Oni o nama

Miljenko Jergović - Najproduktivniji hrvatski književnik govori o ljubavi i braku, odnosu muškarca i žene te otkriva da je zaljubljen već osam mjeseci, no unatoč svemu ne planira vjenčanje jer kaže da njegove emocije nisu u tako žalosnom stanju da ih mora ovjeravati žigom i potpisom

Neobično je da pisac vašeg kalibra piše za ženske novine?

– Kada sam se ja počeo baviti novinarstvom, to je bilo 1986/87, ja sam se prvo bavio onim što mene primarno zanima, a to je književnost, film i slično. To su bila vremena kad te politika jako povuče, dok se tebi države ruše na glavu, ne možeš biti baš indiferentan. I tako sam se uvukao u pisanje o ratu i to se zapravo svodilo na pisanje o odnosima Srba i Hrvata. Nakon što, 7-8 godina pišeš o tim odnosima, istrošiš već sve varijante i sve si rekao, o tome na žalost sve znaš i na kraju shvatiš da su ti odnosi užasno banalni, vulgarni, dosadni... i moliš Boga kad će s tim završiti. Onda shvatiš da je sve to banalno, monotono i bolno nezanimljivo. Od toga je zbilja zanimljivije i puno inspirativnija i u literarnom i u žurnalističkom smislu priča o odnosu između muškaraca i žena. Ja sam jako davno tako nešto želio. Ali ne možeš ti sad samo tako doći u ženski časopis i ponuditi svoje kolumnističke usluge, bilo bi to malo smiješno. Bio sam strašno sretan kad mi je Silvana Menđušić to ponudila. A ona, kad mi je došla s tom idejom, mislila je da ću se naljutiti i poslati je u vražju mater, te da će to meni biti ispod časti i dostojanstva. Meni su inače, ti ekskluzivno ženski prostori, kao što su frizerski salon, parfumerija, prostori ženskih tračeva i ogovaranja, puno interesantniji od ekskluzivnih muških prostora. Vjerojatno zato što sam muško, pa sam te muške situacije i razgovore, ako ih se nisam ranije zasitio, onda mi je nakon JNA, situacija s muškarcima bilo dosta.

SRBI I HRVATI, MA TO JE SVE BEZ VEZE

Još bih se malo nadovezala na trakavicu odnosa Srbi-Hrvati koja se očigledno nastavlja, možda u jednom pozitivnom smjeru, ako se ne varam...

– Naravno da se i dalje time bavim, ali sad sam našao i neke druge teme... a ta priča o pomirenju je realna, prvo živimo na istom prostoru, a drugo, jedni smo drugima toliko slični da ne možemo jedni bez drugih.

To je kao muž i žena kad su jako dugo u braku, pa se više ne podnose...

– Vjerojatno je to zbog te prevelike sličnosti. Meni su Srbi i Hrvati više kao brat i sestra nego muž i žena. Osuđeni su jedni na druge, strašno su jedni drugima važni, potajno su zaljubljeni zapravo jedni u druge, a prema vani se mrze kao psi. A da su međusobno zaljubljeni to vidiš po tome što najgori hrvatski nacionalisti, najnetolerantniji ljudi strašno vole srpske novokomponirane pjevačice. E zašto oni to toliko vole? Zato što je tu nešto što ih pali. Ja razumijem njih, ali ne razumijem zašto oni ne razumiju mene. Zašto oni dobivaju slomove živaca kad ja kažem da Srbi i nisu tako strašni. Oni bi htjeli da Srbi budu ono strašno strašni, a da istovremeno slušaju Cecu i Draganu. To je bez veze.

Je li istina da ste izjavili za Aralicu da je primitivac, seljačina i dinaroid?

- Ne, ja to nisam izjavio, ja sam to napisao.Mea culpa, ali ja tako mislim. Žao mi je ako je netko time povrijeđen, ali to je naprosto moje mišljenje o tom velikanu pisane riječi.

Pa dobro, koga od velikana pisane riječi možete istaknuti pohvalnim riječima?

- Svakako je puno više takvih nego... da nabrojim: prof. Aleksandar Flaker, Branimir Donat, Zvonimir Berković, Veljko Barbieri, masa mojih frendova, ali ih neću nabrajati, da to još ne bi koga nasekiralo. Ja sam kao čitatelj vrlo sretan u društvu hrvatske književnosti. Ima sjajnih hrvatskih pisaca, mrtvih i živih.

VRCKANJE GUZOM JE COOL, ALI SEKS NIKAKO

A sad malo lakše teme: mislite li da su se naše estradne »zvijezde« pomoću seksa razmahale i pokušale promovirati?

– Ja baš nemam takav dojam, ali strašno bi volio da si u pravu. Seks u Hrvata je još uvijek ljuti tabu. Tako da je to prestrašno. Još uvijek je situacija takva da imaš dojam da je većina od 4 i pol milijuna začeta bezgrešnim zaćećem. Ali ima druga stvar, a to je ta vizualna, površinska erotika, koketiranje... vrckanje guzom ili bokovima, totalno je cool, to je građanski dopušteno, ali čim to ima jednu jaču seksualnu notu, poruku ili potvrdu, to je strašno neprihvatljivo, nepristojno, opasno.

Ali ipak se mediji prodaju i pomoću toga?

– Da, novine se prodaju pomoću skandala i pomoću zavirivanja u nečiji privatni, primjerice video i proizvodnje skandala.

Ne mislite li možda da netko namjerno proizvodi video ne bi li isto tako sebe održao na tronu javnog interesa?

– Ja bi bio sretan kad bi bilo u Hrvatskoj tako nešto moguće. Nešto tako ne bi napravila niti jedna normalna ženska osoba. A nenormalnih, na žalost, nema. To bi možda napravio neki frajer.

A možda je to napravio frajer?

– Ne, ne vjerujem. Znaš o čemu se tu radi? Kad neka žena govori javno o svojim seksualnim odnosima ili se dovodi u priliku da to na neki način postane javno prezentno, masa će reći za nju da je ona kurva. A kad frajer to isto čini on je jebač. I to je dosta nezgodna stvar sa stanovišta žena koje bi možda koketirale sa seksom. Za muškarca je u našem strogo patrijarhalnom društvu sramota da je homoseksualac, a za ženu da je kurva. Dakle, u paru idu homoseksualci i kurve, a ne homoseksualci i lezbijke. Lezbijke se kod nas uopće ne shvaćaju ozbiljno, znaš, one su ono blesave ženske, al' što ima veze, bez veze. A svi se ono napale na pedere, strašno.

NE SMIJEŠ BITI PEDER, ALI MOŽEŠ MLATITI ŽENU

Mislite li da su se naši frajeri promijenili, feminizirali i da nisu tako strašno mačistički nastrojeni, recimo da su se debalkanizirali, a više europeizirali?

– Prvo, meni je to samo nizanje predrasuda. Od toga da su balkanski frajeri ono grozni, strašni ne znam što, a evropski divni, krasni... ja ne vjerujem da su Srbi, Makedonci, Bosanci veći zlostavljači unutar obitelji od Austrijanaca, Švicaraca i Nijemaca, dakle, ta priča nema veze s tim jesmo li mi balkanci ili ne. Problem te priče je druge vrste, a to je što je u društvu poželjno, a što nepoželjno, što se smatra javnim prekršajem i grijehom, a što ne. To što netko tuče ženu, još uvijek nije sramota, veća je sramota što netko opći s muškarcem. To je zapravo strašno, da još nismo došli do toga da je sramota mlatiti bilo koga, a najmanje nekoga s kim živiš i tko bi ti trebao biti ljubav tvog života. To je kvaka.


A žene? Možda niti one nisu još uvijek dovoljno hrabre?

– Problem je u društvu, a kao što znamo društvo čine muškarci i žene, ali ne mislim da je problem u zlostavljanim i maltretiranim ženama, one se snalaze na način koji im stoji na raspolaganju. Otići i to prijaviti vuče masu drugih konzekvenci. Problem u ženama u Hrvatskoj po tom pitanju je u tome što se žene po svojim stavovima u vezi tih stvari ne razlikuju bitno od muškaraca. A uzrok tomu je što smo još uvijek patrijarhalno, jako licemjerno društvo, koje je izašlo iz socijalizma i odbacilo sve pozitivne strane tog socijalističkog društvo, a zadržalo sve ono što je u tom društvu bilo negatvno. Ušli smo u kapitalizam i preuzeli smo sve ono što je najcrnje i najgore od izrabljivanja radnika, do otpuštanja, nekih čudnih divljih kapitalističkih principa, a nismo uzeli ništa od onog što ta društva imaju. Primjerice, ako te žena u Njemačkoj prijavi da si je tukao, imati ćeš ozbiljnih problema. A to je normalno uređeno, liberalno, kapitalističko društvo. A mi smo ostali do pola u komunizmu, a od pola u kapitalizmu.

Što kažete o pornografiji? Mnoge žene, a među ostalim »stare« i »nove« feministkinje žestoko su protiv toga jer da je i to jedan vid zlostavljanja i izrabljivanja žena? A vi ste i poznati fan toga žanra?

– Planetarno ideološki govoreći, postoje dva feministička ogranka u razvijenom svijetu. Jedne su antiporno, a druge su proporno. Kod nas, na žalost, proporno feministkinja nema. Kažem na žalost, ne zato što bi one meni nešto trebale i promijenile mi stavove, već zato što to dokazuje da je kod nas raznolikost na dosta niskoj razini. A ja? Da, volim pornografiju, pornofil sam, i nikad nisam uspio shvatiti zašto bi žene bile a priori podređene, a muškarci a priori nadređeni.

Da, nisu više sirotice, ali kao takve započnu takvu karijeru! Ali što, kad bi ove neke naše javne osobe počele snimati takve filmove, ne bi možda morale biti sponzoruše?

– Nemoj to ni pisati, ni predlagati, niti govoriti jer ćeš jako loše završiti, ha, ha, ha.

JAKO ZALJUBLJEN

Čujem, priča se, veoma ste zaljubljeni?

– Pa evo Ana i ja već smo osam-devet mjeseci zajedno.

I kojim to smjerom ide? Gledate li porniće zajedno?

– To ti neću odgovoriti, ali da, zaljubljen sam. U tim stvarima ne znam biti onako na pola. Ja nisam suvereno, zajebano muško koje se na pola zaljubi, ja kad se zaljubim onda sam jako zaljubljen.

Možete li reći da ste pravi romantičar?

– Pa ne vjerujem, mislim da bih si strašno tepao da kažem da jesam. Pravi su romantičari umrli u 19. stoljeću. To su oni frajeri koji bi ispred vrata svoje voljene osobe ostavili buket crvenih ruža i poslije se ustrijelili i glavom platili svoju ljubav.

Ali takvih frajera nedostaje!

– Nema problema, ali ja to neću napraviti i nisam dostojan epiteta romantičnog.

Vodite li sebe kao pravog obiteljskog muža i oca?

– Ja u vezi toga nemam apsolutno nikakvu ideju.Što bi to uopće trebalo značiti? Da hodam u kariranim papučama i da kažem da je juha malo masna i da purica nije dobro pečena?! Meni se dogodilo to da se nikad nisam u tu vrstu odraslosti uspio uživjeti. Meni je ljubav isto ono što mi je bila kad sam imao sedamnaest godina. Imam poštovanje prema suprugama i supruzima i supružničkoj vrsti ljudi, ali ja to zacijelo nisam.

Je li to poražavajuća vijest za vašu partnericu?

– Što to znači brak?! Brak je svaki zajednički život i dijeljenje postelje.

A vi i vaša partnerica živite zajedno?

– To ti neću odgovoriti. Brak je nešto što se povjerava općini ili Crkvi, i ja tu i uz najbolji trud ne mogu uspostaviti pozitivan niti negativan odnos. Meni je smiješno da dođeš pred ćifu koji nosi onu kožnatu mapu i iz nje čita tvoja prava i obaveze u braku, tu stoji hrvatski grb, tu stoji slika predsjednika Tuđmana, te neke tajnice koje ulaze i izlaze, čistačice malo metu, sad je to situacija gdje se odlučuje o tvojim emocijama. A moje emocije nisu u tako žalosnom stanju da ih moram pred općinom ovjeravati sa žigom i potpisom. To je dakle moj stav prema braku, ali ne prema ljudima koji imaju drukčiji stav.

Koliko je važan seks za dugotrajnost veze?

– Je, dosta je važan, ali što se god o tome kaže to zvuči kao opće mjesto i floskula. Sve što kažemo već je toliko puta ponovljeno da izgleda kao fraza sa saborske sjednice. I što sad uopće o tome reći? A kad čitaš ženske magazine, seks je definitivno precijenjen i to u strateškom smislu, to samo što nije na naučnoj osnovi dato! I sad je to kao obvezujuće.

ZAŠTO NE »KIKLOP«?

Zašto ste odbili nominaciju za prestižnu književnu nagradu »Kiklop«?

Propzicija te nagrade je slijedeća: da izdavači predlažu svoje autore za nagradu »Kiklop«, a moj izdavač je i moj prijatelj. Izdavačka industrija je tako malena i na tako je niskim osnovama da većina to radi sa prijateljima, svojim izdavačima. Meni je bio totalan bed da mene on predlaže za neku nagradu. Sam taj princip mi je stran i ja sebe ne mogu u tome vidjeti.