Stranica 1 od 2
Na televizijskom je "Big Brotheru" princip eliminacije suparnika temelj borbe za nagradu od milijun kuna. Stavljeni u "paklenu" situaciju suživota isključivo sa suparnicima, natjecatelji su, uz male ograde, kao glavno načelo eliminacije prigrlili odbacivanje onih koji se razlikuju, sporije se ili slabije uklapaju. Pravo na razliku kao temeljno načelo suvremene civilizacije tu je, zapravo, palo na ispitu.
Isto se događa i kad, npr., poznata hrvatska glumica javno odbacuje cjelokupnu kazališnu kritiku zato što ju kritičari ocjenjuju negativno, tj. različito od onoga što ona misli da zaslužuje. Pravo na različito mišljenje kao vrijedeće kulturno načelo nije joj ni u primisli, čak ni kad je posrijedi stručna ocjena. Sebi lako "dopuštamo" pravo na različito mišljenje. Najteže nam je, međutim, poštovati tuđe pravo na razliku.
Osobito je u tom pogledu "vruće" područje prava na razliku u seksualnoj orijentaciji. Istospolno orijentirani pripadnici tzv. queer kulture čak su i fizički ugroženi od ekstremnih neistomišljenika. U nas se u takvom kažnjavanju razlike ističu skinheadsi. Do mjere koja katoličkog duhovnika Živka Kustića navodi da u svojoj dnevnoj novinskoj kolumni "Jutarnja propovijed" decidirano kaže kako je za Crkvu homoseksualno opredjeljenje manji grijeh od fašistoidne egzekucije nad spolnim grešnicima! Podsjeća nas to na "pomirljivost" drugih duhovnih praksi koje, npr., govore kako je nečija seksualna izglobljenost stvar karme iz koje netko mora izvući pouke upravo u dodijeljenoj mu, homoerotskoj reinkarnaciji. Tom bi se logikom našlo opravdanje i za Hitlera, a kamoli ne za milijun malih Hitlera kakvih je svuda oko nas. Mislimo na sve one koji priznaju isključivo ono što se slaže s njihovim vlastitim pogledima i stavovima, isključujući svako pravo na razliku.
Znam gospođu koju resi upravo takva, tvrda principijelnost gotovo u svemu, no nije ona uvijek u krivu. Svojemu novopečenom zetu nikako ne tolerira činjenicu da zanemaruje djecu iz svoga prvog braka. Na sve moguće načine izbjegava mogućnost da od svoga dohotka izdvaja dio za njih. Nevjerojatno je pritom požrtvovan za svoju "novu" djecu, no to mu kod svekrve nimalo ne podiže rejting. Većina nas složit će se da je svekrva u pravu. Razlike zbog kojih drugih pate nisu prihvatljive i na to valja uvijek iznova upozoravati.
Živimo u postmoderno vrijeme koje pretpostavlja da je svijet bogat u svojim raznolikostima koje valja sačuvati i jednako ih vrednovati. Nadiđen je time prethodni koncept moderne prema kojem se ono različito od dominantnog tretiralo kao manje vrijedno.
Komentirajući za "Onu" pitanje prava na razliku s filozofskog, tj. svjetonazornog aspekta, a potom i na razini socijalnih odnosa, sociologinja i književnica Jasenka Kodrnja podsjeća na ključni prinos J. F. Lyotarda u filozofiji postmoderne i Luce Irigaray kad je riječ o postfeminizmu. Lyotard je, kaže J. Kodrnja, došao do spoznaje o krizi svijeta moderne, o tome da je logičko mišljenje koje stvara binarne podjele došlo u krizu pa valja stvoriti novu filozofsku paradigmu koja neće biti zasnovana na razumu i umu, nego na senzibilitetu za pojedinačno. Razum je taj koji je stvorio Auschwitz i Gulag. Lyotard afirmira različitost. Prijašnje filozofije naziva totalitarnima jer teže jedinstvu i cjelini. Cjelina se, međutim, raspala na komadiće umjesto velikih proznih formi afirmiraju se male priče, male glazbene forme smjenjuju simfonije, glomazne zgrade u arhitekturi zamjenjuju dvokatnice i trokatnice. Nasuprot umu, afirmira se senzibilitet. Emocija. Nasuprot totalitetu, afirmacija je pojedinačnog.
