analizi makro razine, koja uključuje i društvene intervencije, priređivači su se opredijelili za stroži, znanstveni diskurs kojim dominiraju empirijska istraživanja i psihoterapeutska iskustva.

Istraživačke teme okupljene u Psihologiji ženske i muške homoseksualnosti moguće je, uvjetno govoreći, podijeliti u tri cjeline: (a) psihoterapeutski rad sa osobama homoseksualne orijentacije; (b) osobine homoseksualnih intimnih odnosa te (c) reakcije (heteroseksualne) okoline na homoseksualnost i osobe homoseksualne orijentacije. Prva skupina radova raspravlja važnost terapeutske pomoći osobama homoseksualne orijentacije u procesu samoprihvaćanja ("izazak iz tišine") i smanjivanja osjećaja krivice i samoodbacivanja (internalizirana homofobija), pri čemu se upozorava na neodgovarajuću educiranost terapeuta. (Svjesno ili nesvjesno, heteroseksualna je norma, vrlo često, temeljni kriterij terapeutske procjene uspješnosti psihoseksualnog funkcioniranja.) Na drugu "krajnost" terapeutskog konteksta, klasični problem (afektivnog i erotskog) transfera, upozorava autorica teksta o terapeutskoj praksi unutar homoseksualne zajednice.
Druga cjelina obuhvaća osobine i problematiku homoseksualnih iskustava, od seksualnih stilova do usporedbe obilježja homoseksualnih i heteroseksualnih veza. U tom je kontekstu, imajući u vidu društvenu regulaciju usvajanja i roditeljstva, osobito zanimljiva komparativna razvojna studija djece lezbijskih i heteroseksualnih parova. Posljednju cjelinu problema o kojima se u zborniku raspravlja čine standardne teme socijalne psihologije. Okupljeni radovi obuhvaćaju strukturu i dinamiku stavova o homoseksualnosti i osobama homoseksualne orijentacije, analizu stereotipa o "seksualno devijantnim" aktivnostima te podrijetlo i specifičnosti iskazivanja homofobije, ne naglašavajući samo važnost društvenog konteksta za analizu homoseksualnosti, već, neizravno, i mjesto seksualnosti (seksualne jednakopravnosti) među temeljnim ljudskim slobodama i građanskim pravima.

Imajući u vidu kronični manjak znanstvene literature o ljudskoj spolnosti u nas, kao i osobito naglašen nedostatak radova o nestandardnom seksualnom ponašanju, Psihologija ženske i muške homoseksualnosti temeljno je polazno štivo za sve koji se žele akademski, edukacijski ili aktivistički baviti ljudskom spolnošću, kao i za one koji je, naprosto, žele bolje upoznati. Ovo posljednje, ne zaboravimo, ključ je razvijanja tolerancije spram različitog, to jest uvažavanja kroz razumijevanje. Naposlijetku, valja se nadati da će, kvalitetom i širinom obuhvata, ovaj zbornik pobuditi (ohrabriti?) i toliko nedostajuća domaća istraživanja.

Dr. sc. Aleksandar Štulhofer
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu