Queerologija

Za sve one koji svjesno zele imati djecu, izbor, kao i kod vecine drugih izbora, krajnje je sebican; ljudi imaju djecu jer zele imati djecu. Taj nagon je usadjen u mnoge ljude od rodjenja, i za njih se zivot ne cini potpunim bez obitelji. Ali, nakon sto se dijete rodi, taj sebicni izbor, kod najboljih roditelja, moze postati nevjerovatan primjer nesebicnosti. Mogu li homoseksualci biti takvi roditelji? Ja tvrdim da mogu i da to imate li XX ili XY hromozome nije ni priblizno tazno koliko ljubav koju pruzate djetetu. Ali mnogi ljudi se ne slazu s tim, i iz tog razloga navodim listu argumenata protiv homoseksualnog roditeljstva, i moje odgovore na njih.

Djecu homoseksualaca ce druga djeca izazivati zbog drugacije porodice

To je u potpunosti tacno, ali pravi problem lezi u kontekstu izazivanja. Djeca mogu biti okrutna i usudjujem se reci da niko nije odrastao a da nije iskusio neki oblik ismijavanja vrsnjaka. Mozda su vam trebale naocale ili aparatic za zube, mozda ste imali bubuljice ili ste bili nespretni, ili ste mozda bili dio manjine. Jednostavno receno, izazivanje je neizbjezno, i dok ne izrastemo u odrasle osobe i postanemo svjesni sami sebe, to je nesto sa cim se svako dijete, sa jako malo izuzetaka, mora suociti. Ali niko nece prezirati ruzne ljude, na primjer, jer zele imati djecu samo zato sto im djeca vjerovatno nece biti najljepsa u razredu.

Neki kazu da ce izazivanje djece ciji su roditelji gay biti nenormalno tesko i da prema tome takve porodice ne bi trebale imati djecu. Najbolji nacin da se ovo sagleda je da se sagledaju najtezi slucajevi. Jevreji nisu prestali radjati djecu zbog straha od nacista; robovi i indijanci nisu odustali od osnivanja porodica zbog straha od doseljenika, a njihovoj djeci je bilo neizrecivo teze nego bilo kojem djetetu iz gay porodice. Zasto onda ljudi osnivaju porodice znajuci da ce njihovoj djeci biti tesko?

Kao prvo, mislim da je to zato sto svi znamo da su teskoce vecinom privremene, i kada prodju, uglavnom vidimo da su nas ojacale. Siguran sam da ne postoji odrasla osoba koja bi radije da se nije ni rodila nego sto se morala suocavati sa zivotom. Konacno, jednostavno je pogresno i neproduktivno prihvatati djecu koja izazivaju djecu, a onda koristiti to isto izazivanje kao razlog zbog kojeg njihovi roditelji ne bi trebali imati djecu. Ako mislite da je problem u izazivanju, mozda biste trebali preispitati kako vi doprinosite problemu pomocu predrasuda koje prenosite na, ili dopustate, kod buducih vrsnjaka djece iz gay porodica. Predavanje nepravdi nije nikada ispravno, i svaka osoba je odgovorna za svoj izbor, i niko drugi - to su lekcije koje se nadam da ce djeca gay porodica nauciti da cijene, dok pokusavaju shvatiti zasto ih neki ljudi tretiraju razlicito.

Gay porodice pate zbog promiskuiteta, kratkog zivota i nestabilnosti homoseksualnih partnera


Kad bi samo znali koliko je ovaj "argument" uvredljiv. Ljudi koji ga koriste ne poznaju mene, naprimjer. Iako nisam u mogucnosti da imam djecu, 100% sam monogaman cijeli svoj zivot. Ukupno sam imao samo jednog seksualnog partnera, i to je osoba s kojom sam se vjencao. Nikad nisam imao riskantan seks. Zajedno smo oko deset godina i potpuno smo vjerni jedan drugom, a vjencani smo vec 7 godina. Koliko heteroseksualnih roditelja moze iskreno reci isto, a ljudi bi nam i dalje branili da usvajamo?

Ovaj argument me uvijek podsjeti na scenu iz filma "Dead Man Walking", kada ubica kaze da mrzi crnce, a casna sestra ga pita zasto. On odgovara da je to zato sto su lijeni, ali da s druge strane postuje Martina Luthera Kinga zbog njegovih postignuca. Sestra ga zatim navede da prizna kako on ustvari mrzi lijenost, sto nema nikakve veze sa tim sto je neko crnac. Naravno, bilo bi bolje za svu djecu kada promiskuitetni i nestabilni ljudi, i hetero i homoseksualci ne bi postajali roditelji. Ali sa 50% heteroseksualnih brakova koji zavrse razvodima, cini se da ne cini sama homoseksualnost osobu nevjernom.

Porodica je mnogim homoseksualcima najvaznija stvar, ne bi uradili nista da je ugroze, i trebalo bi im se suditi samo prema njihovim djelima. Po mom misljenju, oni koji koriste ovaj argument su neiskreni i prema sebi i prema drugima, a to je, u svakom etickom sistemu kojeg se mogu sjetiti, grijeh.